U utorak, 11. travnja, dan nakon uskrsnih blagdana i na dan izlaska ovog broja Nacionala, pet krovnih liječničkih udruga trebalo bi donijeti odluku o stupanju u štrajk. Inače, odluku o štrajku dvotrećinskom većinom donosi Skupština Hrvatskog liječničkog sindikata. Krajem prošloga tjedna premijer Plenković konačno se oglasio i najavio da će s predstavnicima liječničkih udruga razgovarati istog tog utorka.

Naime, kao što je poznato, pet krovnih liječničkih organizacija (HLK, HLS, HUBOL, KoHOM i Inicijativa mladih liječnika) održalo je 18. ožujka prosvjed na Markovom trgu kako bi upozorili Ministarstvo zdravstva i Vladu da što hitnije riješe njihove zahtjeve. Budući da prosvjed do sada nije urodio plodom, liječnici su zaprijetili štrajkom pa ih je zato prošloga tjedna primio ministar zdravstva Vili Beroš. Koji je s njima još u kolovozu prošle godine dogovorio rješavanje gorućih problema liječnika te obećao rokove za njihovo rješavanje. No niti se nešto u tom smislu dogodilo, niti su određeni rokovi, niti je Beroš prošloga tjedna poslao pismo u kojem bi ih odredio, kako je obećao. Zato su liječnici zatražili sastanak s premijerom osobno.

U međuvremenu, nakon sastanka, premijer je najavio rješavanje problema. Ipak, tada je mogućnost štrajka liječnika i dalje bila otvorena. Sada je postignut dogovor i to na sastanku u Ministarstvu zdravstva, a sprema se i uredba koja će se donijeti u Vladu do 28. travnja. Zbog ovakvog razvoja događaja su udruge liječnika odustale od štrajka.

O toj problematici tjednik Nacional razgovarao je s Renatom Čulinović-Čaić, predsjednicom Hrvatskog liječničkog sindikata. Renata Čulinović-Čaić liječnica je Županijske bolnice Čakovec, specijalistkinja opće kirurgije i hitne medicine i subspecijalistkinja abdominalne kirurgije. Sindikalnim aktivnostima bavi se dugi niz godina, a krajem 2017. postala je predsjednica Hrvatskog liječničkog sindikata. Svakodnevnom nesebičnom i vrlo aktivnom borbom za prava liječnika zaslužila je nagrade Hrvatske liječničke komore za 2019. i 2021. godinu.

NACIONAL: Očekujete li da će ovoga utorka, nakon uskrsnih praznika, biti donesena odluka o štrajku liječnika? I što će u to vrijeme, ako bude štrajka, biti s pacijentima?

Odluku o štrajku mogla je donijeti samo Skupština Hrvatskog liječničkog sindikata. Nakon toga kreće zakonski propisani postupak – moramo uputiti najavu štrajka Gospodarsko socijalnom vijeću pa mora ići mirenje. To je cijeli postupak koji se mora poštovati. A onda će Glavni odbor Hrvatskog liječničkog sindikata odrediti što će se točno događati, kada će biti štrajk, kako će dugo trajati i kako će izgledati organizacija. S pacijentima neće biti ništa posebno. Oni će biti obaviješteni na vrijeme – odnosno, oni koji su naručeni od ranije nisu hitni slučajevi i mogu čekati. To će biti nadoknađeno, kao i uvijek do sada. Hitni slučajevi, naravno, bit će zbrinuti. Inače, to će biti peti štrajk liječnika otkad postoji hrvatska država.

NACIONAL: Ministar Beroš izjavio je da će propitati legitimnost tog štrajka, odnosno, dao je do znanja da ga smatra nezakonitim. Kako to komentirate?

On ne može tvrditi da je nezakonit dok ne vidi razloge za štrajk. A drugo, on nije ni prvi ni zadnji ministar koji će tražiti proglašenje štrajka nezakonitim ili dati radnu obvezu. Sve smo već to vidjeli. Mi smo do sada već dvaput imali zabranu štrajka i uvedenu radnu obvezu i to smo poništavali na Vrhovnom sudu i na Sudu u Strasbourgu. Njima je, doduše, dugo trebalo, no presuda je išla u našu korist.

NACIONAL: Očekujete li podršku građana vašem štrajku?

Apsolutno. Mislim kako građani razumiju da je ovo borba prvenstveno zato da se njima pruži što bolja medicinska i zdravstvena usluga. I ja kao pacijent želim da moj liječnik ima za mene vremena, da me u miru može pregledati, saslušati i savjetovati. Dakle, sve ono što se podrazumijeva kao kvalitetna zdravstvena zaštita. A to je temeljno ljudsko i civilizacijsko pravo svakog čovjeka.

