REMI: ‘Nisam za anarhiju, ali ako je ovo najbolji sustav, bolje da ga nema’

ZAGREBAČKA GRUPA ELEMENTAL objavila je osmi studijski album ‘Ilica’, i to na digitalnim platformama. Pjevačica Elementala Mirela Priselac Remi poznata je aktivistica, angažirana i u Hrvatskoj glazbenoj uniji, a uskoro joj izlazi prva zbirka pjesama ‘Masarykova’

Ovih je dana zagrebačka grupa Elemental objavila osmi studijski album “Ilica” i to isključivo na digitalnim platformama. Grupa Elemental na glazbenoj sceni je prisutna od 1998. godine, karijeru su počeli kao organic hip hop sastav, a nastavili su je neopterećeni glazbenim žanrovima, ali s reperskim načinom izgovaranja stihova koje repaju autori Mirela Priselac-Remi i Luka Tralić-Shot. Tijekom nešto više od 20 godina Elemental je postao koncertna rock atrakcija s desecima radijskih hitova. Novi, osmi studijski album je pomak u dosadašnjem zvuku grupe Elemental, ali i dobar nastavaka dosadašnje karijere. Pjevačica Mirela Priselac Remi poznata je aktivistica i angažirana je u Hrvatskoj glazbenoj uniji. Uskoro joj izlazi prva zbirka pjesama “Masarykova”.

NACIONAL: Za razliku od dosadašnjih albuma, novi ste objavili isključivo digitalnim putem preko raznih platformi. Zašto?

Izdanje u isključivo digitalnom obliku nametnulo se samo od sebe, s obzirom na to da smo svi “migrirali” u digitalni svijet zbog pandemije i izolacije. No ovo nikako nije presedan – otkako smo otvorili svoju diskografsku etiketu 2015., digitalna distribucija muzike nam je prioritet. Iskoristila bih ovu prigodu da osvijestim javnost o pitanju izvođačkih prava na internetu, što je u posljednjih nekoliko mjeseci bila “vruća tema” s obzirom na donošenje novog zakona o autorskim pravima.

NACIONAL: Kako ste se u toj situaciji snašli vi mali, samostalni diskografi?

Mi kao mali diskografi srećom zadržavamo sva prava u svojim rukama, ali postoji golem broj izvođača koji ostaju bez svoje naknade na internetu. Ovo je moj poziv muzičarima i kreativcima da se educiraju o svojim pravima i zahtijevaju što im pripada. Internet, koliko god “nevidljiv” bio, uprihođuje velike cifre distribucijom muzike, a nama izvođačima diskografi bacaju mrvice ili nas preskaču. Takva nepravda više ne smije proći.

NACIONAL: Na novom albumu ste ponudili novi zvuk Elementala u kojem je puno elektronike. Iako pozadinska, ipak je važna u većini pjesama. Kako ste se odlučili za takav glazbeni pomak?

Iz albuma u album, elektronika je kod nas bila sve prisutnija. Ta se ljubav nije dogodila u jednom danu, naprotiv, polako smo je uvodili u zvučnu sliku još od albuma “U redu je” (2013.). Naš gitarist Erol i bubnjar Djon začetnici su benda ABOP koji njeguje elektronski zvuk, a naš basist Koni se tijekom godina iskazao u brojnim elektronskim bendovima i bilo za očekivano da će njihovi utjecaji uplivati i u zvuk Elementala. S obzirom na to da nismo žanrovski ograničeni, štoviše, volimo eksperimentirati i igrati se zvukom, elektronika je bila još jedan mali prozorčić kroz koji smo provirili tijekom rada na probama. Ono što privatno slušamo i ono što radimo u sinergiji s drugim bendovima i izvođačima uvijek ostavi trag na zvuk Elementala. Na ovom novom albumu “Ilica”, upliv elektronike proširio je muzičku sliku i donio velebnost pjesmama. Ovdje je Shotova zasluga ogromna – on je u produkcijskom i mikserskom doprinosu otvorio čakre novim pjesmama i učinio ih grandioznima. Točno ono što osmi album benda i zaslužuje.

NACIONAL: Izjavili ste da je album testament vremena koje je minulo, uz pitanje hoće li se ikada ponoviti. Prilično pesimističan pogled na budućnost. Zašto?

