Irski dramatičar, romanopisac i općenito jedan od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća, Samuel Beckett, rođen je 13. travnja 1906. godine u Dublinu. Iako najpoznatiji po svojim dramama, pisao je i romane i poeziju, a 1969. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Predstavnik je i teatra apsurda.

Stečenu popularnost Beckett može pripisati drami ‘U očekivanju Godota’ koja je svoje mjesto zauzela i na popisu lektire za srednju školu. Djelovao je u razdoblju filozofskog egzistencijalizma i književnog postmodernizma te je pod utjecajem Kafke i Joycea napisao mnoštvo kvalitetnih djela. Bijeda u kojoj je proveo velik dio svog života odrazila se na njegov književni stvaralački svijet te su teme kojima se bavio smrt, samoća, propadanje, kao i nemogućnost komunikacije. Likovi koje je stvarao bili su lišeni psiholoških obilježja i osobnosti, izgubljeni u vremenu i prostoru i, nažalost, kao i sam pisac, svedeni na golu egzistenciju.

‘U očekivanju Godota’ djelo je okarakterizirano kao drama u kojoj se ništa ne događa, a nastalo je između listopada 1948. i siječnja 1949. godine Beckett je pomoću smiješnih i usput izgubljenih likova prikazao besciljnost i besmisao života, čime je povukao paralelu s tadašnjim usponom filozofske škole egzistencijalizma. Također, drama je napisana i na francuskom jeziku te je, uz kritike i pohvale, potaknula kontroverze.

Beckett je svoja djela počeo pisati na francuskome jeziku nakon što se preselio u Pariz. Poznato je da je jako volio taj grad i šetnje uz rijeku Seinu s prijateljem Jamesom Joyceom, a ondje je živio sve do smrti 1989. godine.