O Janu van Eycku se malo zna, što i nije rijetkost kad se radi o renesansnim umjetnicima; pretpostavlja se da je rođen u Maaseiku u današnjoj Belgiji, što bi moglo potvrditi njegovo prezime. Prvi put ga se pominje 1422. godine kada je živio u Haagu i radio na dvoru Ivana III. (koji je zbog svoje okrutnosti dobio nadimak John the Pitiless), mecene u čijoj službi ostaje sve do njegove smrti trovanjem 1425. godine.

Potom prelazi u službu Filipa III. (Phillip the Good), moćnog vojvode od Burgundija, kao dvorski slikar i dvorjanin u Brugesu i Lilleu, gdje će ostati čak 16 godina. Uživao je centralnu ulogu na dvoru kao glavni dvorski slikar i diplomata. Postoje navodi da je i njegov stariji brat Hubert također bio slikar, ali o njemu nema dovoljno informacija osim da je preminuo već u ranim tridesetim.
Van Eyck postaje naročito cijenjen zbog izvanrednih portreta gdje se izdvaja “Čovjek sa crvenim turbanom”, za koga se pretpostavlja da je autoportret umjetnika. Na okvir ovog portreta umjetnik je napisao: ‘Ovo je najbolje što mogu’, što se smatra donekle samodopadnim jer je van Eyck dobro znao da su njegovi portreti u najmanju ruku vrhunski.

Oko 1432. godine nastanjuje se u Brugesu gdje počinje najplodonosniji dio njegove karijere slikara. Bruges je u to vrijeme bio jedan od najznačajnijih trgovačkih centara srednjevjekovne Sjeverne Europe. U tom gradu je i preminuo 9. srpnja 1441. godine, u 52. godini života.