Njegoslav Blažek, umirovljeni kriminalist, prije 25 godina osnovao je Sova Intelligence, prvu detektivsku agenciju u Zagrebu i Hrvatskoj, a ZgNewsu otkriva tajne svog neobičnog posla

Sova Intelligence prva je detektivska agencija u Hrvatskoj koja ove godine obilježava četvrt stoljeća djelovanja. Osnovao ju je 1998. Njegoslav Blažek Sova, kriminalist umirovljen godinu dana ranije nakon 20 godina rada u MUP-u. Kako kaže, tada je nastupio trenutak spoznaje da struku mora zadržati i nastaviti profesionalnu karijeru te je postao ‘’privatni policajac’’, odnosno privatni detektiv. Zbog te odluke nikada nije požalio. U Sovi je trenutačno dvoje zaposlenih, a direktorica je magistra kriminalistike:

„Optimalno je da privatni detektiv bude kriminalist, no u praksi se susreću pravnici, novinari i privatni detektivi nekih drugih zvanja. Kaže se da dobra policajca čine ‘vruće srce, hladna glava i čisti prsti’, a to se u potpunosti odnosi i na privatnog detektiva. Uz navedeno treba istaknuti poštenje, upornost i inovativnost kao bitne odlike. Temeljni posao privatnog detektiva je prikupljanje, obrada i analiza podataka i informacija za naručitelja, koji sukladno Zakonu o privatnim detektivima ima pravni interes za angažman detektiva. Glavno ‘oruđe’ privatnog detektiva je mozak koji predano traga za podacima i informacijama, kako bi priskrbio odgovor na pitanja koja su za klijenta od presudne važnosti. Svaki je slučaj drugačiji, jedinstven te najprije procjenjujemo zakonitu opravdanost pokretanja istraživanja, odabiremo stručne suradnike, radimo strategiju kako odgovoriti na pitanja klijenta. Način pronalaska odgovora na pitanja nikada nije isti, kao što i slučaj na kojem radimo nikada nije isti i u tome je čar detektivskog posla.“

Privatne detektive često zamišljaju kao špijune koji fotografiraju stranke i prikupljaju dokaze o nevjeri ili nekom drugom nedjelu. Blažek kaže da filmovi i serije o policajcima, forenzičarima i privatnim detektivima bude maštu, iskrivljuju stvarnost te stvaraju lažnu sliku o profesiji privatnog detektiva. Privatni detektiv doista ima ovlasti fotografiranja i pratnje i to podsjeća na špijuniranje, ali i druge profesije imaju određene ovlasti, profesionalne specifičnosti i tajne zanata.

Ispričao je koji ga slučajevi najviše intrigiraju, gdje privatni detektiv može najviše pomoći i jesu li upravo takvi slučajevi bili razlog zbog kojih je nastavio biti u tom poslu. Kako kaže, od presudne su važnosti emocionalna inteligencija i empatija:

„Posao je policajca, kao i posao privatnog detektiva, human, a pomaganje ljudima u nevolji je u prvom planu te je to moj glavni poticaj na predano bavljenje ovim zanimljivim i humanim zanimanjem. Oduvijek su mi bili zanimljivi prijevare i prevaranti, oni su u pravilu inteligentni, snalažljivi, domišljati, rječiti, brzi u razmišljanju, odlični glumci i iznimni poznavatelji ljudske naravi. Istraživanje prijevara je vrlo intrigantno.“

Prva detektivska agencija u Hrvatskoj koja obilježava 25 godina rada najčešće je angažirana za provjeru potencijalnih zaposlenika ili za istraživanje sumnje na prijevare i krađe zaposlenika ili klijenata neke tvrtke. Također, prikupljaju informacije o potencijalnim poslovnim partnerima, pronalaze nasljednike ili vlasnike nekretnine u slučaju da netko želi kupiti tu nekretninu, provode nadzor, pratnju:

„Startao sam istragama povrede intelektualnog vlasništva i prijevara u osiguranju. Suradnja s velikim kompanijama oduvijek se temeljila na korporativnoj sigurnosti, a manje tvrtke su danas osvještenije i osjetljivije na ugroze i sigurnost te su više zastupljene među našim klijentima nego prije. U mnogo slučajevima surađujemo s odvjetnicima i njihova smo produžena ruka. Nakon toliko godina teško je izdvojiti slučaj koji me se najviše dojmio, ali izdvojio bih slučaj jedne prevarantice koja je u isto vrijeme igrala ulogu triju različitih osobe iz različitih dijelova Hrvatske, glumila zaposlenicu u nekoliko tvrtki i svojom vještinom prevarila nekoliko desetaka ljudi.“

Posljednjih godina dosta slušamo i čitamo o slučajevima pljački po kućama, obiteljskog nasilja, vršnjačkog nasilja. Blažek pojašnjava bavi li se takvim ‘’ozbiljnijim’’ slučajevima, odnosno ističe u kojem trenutku klijent osjeća da treba nazvati agenciju. Kada netko ima osjećaj da mu je potreban savjet, istraživanje i pomoć ‘’privatnog  policajca’’, odnosno privatnog detektiva, tada se treba javiti:

„Ako se dogodi da mi nismo prava adresa, dobit će savjet kome i gdje se treba obratiti kako bi ublažio ili riješio svoj problem. Od najveće pomoći smo ako nas klijent angažira na vrijeme. Slično kao i kod bolesti, bolje je spriječiti nego liječiti. Tu poglavito mislim na provjere kandidata za zapošljavanje te poslovnih partnera, kao i provjere reputacije osoba s kojima netko želi ostvariti privatan ili poslovan odnos.“