Stvarnost koju prikazujemo u pjesmama nikada nismo oblačili u ružičasto. Vrlo smo realni i konkretni u tekstovima pjesama, s povremenim izletima u pjesničke slike koje služe dodatnom nijansiranju poruke, ali nikako njezinom zamagljivanju. Upravo se tu lijepo kombiniraju Shotov i moj stil pisanja – njegov dokumentaristički i kroničarski i moj apstraktniji i slikovit. Moramo biti svjesni da je doba potpune neopterećenosti daleko iza nas – novo normalno nametnulo je vrlo konkretne promjene: nošenje maski, rukavica, dezinfekcija, nemogućnost putovanja bez opravdanog razloga i zatvorenost granica. I nije sigurno hoće li se to, i kada promijeniti, odnosno vratiti na staro. Mislim da nismo pesimistični nego realni.

 

 

‘INTERNET, koliko god ‘nevidljiv’, uprihođuje velike cifre distribucijom muzike, a nama izvođačima diskografi bacaju mrvice ili nas preskaču. Ta nepravda više ne smije proći’

 

 

NACIONAL: Album je nastao tijekom 2018. i 2019., a objavili ste ga kada smo počeli živjeti novo normalni život. Kako ste se snašli u novo normalnim vremenima?

Prva nakana je bila da album objavimo u travnju, međutim, zbog pandemije smo odgodili objavu. Mislim da u trenucima kada je objavljena pandemija i kada smo se svi našli u izolaciji, nikome nije padalo na pamet da objavljuje išta. Psihički, to je bio vrlo zahtjevan period i vjerujem da je većina ljudi ušla u “mod za preživljavanje”. Posao je stao, produktivnost se smanjila, a s njima i volja da se izrodi nešto novo. Potres je dodatno “pretresao” sve planove. S druge strane, osjećali smo da želimo objaviti novi materijal čim se situacija barem malo ustabili.

NACIONAL: Zašto niste pričekali jesen?

Nismo htjeli čekati do jeseni jer imati novi album spreman u rukavu i biti prisiljen čekati da ga se predstavi publici je jednako paklu. Svaki put kada snimiš nešto novo, goriš od želje da to predstaviš publici. Zato nam je iznimno teško pala činjenica da ga (barem za sada) nećemo moći predstaviti na pozornicama. Objava albuma u digitalnom obliku je mala utjeha i indicija da još uvijek ima smisla stvarati, bez obzira na sve.

NACIONAL: Izolacija je posebno pogodila umjetnike. Kako ste se vi snašli u tom periodu, a kako ostali članovi grupe?

Ja sam izolaciju provela pokušavajući napisati nešto smisleno. Uhvatila sam se u mrežu rečenica “moraš sad, sad je prava prilika da napišeš novu zbirku pjesama, sad je trenutak da sviraš i skladaš, vidiš li koliko vremena imaš, ovo je prerušeni blagoslov”… No istina je bila malo drukčija. Ožujak sam provela začahurena u nevidljivi balon vlastitih misli: disala sam plitko, nisam se mogla fokusirati ni na čitanje duže od 15 minuta, opsesivno sam provjeravala vijesti. Travanj je već bilo lakše podnijeti, ali i dalje nisam mogla napisati nešto što bih dubinski osjećala. U svibnju sam već oštrila pero i pisala. Fascinantno je koliko se brzo čovjek privikne na novu situaciju. U krajnjoj liniji, tako smo se valjda i očuvali kroz sva ova stoljeća – adaptacijom.

NACIONAL: A ostatak benda?

S prijateljima iz benda komunicirala sam preko Zooma i čini mi se da smo svi tražili načine za nošenje s potpunim zastojem scenskog života. Nikome nije bilo lako, ali smo se međusobno bodrili i taj osjećaj zajedništva mnogo nam je značio. Zanimljivo mi je bilo gledati kako nam društvene mreže koje inače smatram vrlo samotnjačkim poligonima ipak nude utjehu upravo zato što nas spajaju s najdražima i daju do znanja da “nismo sami”.

NACIONAL: Vi istovremeno obnašate i funkciju predsjednice zagrebačkog HGU-a i članica ste Glavnog odbora HGU-a. Na koji način ste odlučili pomoći glazbenicima koji su ostali bez prihoda i onima čiji stanovi su nastradali u potresu?

HGU je napravio lavovski posao kada je postalo jasno da je većini muzičara ugrožena egzistencija zbog nemogućnosti da sviraju i nastupaju. Preko Fonda Solidarnosti HGU-a osigurana su sredstva pomoći našim članovima koji se nisu imali kome drugome obratiti. HGU je uskočio ondje gdje su zakazali država i Ministarstvo kulture. Iznimno je teško baviti se prekarnim poslom kao što je rad slobodnog umjetnika, čak i u “normalnim” uvjetima, a kamoli u izvanrednim. Nama je doslovno prekinuta žila kucavica – koncerti su se među prvima otkazali, a posljednji će se uvesti u ponovni opticaj. Mnogima od nas to je jedini izvor prihoda.

