Arheolozi koji su radili u blizini mjesta gdje se nalazilo naselje iz željeznog doba u Cambridgeu ostali su zbunjeni kada su otkrili ogromnu gomilu – žabljih kostura. Njih više od osam tisuća bilo je nagomilano u jarku dugom 14 metara, tik uz mjesto kružne kuće iz željeznog doba na brdu Bar, gdje se nalazilo naselje u srednjem i kasnom željeznom dobu (400. pne-43. pne.), piše Guardian.

“Prema mom iskustvu, uglavnom radeći na nalazištima iz Londona, nemamo toliko žaba. Izuzetno je imati toliko kostiju iz jednog jarka”, izjavila je Vicki Ewens, arheozoologinja, specijalistica za kosti drevnih životinja.

Napominjući da te kosti prvenstveno pripadaju običnoj žabi i žabi krastači, vrstama koje se nalaze u vrtnim ribnjacima diljem zemlje, rekla je: “Imali smo i moguće dokaze bazenske žabe, što je uzbudljivo… To nije nešto što obično nalazimo arheološki.

Kako je ovo pretpovijest, teško je pronaći objašnjenje, iako su stare civilizacije – uključujući Egipćane, Mezopotamce, Grke i Rimljane – sve žabu, doživljavale kao, između ostalog, simbol plodnosti.

Malo je vjerojatno da su ove vodozemce pojeli ljudi koji žive u naselju. Arheolozi kažu da, iako postoje dokazi o konzumiranju vodozemaca u Britaniji koji datiraju iz kamenog doba, ove kosti nemaju posjekotine ili tragove opeklina. Međutim, da su žabe bile kuhane, to možda ne bi ostavilo tragove.

Dokazi o pougljenim žitaricama pronađenim u blizini mjesta sugeriraju da su njegovi stanovnici prerađivali usjeve koji bi privlačili štetočine poput kornjaša i lisnih uši, koje jedu žabe. Dakle, možda su žabe u to područje privukle obećanje hrane. Među ostalim mogućim objašnjenjima je i ‘prapovijesna tragedija žaba’ – arheolozi kažu da je poznato da se žabe u proljeće kreću u velikom broju u potrazi za vodama za razmnožavanje te su mogle pasti u jarak i ostati zarobljene.

Prema jednoj hipotezi, neobičan broj smrtnih slučajeva također je mogao biti uzrokovan zimskim uvjetima. Dok se žabe u hiberniranju ponekad skrivaju u blatu, ekstremna hladnoća ih može ubiti i možda su postale žrtve posebno teške zime. Ili su pak – oboljele od bolesti, baš kao 1980-ih, kada je rana virus opustošio britanske žabe.

Nejasno je koliko je jarak bio dubok. Terenska ekipa je prokopala oko metar gornjeg sloja zemlje i podzemlja kako bi došla do njega. Na lokalitetu su pronađene samo male količine kućnog otpada, uključujući ulomke keramike iz željeznog doba. Kosti vodozemaca bile su među velikimbrojem nalaza, od artefakata do ljudskih ostataka, tijekom četrdesetak iskapanja koja su obavljena između 2016. i 2018. godine na području koje se proteže na 234 hektara. Analize su još uvijek u tijeku, iako su iskapanja sada završena.