Jedinstven pjenušac u svijetu, a nije proizveden u Francuskoj? Nemoguće, kazali bi nevjerni Tome. Plodno Vrbničko polje, plemenita žlahtina, enolog Marinko Vladić i vrbnički akvatorij podarili su čudesnu priču o pjenušcu koji fermentira i zrije u moru nazvan Valomet morski. Svaka boca ovog pjenušca je raritet, poslužuje se u vrhunskim restoranima i na luksuznim jahtama, uz bok Dom Perignonu i Moëtu. Valomet morski našao se je i u rukama švedskog kralja, ime je dobio po lokalnom izričaju za stijenu o koju se razbija morski val, a originalan je proizvod Poljoprivredne zadruge Vrbnik. Ovaj čaroban napitak, iz boce koju je more okitilo i Posejdon čuvao u svoj palači od koralja, krase kristalna bistroća, svijetla boja i ugodan i mističan okus.

Vrbnik je bez sumnje jedno je od najpoznatijih hrvatskih mjesta. Zahvaljuje to svojoj glagoljaškoj baštini i čuvenoj narodnoj pjesmi osebujne melodije i sadržaja koja je interpretirana i aranžirana u nizu varijanti “Vrbniče nad morem”. I Vrbnik se poput drugih starih kaštela na otoku Krku smjestio visoko, na 47 metara nadmorske visine, a na zaista osobitom mjestu na hridi što doslovce uranja u more. Svojom bogatom poviješću, Vrbnik nazivaju kolijevkom pismenosti u Hrvata i jedno je od najstarijih mjesta na otoku Krku. U Vrbniku prevladavaju uske uličice pa ne čudi da se najuža ulica na svijetu nalazi upravo ovdje.

Enolog Vedran Gršković, upravitelj Poljoprivredne zadruge Vrbnik. Denis Matanić, najmlađi enolog Kristian Volarić i glavni enolog i izumitelj Valometa morskog Marinko Vladić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Vrbnik je uglavnom izletničko mjesto, što mu je na neki način i prednost, iako ima kapaciteta u sobama i apartmanima obiteljskih kuća te ponešto i u hotelu. Luka Vrbnik otvorena je tijekom cijele godine tako da u nju i izvan sezone i u sezoni svakodnevno uplovljavaju izletnički brodovi koji u ovu prekrasnu od bure i juga zaštićenu uvalu dovoze tisuće turista. Osim toga, Luka Vrbnik u svom nautičkom dijelu nudi privez za 24 jahte, a njena je prednost i to što se nalazi u blizini Marine Punat, jednoj od najvećih marina na Jadranu. Nautičari i svi ostali moreplovci rado svraćaju u Vrbnik kako bi uživali u njegovoj prekrasnoj vizuri, domaćoj hrani te vinima i pjenušcima napravljenim od autohtone sorte bijelog grožđa – plemenitoj žlahtini koja raste na plodnom Vrbničkom polju, biseru hrvatskog vinogradarstva.

Poljoprivredna zadruge Vrbnik dio je bogate eno gastronomske ponude Vrbnika i svojim vrhunskim vinima i pjenušcima desetljećima mami nautičare, ali i brojne turiste koji biraju izletničke brodove koji pristaju baš u ovoj luci. “Vrbnik je poznat po izletničkom turizmu, ima svoju prirodnu luku u koju turisti iz Rijeke, Crikvenice i Novog Vinodolskog dolaze izletničkim brodovima. I mnogi domaći i strani nautičari svojim brodicama i jahtama dolaze ovdje jer imaju u svojim rutama ucrtan Vrbnik kao mjesto koje treba obavezno posjetiti, i u njemu kupiti i kušati vino i pojesti domaću hranu. Prema nekim pokazateljima, Vrbnik je po izletničkom turizmu na drugom mjestu u Hrvatskoj, odmah iza Dubrovnika”, govori za Navigare Denis Matanić, upravitelj Poljoprivredne zadruge Vrbnik.

Enolog Marinko Vladić prvi je u svijetu došao na ideju o stvaranju pjenušca koji se nakon buteljiranja u podrumu potapa u more, na 32 metra dubine

