Premijera u Žar ptici: Angažirana predstava o prekomjernoj težini kod djece

Premijera mjuzikla ‘Mama, ja sam pozelenio’ 6. svibnja u Žar ptici

Zagrebačko Gradsko kazalište Žar ptica nakon predstave o vršnjačkom nasilju nastavlja progovarati o društveno angažiranim temama vezano uz probleme odrastanja djece. Među njima je i problem nedovoljne tjelesne aktivnosti školske djece te posljedično i prekomjerne tjelesne mase i debljine. Mjuzikl „Mama, ja sam pozelenio“ realizira se u suradnji s projektom Živjeti zdravo, Službe za promicanje zdravlja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a premijera je 6. svibnja. Istraživanje Europske inicijative praćenja debljine u djece 2018./2019. pokazuje da 35 posto djece u dobi između osam i devet godina ima problema s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom. Na tu temu redateljica Marijana Matoković okupila je pisca libreta Igora Weidlicha, autora glazbe Bojana Jambrošića koji igra i glavnu ulogu, koreografkinju Tihanu Strmečki i scenografkinju i kostimografkinju Irenu Kraljić, koji na zabavan način govore o mijenjanju loših životnih i prehrambenih navika.

Kako kaže Drago Utješanović, ravnatelj Žar ptice, mlada redateljica Marijana Matoković ponudila je kazalištu realizaciju predstave o zdravoj prehrani:

“Kako se radi o važnoj temi, ali i o umjetnički i zanatski odličnom predlošku, mi smo to s oduševljenjem prihvatili. U Žar ptici uz mnogobrojne lektirne naslove i naslove koji pripadaju klasicima dječje književnosti održavamo i kontinuitet angažiranog kazališta. Nakon progovaranja o problemima razvoda u ‘Kako je tata osvojio mamu’ Mire Gavrana i vršnjačkom nasilju u ‘Ako kažeš, gotov si’ Dine Vukelić, došli smo tako i do problema prekomjerne tjelesne težine kod djece. Kazalište, osim što zabavlja i educira, može poslužiti kao moćno sredstvo da se nenametljivo djeci prenesu i neke društveno važne teme, pa kad već imamo zgradu i znanje, zašto to ne učiniti i pridonijeti boljem društvu. Iskustvo govori da takvo kazalište može itekako biti od pomoći. Primarni cilj je da pogledamo dobru predstavu, a ako nas ona potakne na razmišljanje i na promjene nabolje, onda je korist višestruka. Reakcije nastavnika također su pozitivne jer kazalište postaje pomoć i podrška u realizaciji nastave.”

Redateljica Marijana Matoković istaknula je da je ovom predstavom cilj raditi na edukaciji, na učenju pravilne terminologije (pravilnije je, primjerice, koristiti termin ‘prekomjerna tjelesna masa’), na ukazivanju važnosti potrebe za kretanjem i osvještavanju da je ključ zdravlja u raznolikosti prehrane u kombinaciji s fizičkom aktivnošću. Kako je rekla, najveći su „neprijatelji“ djeci, ali i odraslima laka dostupnost brze hrane, manjak kretanja i korištenje previše mobitela i digitalnih uređaja koji utječu na nedovoljno kretanje:

SNitko od nas neće nastradati ako pojede hamburger ili pizzu, ali radi se o tome da ne bismo to trebali konzumirati svakoga dana i zanemarivati fizičku aktivnost. Važno je sjetiti se jesti šaroliku prehranu, bogatu voćem i povrćem, vitaminima u kombinaciji s dovoljno tekućine. U predstavi su upisani neki savjeti kako prepoznati i riješiti probleme koji mogu nastati uslijed loše prehrane i manjka kretanja. Što se tiče baš tjelesne aktivnosti, imamo lik profesorice tjelesnog koja svojom disciplinom, ali i toplinom pokušava pomoći dečkima koji svaki dan provode u pekarnici. Pratimo ih u scenama na tjelesnom, na terenskoj nastavi kako im ne ide i koliko su im smanjene mogućnosti naspram djevojčice Sanje koja njeguje zdrav život i puno se kreće.”

Redateljica zna da predstavom neće mijenjati živote od nule, ali vjeruje u uspjeh ako barem uspiju postići da publici ostane poruka da je zdravlje važno, da si raznolikom prehranom i kretanjem dugoročno možemo pomoći. Promjene ne idu preko noći, a ni preko jedne predstave:

“Sviđa mi se u tekstu kako je autor napisao posljednji song, kao poziv svima da pokušaju promijeniti loše navike. Kroz taj zadnji song htjeli bismo publici ostaviti prostor da malo promisli, da na izlazu ili pri sljedećoj kupovini grickalica promisli postoji li neka zdravija varijanta. Vrijeme će pokazati prave reakcije i koliko smo uspjeli doprijeti do publike. Tempo života nas ganja, a dostupnost brze hrane podupire da posežemo za lošijim odabirima. Mislim da je ključ uspjeha u kombinaciji i u planiranju obroka i fizičke aktivnosti kroz tjedan. Promjene u rješavanju problema mogu se dogoditi najprije ako se ljudi educiraju, ako se djeci u školama omoguće zdraviji obroci, ako kod kuće nemaju više vrsta grickalica i sokova. I ako se te promjene dogode kod većeg broja ljudi, onda su veće i šanse da će stvari biti bolje.“

Komentiraj