Objavljujući izjave Ivana Pernara o aktualnom slučaju posvajanja djece iz Konga mediji promoviraju njegove odvratne poruke čiji je jedini cilj samopromocija. Novinarstvo pretpostavlja objavljivanje informacija važnih za zajednicu i neobjavljivanje informacija o osobama koje nisu sposobne odgovarati za svoje postupke. I ako se nakon kaznene prijave protiv Pernara utvrdi da je ipak sposoban odgovarati za svoje postupke jedina opravdana vijest o njemu bit će da ga je sud kaznio za ono što je učinio.
Slučaj uhićenja četiri hrvatska para i suđenje u Zambiji zbog spornog posvajanja djece iz Konga zatrpao je javni prostor neprobavljivom količinom lažne brige za djecu.
Potpunog neznanja o temi o kojoj se kobajagi ozbiljno ‘trkelja’.
Dokaza da unatoč drastičnim ideološkom razlikama i ‘lijevi’ i ‘desni’ mogu biti jednako selektivni i nedosljedni.
Kao i zastrašujućim primjerima netrepeljivosti na granici širenja mrzilačkih ideja.
Koja je u nekim slučajevima i ‘debelo’ pređena.
Zanemarimo na trenutak anonimuse koji ‘pametuju’ po društvenim mrežama.
Iako je bilo čije trabunjanje u javnom prostoru neprihvatljivo.
A dio objavljenog je i utuživo.
Te bi autore takvih gadarija trebalo goniti po službenoj dužnosti.
Ali objave anonimnih i javnosti nepoznatih osoba makar ne prenose mediji.
A mnogi mediji uredno prenose ono što (i) o slučaju posvajanje djece koji je prerastao u sudski proces objavljuju ili izgovore oni čije ime pretpostavlja bolju ‘prođu’ medijskih uradaka u kojima se spominju.
Kao na primjer ime Ivana Pernara.
Koji je svojevremeno, između ostaloga, izvolio ‘objasniti’ da ne plaća alimentaciju jer on – samo donor sperme.
A sad glumata da je zabrinut za dobrobit kongoanske djece koju pokušavaju posvojiti uhićeni hrvatski parovi.
Pa u silnoj zabrinutosti čak ‘cinka’ zambijskom sudu gdje se vodi postupak.
Treba medijski temeljito istražiti posvajanje djece, ali Pernaru tu nije mjesto
Otkrivajući mu da je jedna od osoba kojoj se sudi za pokušaj trgovine djecom – transrodna osoba.
Što u Hrvatskoj nije kažnjivo.
Ali u DR Kongo za to se može ‘zaglaviti’ u zatvoru.
Na mnogo godina.
Pa i ‘izgubiti glavu’.
Kad je već došlo do ove dramatične situacije oko posvajanja kongoanske djece važno je da mediji istraže niz pitanja.
Vezanih za situacije kad hrvatski državljani pokušavaju posvojiti djecu u inozemstvu.
Ali i za posvojenje djece u Hrvatskoj.
Jer jasno je da mnogo toga ‘ne štima’.
I u procedurama i u praksi.
No, ne postoji baš niti jedan razlog da mediji objavljuju izjave Ivana Pernara.
Jer time čine upravo ono što Pernar jedino i želi.
Da se njegove odvratne budalaštine javno šire.
I da on uživa nakon još jednog u nizu svojih bolesnih ispada.
Naprotiv, postoje najmanje dva razloga da se Pernarove sumanute eskapade nikada nigdje ne objavljuju.
Prvi je što sadržaj njegovih izjava ni na koji način nema bilo kakvu stvarnu informativnu vrijednost za zajednicu.
Drugi je što profesionalni standardi novinarstva između ostaloga uključuju i neobjavljivanje informacija o osobama koje iz bilo kojeg razloga nisu u stanju odgovarati za svoje postupke.
A što ako se nakon kaznene prijave, koju je protiv njega podnijela Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, utvrdi da je Pernar ipak u stanju odgovarati za svoje postupke?
A ako se nakon kaznene prijave, koju je protiv njega podnijela Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, utvrdi da je Pernar ipak u stanju odgovarati za svoje postupke – neka se njegovim huškačkim izjavama bavi sud.
Komentari