Vrbnik je nadaleko poznat po dobrom jelu i piću tako da svi oni koji dolaze na otok Krk, bilo s morske ili kopnene strane, znaju da treba posjetiti njihove restorane i vinarije. Često je preko ljeta tolika gužva da se zna dogoditi da se mnogi izletnički brodovi nemaju gdje privezati pa moraju otići dalje, na razočarenje svojih putnika. “Dugi niz godina gajimo takav vid turizma jer znamo da smo prepoznatljivi po ribljim i mesnim specijalitetima koji su kuhani u vinu – u vrbničkoj žlahtini. Veliki broj nautičara želi prenoćiti u Vrbniku tako da je luka napravila dodatan vez kako bi se u njoj što više brodova moglo privezati. Važno je reći da je ovo mirna luka, kad se diže bura i jugo Vrbnik nautičarima nudi utočište i sigurnost. Ovdje se vidi svašta, od malih kaića pa do velikih megajahti. Neke i ne mogu pristati u luku, nego se usidre u uvali i gosti u Vrbnik dolaze s malim brodovima. Turisti koji dolaze s izletničkim brodovima zadržavaju se ovdje par sati, obično između 14 i 17 sati. U našoj vinariji mogu se kušati sva naša vina i pjenušci, a spremamo i morske delicije – frigane lignje, slane srdelice i marinirane inćune koje iz mora love naši domaći ribari. Mi smo jedina vinarija u Hrvatskoj koja je ‘prvi red do mora’ i kada Valomet dolazi iz mora, samo ga se digne dizalicom. On direktno iz mora ulazi u naš podrum”, istaknuo je Denis Matanić.

A kako je počela priča o Valometu morskom, pjenušcu koji je proizveden u moru? Enolog Marinko Vladić prvi je u svijetu došao na ideju o stvaranju pjenušca koji se nakon buteljiranja u podrumu potapa u more, na 32 metara dubine, gdje na konstantnoj temperaturi, u tami i tišini fermentira i zrije dvije godine. Vladić je rodom iz Iloka, kao enolog radio je u Iločkom podrumu gdje je izučio tehnologiju proizvodnje vina. Uslijed agresije na Hrvatsku morao je izbjeći iz Iloka te je otišao u Njemačku. U Münchenu je radio u velikoj vinariji koja godišnje ima u produkciji 50 milijuna litara vina. Želio je tamo i ostati, ali nakon četiri godine nije mu produžena radna dozvola i morao se vratiti u Hrvatsku. U međuvremenu je upoznao tadašnjeg upravitelja Poljoprivredne zadruge Vrbnik Ivana Volarića i na njegov poziv 1995. dolazi raditi u ovu vinariju.

Valomet morski krase kristalna bistroća i mističan okus koji se postiže nakon što pjenušac dvije godine zrije na konstantnoj temperaturi i u tami morske dubine. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

“Ovdje smo u Vrbniku od Francuza preuzeli samo tehnologiju pjenušanja. Da bismo jedno mirno vino doveli u stanje da se ono pjenuša, preuzeli smo njihovu tehnologiju i oni to znaju, oni su u tome najbolji na svijetu. Za tehnologiju proizvodnje pjenušca, kao i inače za proizvodnju vina, najvažniji su temperatura i prostor u kojemu ćete to raditi. Za proizvodnju pjenušca u podrumu morate imati temperaturu do maksimalno 12 stupnjeva i ona mora biti stabilna. Slučajno sam saznao da temperatura mora ispred Vrbnika na dubini većoj od 20 metara iznosi 12 stupnjeva, i to je specifično za Vrbnik. Ovdje u podrumu mi tu temperaturu moramo improvizirati. Konzultirao sam se sa svojim bivšim mentorom, Francuzom Marcom Hagenom, od kojeg sam u Vrbniku naučio tehnologiju proizvodnje pjenušca, te je on podržao moju ideju o sazrijevanju pjenušca u moru. I tako smo 2006. godine krenuli u ovaj posao. Kad smo nakon godinu dana prve boce izvadili iz mora, one su bile sve musave i prljave, more ih je ukrasilo podmorskom florom i faunom. Poludio sam tada, mislio sam tko će to sad čistiti, svi su pjenušci omotani zlatnim etiketama, sjaje se i blistaju njihove boce, i niti jedan na svijetu nije ovako prljav kao naš. Međutim, Hagen i ljudi koji se razumiju u marketing su mi rekli da to ne diram, da će to biti dobro. I mi smo time skrenuli na sebe ogromnu pozornost, no mene je to razočaralo jer nisam želio da budemo atraktivni po izgledu boce. Meni kao enologu je cilj napraviti proizvod čiji će sadržaj biti atraktivan, a ne izgled boce. Nisam želio napraviti bocu pjenušca koja će izvana izgledati ekskluzivno ako i njen sadržaj nije jednako dobar. Meni je bilo bitno ono što je unutra, što će ljudi piti. U zadnjih nekoliko godina se to polako počelo mijenjati te je i sadržaj boce pjenušca koji je dozrio u moru prepoznat kao izuzetno kvalitetan”, ispričao je za Navigare glavni enolog Poljoprivredne zadruge Vrbnik Marinko Vladić.

