Napetost u Hajduku je stalna. Rijetko koji klub se secira tako, do posljednjeg atoma. Financije, sport, pojedini igrač, stadion, pomoćni tereni, ma ide to i do oružara ili liječnika. Apsolutno nema pozicije ili stvari koja ima mira. I neka je tako. Svaka argumentirana kritika i pohvala može klub podignuti na potreban stupanj demokracije koji će u konačnici dovesti do potpunog uspjeha.

Najnovije financijsko izvješće je prilično pozitivno, uspjesi akademije oduševljavaju, ali seniori kaskaju kao i razvoj infrastrukture.

S druge strane Rijeka je “s jednim gazdom” u prošloj godini financijski prilično potonula. Od samog velikog minusa u poslovanju gora je neodrživost sustava kojeg na životu održavaju pozajmice vlasnika. Ogromne obaveze stoje kao omča oko vrata. Točnije, uvijek je tu pouzdani partner Dinamo da ih ublaži samo je pitanje do kada. Najnovija je najava transfera Frigana koji će putem Drmića. Međutim, transferi nisu jednosmjerni. U drugom pravcu su išli Dilaver, Marin, Jurić, Janković… Tko će razumjeti anomalije hrvatskog nogometa.

Što se onog sportskog dijela tiče, za razliku od Lekinog samoubilačkog početka u Hajduku Jakirović je odabrao stabilizaciju. Nije mu bilo lako s obzirom na financije jer je tada u glavama igrača puno onoga što utječe na koncentraciju. Bankovni račun i transferi. Morao je prvo očistiti svlačionicu i pokrpati rupe u sastavu. I uspio je. U zadnjih 10 utakmica Rijeka je osvojila 22 boda, Dinamo 20, a Hajduk 16 bodova.

Na terenu je postavio sustav 4-2-3-1 i vrlo lako je unaprijed predvidjeti sastav. Istina, Rijeka ne blista u igri, ali su igrači odgovorni. Igra se prilično jednostavno, najčešće okomito na Frigana. U sredini dominira Selahi koji je svake sezone u samom vrhu igrača s oduzetim balunima. Osim toga posebno je opasno njegovo priključivanje napadu, naročito kad se probije bok. Suradnik mu je Hodža koji je malo rezerviraniji, ali je tehnički je dobro potkovan. Ukoliko se na njih ne vrši stalan pritisak vrlo lako razigravaju prednju liniju.

Ampem, Janković i Marin su linija iza Frigana. S jedne strane brzina Ganca, s druge tehnika Marina upotpunjuje se polivalentnim Jankovićem koji može prilično odgovorno odigrati u svakoj poziciji. Uz opasne prekide, naročito korner kojeg znaju odigrati povratno na 16 metara uz nekoliko blokova ili čak direktno u gol (posebno sad zbog relativno niskog Lučića), čine jednu vrlo dobru cjelinu.

Smolčić, Galešić, Mitrović i Vukčević je prilično pouzdana zadnja linija, ali ima i svojih problema, posebno ako sredina odluta. Jakirović je uspio u tome da se to ne događa često. Stoga Rijeka ima rezultate u kojima se rijetko ukupno postigne 3 gola.

Hajduku je ogroman kamen pao s leđa. Plasman u finale kupa je bio teret o kojem je ovisila sezona. Ogroman budžet i zarada nisu opravdala potrošnju, bar ne u onom pravcu približavanja Dinamu u bitci za naslov prvaka. Točnije, ni u samoj igri. Lutanja su stalna. Prokockala se još jedna prilika kad je Dinamo bio itekako ranjiv.

Realno, bolje je Hajduk izgledao prošle sezone u ovo doba.

Ipak, sve napetosti su sada prošle. Na terenu bi morali biti apsolutno rasterećeni i konačno prikazati i dobru igru. A i dužni su navijačima za onaj poraz od Rijeke na Poljudu. Istina, ovaj put je Hajduk debelo oslabljen odsustvom Livaje i Krovinovića. Uz to je upitno koliko je spreman Sahiti. Treba li ga čuvati za samu završnicu i kup.

Kad imaš igru ništa ne bi trebao biti ogroman problem pa ni takvi izostanci. Sigurno će patiti završnica, ali u terenu moramo biti kompaktni, dominantni.

Obje momčadi imaju velikih problema kad ih se visoko pritisne. Treneri nisu u ovom svom kratkom mandatu pohvatali sve konce. Stoga je za očekivati kako će Rijeka visoko pritisnuti, posebno zbog izostanka Krovinovića.

Očekuje nas svakako zanimljiv dvoboj u kojem ćemo gledati možda i šahovsku partiju na jedan gol za pobjedu.

Renato Čupić