NACIONAL: Kako je prošao posljednji sastanak s ministrom Berošem?

Mi zapravo nismo ni očekivali da ćemo nešto novo čuti, jer sve što nam je rekao, već smo više puta slušali – što se učinilo, što rade, koje zakone su donijeli, međutim, tu su bitni prioriteti, a to se ne rješava.

NACIONAL: Pa koji su prioriteti?

Prema mišljenju nas koji smo organizirali prosvjed, kao i većine liječnika, prioriteti su jasno definirani još 2. kolovoza prošle godine, kada smo se sastali s ministrom i kada smo mu rekli što treba učiniti da bismo ovaj sustav uopće sačuvali. Ministar je tada obećao donošenje Uredbe o koeficijentima liječnika do kraja prošle godine, kao i donošenje Zakona o radno-pravnom statusu liječnika koji definira specifičnosti rada liječnika, koji bi trebao biti donesen do kraja proljetnog zasjedanja Sabora. Među prioritetima je rješavanje normativa rada i problema koje imaju naši specijalizanti.

NACIONAL: Kad smo kod specijalizanata, oni smatraju da su robovi specijalizacija i da ih se time ucjenjuje. Jesu li u pravu?

To je istina. Prije svega se misli na enormne iznose koje oni moraju vraćati ustanovi koja im je dala specijalizaciju ako tamo ne ostanu raditi. Ni to nije riješeno iako smo tražili da se to riješi uredbom. Naime, već smo se stoput uvjerili da se problem, odnosno, nešto što dulje zaostaje, može riješiti uredbom. A tu je potreban direktan angažman premijera Plenkovića.

‘Ministar Beroš ne može tvrditi da je nezakonit dok ne vidi razloge za štrajk. On nije ni prvi ni zadnji koji će tražiti proglašenje štrajka nezakonitim ili dati radnu obvezu’, kaže Renata Čulinović-Čaić. FOTO: Vanesa Pandzic / CROPIX

NACIONAL: Mladi liječnici upravo zbog spomenutih razloga bježe u inozemstvo. Kako to zaustaviti? Naime, osim plaća oni često ističu nesređenost sustava, nedostatak organizacije, nemogućnost napredovanja. Jeste li na tom planu davali neke prijedloge?

Jesmo. Prva stvar koja opterećuje te mlade kolege jest način na koji su bili prisiljeni prihvatiti ugovore o radu bez kojih ne bi dobili specijalizaciju. A to bi im dovelo u pitanje cijelu karijeru. Oni sada, prema tim ugovorima, moraju vraćati kompletan iznos – dakle, bruto plaću koju su zaradili prilikom svoje specijalizacije. To znači da oni moraju platiti ustanovi u kojoj su radili i zaradili svoju plaću. To nema veze s logikom. Druga stvar, ovisno o tome koji je ministar bio na vlasti, tako su bili i različiti ugovori. Neki imaju dug od milijun i pol kuna, a drugi od 250 tisuća. To je krajnje neujednačeno i nesređeno. Lani je donesen neki pravilnik prema kojem je taj paušal odnosno taj iznos nešto niži, ali ni to nije logično. Logično je da ako čovjek radi, zaradi svoju plaću. Svi naši specijalizanti ne da rade, već krvavo odrađuju svoju specijalizaciju. To je prva stvar koju treba riješiti kako bismo zadržali ljude. A onda još ima niz prijedloga koje smo mi davali. Radi se o mladim ljudima koji žele osnivati svoje obitelji i normalno živjeti. No sluha do sada nije bilo.

NACIONAL: Čini se da ministar bježi od rokova kao vrag od tamjana, a upravo na rokovima inzistiraju sve liječničke udruge. Zbog toga se ministar ljuti na vas…

Iskreno, ne znam tko bi se tu na koga trebao ljutiti. Ministar je zapravo političar. On, doduše, jest naš kolega, ali trenutačno je na poziciji političara. Ako je u kolovozu prošle godine on kao političar rekao da su mu dovoljna četiri mjeseca do kraja godine za donošenje Uredbe, onda mi računamo na to da je on kao političar svjestan koju proceduru mora proći i ispoštovati da bi se nešto moglo donijeti. Tada je rekao i da mu je dovoljna godina dana za Zakon. Pa ako on ne poštuje te rokove, valjda smo mi ti koji bi se trebali ljutiti, a ne on.

NACIONAL: Nije nikakva tajna, a na to ste prošlog tjedna ponovo upozorili, da je primarna zaštita u kadrovskom problemu. Koja rješenja nudite?