NACIONAL: Pitam vas to jer su vaši svi dosadašnji albumi, uključujući i najnoviji inspirirani Zagrebom. Kako ste doživjeli potres u Zagrebu?

Kada se dogodi neka velika, stresna i neočekivana situacija, imaš dvije opcije: borba ili bijeg. Ja sam se odlučila za borbu i utjelovila je na jedini način koji mi je prirodan – napisala sam pjesmu pod dojmom potresa. Zove se “Pismo”. Uzela sam gitaru i kako bih spriječila misli da jure poput obezglavljene pješadije, odlučila usmjeriti svoju strepnju, bol i nemoć u note i stihove. Pjesmu sam snimila mobitelom i postavila na društvene mreže, bez prevelike kalkulacije o njezinom daljnjem plasmanu. Ako je barem i jednoj osobi pomogla da se ne osjeća sama, smatrat ću da je to bilo dobro utrošeno vrijeme na skladanje i pisanje.

 

 

‘NE ISKLJUČUJEM mogućnost konkretizacije svoje borbe kroz izravno političko djelovanje. No ne mislim da će se to tako skoro dogoditi. Desničari za sada mogu odahnuti’

 

 

NACIONAL: Kako gledate na odluke gradske skupštine da se zakon o obnovi neće donijeti prije izbora i da je ogroman broj građana Zagreba ostavljen na cjedilu?

Mogu li odgovoriti bez rukavica? To je svinjarija, non plus ultra. Pokazali su još jednom da njihova svrha nije rad u korist društva, da nisu naši zaposlenici i službenici što bi itekako trebali biti, a i pokazali su ogromnu količinu kukavičluka jer je jasno da se s teškim odlukama ne znaju nositi. Taj politički eskapizam i bježanje od odgovornosti su mi naprosto gadljivi. Vjerujem da se i moji sugrađani osjećaju ostavljeni na cjedilu, u trenutku kada im je trebala potpora sustava. Ako nam sustav ne pomaže kada smo u krizi, pitam se koja je onda uopće njegova svrha? Ne zagovaram anarhiju, nemojte me pogrešno shvatiti, ali ako je ovo najbolje što nam naš sustav može osigurati, bolje da ga uopće nema.

NACIONAL: Što mislite o tome da će se vaš glazbeni kolega Mile Kekin politički aktivirati i da je na listi koalicije Možemo!

Miletu dajem punu podršku. Iznimno je hrabro prijeći s riječi na djela i drago mi da je Mile prepoznao kvalitetu koju Možemo! ima u ovoj političkoj bari punoj krokodila. Želim mu sreću.

NACIONAL: Jeste li i vi razmišljali da se politički aktivirate?

Za sada sam korisnija u sferi društveno angažirane umjetnosti, ali ne isključujem mogućnost da, ako mikrofon objesim na klin, pokušam konkretizirati svoju borbu i kroz izravno političko djelovanje. No ne mislim da će se to tako skoro dogoditi. Desničari za sada mogu odahnuti.

NACIONAL: S obzirom na to da koncerti u zatvorenim prostorima još uvijek nisu dozvoljeni, barem na dosadašnji način, kako planirate promovirati novi album? Hoćete li ga uopće koncertno predstaviti ove godine?

Morat ćemo se dovinuti nekim novim rješenjima – na primjer, nastupima na otvorenom pred manjim brojem ljudi, ali učestalije. Nadam se da koncertna aktivnost ipak neće biti u potpunosti otkazana i da ćemo tijekom ljeta ipak održati neke nastupe. Ako ne bude drugog vala, jesen ćemo provesti u dvoranama, za mikrofonima i instrumentima, s našom publikom. I nama i njima to će doći kao melem na ranu. Iskreno, jedva to čekam. Mislim da smo prije korone toliko toga uzimali zdravo za gotovo i da smo sada osvijestili koliko su nam važne male stvari. Pogotovo kad život znače.

NACIONAL: Ovih dana vam izlazi prva zbirka pjesama “Masarykova”. Je li riječ o pjesmama koje su publici već poznate iz Elementala ili su to vaše pjesme koje će publika prvi put pročitati?

U zbirci će biti poezija koju pišem krišom i objavljujem na svojoj FB stranici Remi na internetima. Pjesme su nastajale u posljednjih godinu i pol. Zbirka se zove “Masarykova” jer je taj lokus moja “sigurna zona”, mjesto prohoda koje je uvijek u mojim mapama. Masarykova ulica krcata je značenjem, još od novog vala. S poezijom u potpunosti izlazim iz sigurne, poznate zone, pa sam se okružila poznatim toponimom da bih se osjećala sigurnije.

Komentiraj