‘Bivši predsjednik Josipović je Valomet morski poklonio švedskom kralju. Bilo bi izvrsno kad bi Luka Modrić na stadionu nakon pobjede podigao naš pjenušac’

Danas je Valomet morski jedinstven u svijetu i po svom izgledu i po okusu. Tehnologija ambijenta u kojem nema UV zračenja, u kojem je temperatura stabilna, u kojem nema buke iznjedrila je pjenušac koji krase kristalna bistroća i mističan okus i koji je originalni hrvatski proizvod. No je li struka i šira javnost odaje priznaje Vladiću što je Hrvatsku postavio uz bok zemljama čiji su pjenušci najcjenjeniji u svijetu? ”Za Hrvate i u hrvatskom vinarstvu to ne vrijedi ništa. Ako kažete da ste to vi napravili sami, da je to Hrvat napravio, to ovdje nitko ne šljivi ni pet posto. Kad napravite nešto svoje, to nitko ne sluša, ali ako kažete da to rade Francuzi i Talijani, onda svi slušaju. Ali ovo ne radi nitko na svijetu. Prokletstvo ovog našeg posla u Hrvatskoj je u tomu što se teško izboriti za status ako ne kažete da to i netko drugi radi. Kad je to vaše izvorno, onda imate stotinu pametnjakovića koji će vam naći svakojake zamjerke. O nama su izvještavale sve svjetske medijske kuće A vidite, bivši predsjednik Josipović je Valomet morski poklonio švedskom kralju. Bilo bi izvrsno kad bi Luka Modrić nakon pobjede na nekoj od utakmica na Svjetskom prvenstvu na stadionu podigao i otvorio naš pjenušac. Ne zbog reklame, nego zbog izvrsnosti Hrvatske. Ili bilo koji drugi naš sportaš. Novac ovdje nije kriterij, bitno je ostaviti trag iza sebe, i zbog toga sam ponosan”, naglasio je Vladić.

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Vrbnik je jedna mala vinogradarsko-vinarska destinacija na otoku sjevernog Jadrana, ali njegova vinova loza egzistira u okruženju od preko tisuću vrsta ljekovitog bilja, stoga žlahtina u sebi ima jako puno jabučne kiseline. “Jabučna kiselina je ljekovita, pa je i vrbnička žlahtina ljekoviti napitak i mi toga moramo postati svjesni. Vrbnička žlahtina je jedinstveno ljekovito vino upravo zbog ovog podneblja, zbog tisuću vrsta ljekovitog bilja kojim je okružena, zbog zemljišnih i klimatskih uvjeta i stoga se treba nametnuti svojom izvršnošću i kvalitetom”, naglasio je enolog Vladić.

Poljoprivredna zadruga Vrbnik proizvodi tri vrste pjenušca kojima je bazno vino žlahtina – Valomet morski, Valomet bijeli i Valomet rose. Od ostalih proizvoda tu su vina od žlahtine – Zlatna vrbnička žlahtina, Zlatna vrbnička žlahtina grand cru i prošek. PZ Vrbnik proizvodi i crno vino Namori, koje je mješavina autohtonih sorti grožđa – brajdice, sansigota, kamenina i debejana. Poseban doživljaj za ovu vinariju predstavlja dizanje Valometa morskog iz mora. “Boce Valometa morskog se nakon proizvodnje i buteljiranja u našem podrumu pažljivo slažu i fiksiraju u pocinčanu čeličnu košaru zapremnine jedan kubni metar”, objašnjava enolog Poljoprivredne zadruge Vrbnik Vedran Gršković.

“U košaru stane oko 300 boca te se ona zavari kako bismo je zaštitili od eventualnih lopova. Košara se viljuškarom dopremi do rive koja je od vinarije udaljena samo par metara. Tamo čeka brod koji košaru dizalicom prenese na palubu. Brod tada otplovi do lokacije u vrbničkom akvatoriju na kojoj će pjenušac dozrijevati, koja je tajna. Na brodu se nalaze ronioci bez kojih se ovaj posao ne bih mogao obaviti. Na kavez se privežu baloni koji će veliki posao odraditi u moru. Kada brod dođe do tajne lokacije ronioci skaču u more, a dizalica polako spušta košaru. Košara se dizalicom spušta u more sve dok njeni gornji rub ne bude u paraleli s površinom mora. Ronioci tada zrakom napuhavaju balone, kad se baloni dovoljno napušu da košara na njima može plutati, otkopča se sajla od dizalice. Ronioci polako otpuštaju zrak na balonima i košara prirodno tone na dno. Ronioci su cijelo vrijeme uz nju i lagano je usmjeravaju na poziciju na koju želimo. Isti se postupak ponavlja kada se košara nakon dvije godine diže iz mora. Za nas je to predivan, ali stresan doživljaj. Kad tu košaru ponovo spustite na rivu, tek onda možete odahnuti. Dogodi se da nam se nekoliko boca tijekom dozrijevanja ili transporta razbije, ali taj rizik moramo prihvatiti”, ispričao je enolog Gršković.

‘Vrbnička žlahtina je jedinstveno ljekovito vino, zbog tisuću vrsta ljekovitog bilja kojim je okružena te zemljišnih i klimatskih uvjeta i stoga se treba nametnuti svojom izvršnošću i kvalitetom’, smatra enolog Marinko Vladić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO