Tri puta otkazivan posjet ruskog predsjednika Vladimira Putina srbijanskoj prijestolnici dogodio se između dvaju prosvjeda protiv Aleksandra Vučića, a osim vjerskih i državnih lidera okupio je vozače 1200 autobusa iz cijele Srbije i 6500 policajaca

Vaša svetosti, da zamolite predsjednika Putina za tri rečenice, da kaže narodu, bilo bi divno”, prošaputao je u četvrtak navečer, 17. siječnja, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poglavaru Srpske pravoslavne crkve patrijarhu Irineju u Hramu Svetog Save u Beogradu, pred kojim su deseci tisuća Srba satima čekali da im se obrati najdraži gost – šef ruske države, zaštitnik Srbije i branitelj Kosova Vladimir Putin. Nekoliko minuta kasnije Putin im se obratio. Na stepenicama Hrama dva puta je kucnuo prstom u mikrofon, puhnuo u njega i uputio neočekivano ohrabrujuću poruku: “Hvala, hvala na prijateljstvu.”

Bio je to kraj dugo najavljivanog, priželjkivanog i odlaganog spektakularnog sedmosatnog Putinova boravka u Beogradu, čiji su akteri, osim državnih i vjerskih lidera, bili i vozači više od 1200 autobusa, deseci tisuća državnih službenika, članova vladajuće Srpske napredne stranke i radnika državnih poduzeća iz cijele Srbije, estradna zvijezda Svetlana Ceca Ražnatović, 6500 policajaca, ruski diplomat iz Tirane, tromjesečno štene šarplaninca…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentiraj

PREKOSrdjan Ilic/PIXSELL
Podijeli objavu
Prethodni članakSberbank namjerava prodati udjel u Agrokoru
Sljedeći članakVIDEO: Predstavljena momčad Honde za natjecanje MotoGP 2019
Rođen sam u Beogradu 1959. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka. U novinarstvu od maja 1986. godine, kada sam se zaposlio u Tanjugu, gde sam radio gotovo deceniju, a u novinskoj agenciji FoNet sam od njenog osnivanja 1994. godine. Od kad sam u ovom zanatu, za mnoge novinare u Srbiji sam čuo da rade "za Službu". Koliko mi je poznato, samo smo pokojni Slavko Ćuruvija i ja radili "u Službi". U Službi državne bezbednosti Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove sam proveo tri meseca - februar, mart i april 1986. godine. To mi je bilo prvo zaposlenje. Otac i tašta su udružili snage da bi mi našli posao - on je bio pukovnik u vojsci, ona je radila u Interpolu. Bilo je glupo očekivati da će mi naći radno mesto u biblioteci ili filharmoniji. Vrhunac u novinarstvu sam dostigao posle NATO bombardovanja Srbije 1999. godine, kada sam počeo da radim kao fikser za londonski The Guardian. Tokom dva i po meseca bombardovanja sam u FoNetu primio 225 nemačkih maraka. Rory Carroll iz The Guardiana mi je plaćao 150 maraka dnevno. Posle samoubilačkih avionskih napada na Svetski trgovački centar u Njujorku 11. septembra 2011. su zapadni mediji prestali da se interesuju za Srbiju i Balkan, pa sam izgubio dodatni posao fiksera. Osama Bin Laden mi je oteo mnogo novca. Da sam ga sreo na ulici, šutnuo bih ga u međunožje. Za Nacional sam počeo da pišem krajem 1996. godine, posle čega je usledila trogodišnja pauza. Nacional me reaktivirao posle ubistva Željka Ražnatovića Arkana u januaru 2000.