Pisac Dario Džamonja rođen je u zimi 1955. godine u Sarajevu, gdje je upisao gimnaziju. Nikada je nije završio, jer je već živio po kavanama. Bio je dijete razvedenih roditelja, radi čega ga je uvijek pratio osjećaj da nikome ne pripada osim Sarajevu, u gradu u kojem je i u umro 15. listopada 2001. godine.

Dario Džamonja je pisao o samoći, o mračnim pijanstvima i mamurlucima, o neurednosti svoga stana, o pustim ljetnim ulicama Sarajeva, o cavtatskoj rivi i o Kamenu Malom, o Makarskoj, o dugim, teškim i zagušljivim sarajevskim zimama, o običnim ljudima i njihovim vrlo neobičnim sudbinama, o važnim i nerješivim životnim pitanjima…

A kada je umro, njegov prijatelj pjesnik Abdulah Sidran je zapisao: “Ima li iko, u Sarajevu, da nije proplakao, da mu se srce nije skamenilo, onoga dana kada u novinama iziđe obavijest da se ispisao iz živih – Dario Džamonja? Evo sam se, krupnih petnaest minuta, trudio da nađem riječi koje će kazati šta treba da se rekne – a da ne upotrijebim riječ: umro. Pa mi, ipak, nadošlo rješenje: ovih se dana ISPISAO IZ ŽIVIH – naš Daco.”