Mi smo već u Ministarstvo poslali tone i tone papira, koji stoje po tko zna kakvim ladicama. Ponudili smo niz konkretnih rješenja za taj problem, između ostalog i kako stimulirati liječnike da ostanu u primarnoj zaštiti. Ako primite liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, dakle – u Domu zdravlja, kao obiteljskog liječnika i ako on dobije specijalizaciju, ne može mu plaća biti niža nego kad nije bio na specijalizaciji. Drugi ogroman problem je brdo administracije koju liječnici u primarnoj, ali i u bolnicama moraju rješavati, a koja im oduzima više od pola radnog vremena. Tu liječnike apsolutno treba rasteretiti, jer nema nikakvog smisla da oni popunjavaju papire koje može popunjavati administrativno osoblje. Mi na to stalno ukazujemo jer ne možete ni liječnike koji su školovani za liječenje ljudi ni sestre koje su također prekomjerno opterećene, zatrpavati administracijom, formularima i obrascima. Takve stvari u inozemstvu rade ljudi koji nisu zdravstveni radnici. Preskupo je školovati liječnike specijaliste da bi se bavili papirima i na to gubili vrijeme.

‘Tražimo da ministar radi svoj posao onako kako treba, za boljitak prije svega pacijenata, svih liječnika i svih građana Republike Hrvatske’, rekla je u razgovoru za Nacional Renata Čulinović-Čaić. FOTO: Marko Todorov / CROPIX

NACIONAL: Problem je i u tome što je liječnika premalo, a bit će vas još i manje jer brojni odlaze u mirovinu. Kako to riješiti?

To je ogroman problem koji treba hitno početi rješavati. Mi nemamo vremena čekati da oni u Ministarstvu sazivaju sastanke i formiraju radne skupine, jer dotle mladi liječnici odlaze iz Hrvatske. Odlaze u inozemstvo, raditi u uređenim sustavima normalnu satnicu koja im dopušta da „imaju život“ i viđaju svoju djecu i obitelj. I srednja generacija bježi ili u inozemstvo ili u privatne klinike, stariji bježe u prijevremenu mirovinu, a oni najstariji, koji su odradili radni vijek i trebali bi biti u mirovini, vraćaju se na posao. Idu krpati zdravstveni sustav da bi pokrpali svoje mirovine. Najkraće rečeno.

NACIONAL: Na svom prosvjedu na Markovu trgu ustvrdili ste da nedostaje 2000 liječnika i 4000 sestara. Dakle, ima vas itekako premalo iako ministar tvrdi da liječnika ima dovoljno. Kako to komentirate?

Jedva se suzdržim da se ne nasmijem kad to čujem. Kad jedan ministar izjavi da nas nema premalo, već da smo pogrešno raspoređeni, ja se onda pitam tko u ovoj državi vodi zdravstvenu politiku. Zar bi sindikat trebao raspoređivati liječnike po Hrvatskoj? Tko je taj koji određuje koliko će se liječnika zaposliti u nekoj ustanovi? Valjda postoji mreža zdravstvene službe, koja je pod Vladom. Smiješno je da tako nešto jedan ministar uopće može izjaviti. Nas je definitivno premalo i ovi brojevi koji su se pojavili posljednjih dana i kojima barata ministar, tvrdeći da smo blizu prosjeka Europske unije, samo dokazuju da on pojma nema što se zapravo događa u Europskoj uniji. Ja sam proteklog vikenda bila na sastanku Europske federacije liječničkih sindikata. Tamo smo čuli i konstatirali kako u cijeloj Europi nedostaje liječnika. Kad nama netko kaže da je nas gotovo jednako kao u ostalim razvijenim državama EU-a, očito uopće ne uzima u obzir da je i kod njih manjak liječnika.

NACIONAL: U EU-u su si u prvom migracijskom valu sve zemlje, a osobito Velika Britanija, „probrale“ liječnike iz Sirije, Afganistana i ostalih zemalja, jer su svjesni toga koliko je ih je skupo školovati. Svi su dobili dozvole boravka i nakon nekoliko mjeseci prakse i radna mjesta. Nije ni čudo da su i naši liječnici svuda dobrodošli.

Iskreno, i ja sam prije desetak godina bila zainteresirana za odlazak, ali zbog obiteljske situacije ipak sam ostala. Međutim, kao što ste rekli, nama iz Hrvatske nije nikakav problem dobiti posao u Velikoj Britaniji. Mi imamo dobre škole, oni to znaju i cijene naše liječnike. Svjesni su toga da će se hrvatski liječnici snaći i da će vrlo brzo početi samostalno raditi. Ne znam je li toga svjestan ministar Beroš.

