Hrvatska je spremna za prihvat ukrajinskih izbjeglica kao i druge zemlje EU. Konačno jedna dobra vijest u danima nakon ruske invazije na Ukrajinu. Probudio sam se iz noćne more. Kad mi se opet u snu bude priviđalo maltretiranje izbjeglica na granicama, podizanje ograda od bodljikave žice i uplakane oči djece koju nitko neće spasiti bit će mi svejedno. Jer znat ću da to nije istina.

U Hrvatskoj se trenutno može zbrinuti oko 3.500 osoba iz Ukrajine, a u izradi su planovi koji predviđaju mogućnost smještaja i do 17 tisuća osoba, izjavio je prije nekoliko sati načelnik sektora 112 u Ravnateljstvu Civilne zaštite Davor Spevec a objavila HINA.

“Imamo planove i mjesta. To su hoteli, hosteli, đački domovi… u cijeloj Hrvatskoj”, rekao je Spevec prema istom izvoru potvrdivši mogućnost da se u slučaju potrebe osiguraju i veći smještajni kapaciteti.

To je zaista dobra vijest u mnoštvu ružnih koje posljednjih dana saznajemo nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Nadajmo se da u Hrvatskoj neće biti potrebe za smještajem niti tih 3500 ukrajinskih izbjeglica koje bi Hrvatska mogla odmah primiti.

Ne samo zbog toga što su za prijem ukrajinskih izbjeglica spremne i mnoge druge zemlje u Europskoj uniji, od kojih su neke već primile prvi izbjeglički val.

Nadajmo se da će tako biti i zbog prestanka ruske agresije.

Iako trenutno to očito nije izgledna opcija.

Kako bilo, hrvatski mediji izvještavaju već i “s terena”.

O tome kako se pojedini gradovi konkretno pripremaju za smještaj i prehranu ukrajinskih izbjeglica.

Lijepo je vidjeti tako human stav.

I zanimljivo je čitati kako se komentari na društvenim mrežama gotovo jednoglasno poklapaju s državnom odlučnošću da se izbjeglicama pomogne.

Osjećam se kao da sam se iznenada probudio iz noćne more.

I nisam siguran što je san a što java.

Grubi “pushbackovi” na granicama, oduzimanja novca, prijetnje, udarci…. Sve samo to sanjao

 U noćnoj mori sramio sam se načina na koji se hrvatske vlasti odnose prema izbjeglicama.

Iz Sirije i Afganistana.

Grubih “pushbackova” na granicama.

Tjeranja izbjeglica da se iz Hrvatske vraćaju prugom.

Oduzimanja novca.

Razbijanja mobitela.

Prijetnji.

Udaraca.

Prijetvornih objašnjenja da Hrvatska tako brani granice Europske unije.

A kad sam se probudio gledam i slušam da takvi problemi zapravo uopće ne postoje.

Jer ukrajinske izbjeglice hrvatske vlasti i građani praktično pozivaju da dođu k nama.

Ne prijeti im se silom.

Niti ima naznaka da bi sila mogla biti upotrijebljena jednom kad se izbjeglice u većem broju pojave na hrvatskoj granici.

Niti medijski sadržaji ne odudaraju od te lijepe slike.

Toliko različite od budalaština kojima sam se opterećivao u svojoj noćnoj mori.

U kojoj hrvatski novinari nisu u kombi primali djecu izbjeglice i pomagali im da pobjegnu od opasnosti.

Nego su se neki novinari čak javno hvalili kako s policijom idu “u lov na izbjeglice”.

Sretan što sam se probudio vidim da sam izmislio baš sve u toj svojoj prokletoj noćnoj mori.

Evo, recimo… Hrvatska zapravo uopće ne brani izbjeglicama iz zemalja izvan Europske unije da uđu u EU.

Mnogo mi je lakše kad ne sanjam. Sve je nestalo

Istina, Ukrajini su neke druge EU države bliže nego Hrvatska.

Pa nije logično da izbjeglice bježe dužim putem kako bi dospjele u Europsku uniju.

Evo, recimo… Mađarska.

Država koja je u mojoj noćnoj mori na svojoj granici podizala ogradu od bodljikave žice kako bi spriječila ulazak izbjeglica.

A na javi vidim da i Mađari pozivaju izbjeglice k sebi.

Sad mi je mnogo lakše.

Kad mi se opet u snu bude priviđalo maltretiranje izbjeglica na granicama, podizanje ograda od bodljikave žice i uplakane oči djece koju nitko neće spasiti bit će mi svejedno.

Jer znat ću da to nije istina.

Da je to samo neki noćni defekt u mojoj glavi.