NACIONAL: Medicinski fakultet teško je upisati i teško završiti. No čini se da je medicina postala i ženska profesija?

Točno, feminizacija liječničke profesije nije fenomen samo u Hrvatskoj, već u cijelom svijetu. Sve više žena je u medicini, ali na rukovodećim pozicijama ih nema. Vrlo indikativno.

NACIONAL: U jednoj uređenoj državi kakva je bila Austrougarska, svako i najudaljenije selo imalo je učitelja, liječnika, poštara i svećenika. S druge strane, postoje dijelovi Hrvatske, manje sredine, otoci, gdje liječnika uopće nema, što je nečuveno za jednu europsku socijalnu državu. Kako taj problem riješiti, kako motivirati ljude na rad u malim sredinama?

To morate nekog dugog pitati, a ne mene. Sigurno da postoji način da se to riješi. Slušamo kako treba stimulirati mlade obiteljske liječnike u dogovoru s lokalnim zajednicama. Te lokalne zajednice isto tako su formirane na temelju nekih političkih akata. Pa tko to onda treba riješiti? Valjda država. Ne mogu Sindikat liječnika ili bilo koja liječnička udruga ići u pregovore s lokalnim zajednicama ili županima. I onda od njih tražiti da osiguraju stan i plaću za liječnika.

NACIONAL: S druge strane, postoje i udruge pacijenata koje kritiziraju rad liječnika i smatraju da nesavjesno obavljaju svoj posao. Nakon nesretnog slučaja smrti dvoje ljudi u čekaonici bolnice Sv. Duh u Zagrebu, opet se digla prašina…

Prije svega, žao mi je zbog tih slučajeva. No gledano iz čekaonice, gdje sjedite nekoliko sati i čekate na obradu, pacijenti nisu svjesni onoga što se događa u ordinacijama. A unutra se događa to da troje ili četvero liječnika obavlja posao za desetoricu. Oni često moraju odlaziti ili u druge ordinacije ili čak u operacijsku salu. Prema tome, svatko gleda sa svoje strane i iz svog kuta gledanja, a opća slika se ne vidi. A opću sliku smo mi sada definirali. Svakom liječniku je u interesu imati dovoljno vremena za svakog svog pacijenta, porazgovarati s njim i pružiti mu najbolju moguću pomoć. No ako istovremeno morate pokrivati odjel i tri ambulante, onda je to prilično teško. Osobito ako odrađujete enormni broj prekovremenih sati i premoreni ste. Zato se često kolege ne mogu niti koncentrirati kako treba. A da smo premoreni, najbolje govori podatak o tri milijuna prekovremenih sati. Za njih ne mogu reći da nisu plaćeni, ali da bi bili plaćeni, morali smo doći do Vrhovnog suda.

‘Svakom liječniku je u interesu imati dovoljno vremena za pacijenta, porazgovarati s njim i pružiti mu najbolju pomoć. No ako istovremeno morate pokrivati odjel i triambulante, onda je to prilično teško’

NACIONAL: Što kažete na plan da sve bolnice prijeđu u državno vlasništvo?

Iskreno, mislim da liječnici neće time osjetiti neku preveliku razliku. Ravnatelje ionako imenuje politička opcija koja je na vlasti, prema političkoj podobnosti. Mi kao struka tu puno utjecaja nemamo. Oni koji su na vlasti u državi uglavnom postavljaju svoje ravnatelje po bolnicama gdje je država vlasnik. A opcija koja dobiva vlast u županiji, također postavlja sebi podobne ravnatelje. Tako da je nama zapravo svejedno. Mislim da velike razlike neće biti.

NACIONAL: Tražite li ostavku ministra?

Gledajte, ovaj ili onaj ministar, nama je zapravo svejedno. Mi samo tražimo da on radi svoj posao. Ako sada dođe neki novi, i njemu će trebati sto dana da se uhoda i snađe. To nije naš zahtjev. Ali tražimo da ministar radi svoj posao onako kako treba, za boljitak prije svega pacijenata, svih liječnika i svih građana Republike Hrvatske.

NACIONAL: Očekujete li i dalje sastanak s premijerom?

Očekujemo. Jer nama je ministar Beroš rekao da je ta Uredba koju tražimo u postupku i da mora ići u međuresorno usuglašavanje. Tvrdio je da to kasni jer nema odgovora iz nekih ministarstava iako je on slao požurnice. Pa tko bi to onda trebao riješiti ako ne predsjednik Vlade? Onaj tko je nadređen i jednima i drugima.