U redakciju Indexa stiglo je pismo studentice koja je željela ostati anonimna.

Pismo prenosimo u cijelosti:

“Poštovanje.

Ako budem te sreće pa se moj glas i pročuje – mada ne vidim ikakve koristi od toga ali evo u ovom trenutku zaista ne znam što drugo da radim, molim da ostane anonimno.

Reinkarnacija Seljačke bune

Vjerojatno nisam ni prva ni posljednja što se obraća javnosti po pitanju ovoga, no upozoravam da bi Gubecova Seljačka buna mogla doživjeti vlastitu reinkarnaciju, na neki moderan način, ako se riječi ‘student’ i ‘porez’ još jednom nađu u istom kontekstu. Studentica sam filozofskog fakulteta, tako da zaista nemam niti ću ikad imati pametnijeg posla, pa se evo stignem baviti Vašim glupostima.

Moj otac se borio za ovu državu. To ne znači samo da je proveo par godina s puškom u ruci sakrivajući se po grobljima i grmovima, proživljavajući stvari za koje nikada neću biti dovoljno zrela da mi ih ispriča, a ono malo što sam načula već je toliko nehumano i strašno da ih ni najbolesniji američki režiser ne bi uprizorio u nekom horor filmu, ne. To također znači da je taj čovjek vječito pod stresom jer pati od PTSP-a. To znači da teško spava noćima i da se oznojan budi na svaki jači udar groma, da se trza u snu i da se rijetko smije. To znači, u krajnjoj liniji, da nisam imala oca kakvog sam mogla imati – ja i na tisuće hrvatske djece koji su u istoj situaciji, jer svaki dan slušam statistike koje zaokružuju životnu dob prosječnog branitelja na 45 godina. Mene otac nije vodio na izlete, nije mi kupovao što god sam zaželjela – ma nisam smjela ni zaželjeti štošta, da ga ne naljutim. Zašto? Da me nauči, da me odgoji, a najvjerojatnije da spremi što više u crni fond koji će jednog dana pripasti meni i mojoj braći jer je već dovoljno mudar da vidi kamo vodi ova politika i država.

Nećete moći sjesti na kavu

Želim reći da je zaista tužno kada osoba koja je dala svoju krv, svoj znoj i svoje živce da bismo mi imali gdje odrastati, kada ti čovjek koji je gledao smrti u oči za budućnost ovog naroda i ove zemlje kaže da je najbolje da odeš van. Drugim riječima, sve što je on proživio i svaki život kojeg je ispratio na mnogim sprovodima svojih suboraca koje i danas redovito pohodi, ništa se nije isplatilo. Meni se, osobno, srce lomi na to.

Dobro ja sam, ponavljam, studentica filozofskog fakulteta i sama sam si crno zapisala. Da stvar bude gora, studiram hrvatski jezik i književnost. Ja ne mogu nigdje, vezala sam si lance za noge. No ima tu razboritih ljudi na kvalitetnim fakultetima, što ćemo s njima? Dolaze iz raznih mjesta gdje nemaju adekvatan fakultet za svoje sposobnosti, i toliko su snalažljivi da uz studiranje i rade da mogu platiti smještaj, a Vi ćete im udariti porez?

Znate li što to znači? To znači da više nikada nećete moći sjesti na kavu u bilo koji kafić, jer svugdje uglavnom rade studenti. Baš zato, gospodo, što će vam biti poslužena s onom sluzavom zelenom viroznom pljuvačkom. U obliku poreza.

Prebrodila sam blokiranje iksice. Logično, kada netko plati 7.000-10.000kn za upis na novi fakultet očito ima dovoljno novaca da jede po restoranima svaki dan. Ne znam kakve su statistike po tom pitanju, no u mojoj okolini 65% ljudi se nije snašlo prilikom prvog upisa na fakultet, što je i normalno. Prilagodba na promjene nije nimalo jednostavna, Vi ste pravi primjer. Ukinili ste nam pravo na prehranu, ne zaslužujemo jesti? A kako ćemo mi Vas kazniti?

Ne dirajte nam plaću

Dobro ajde, postoji pekara na svakom uglu, da se živjeti na masnim pecivima svaki dan- pa će opet reći da su Hrvati jedan od pretilijih naroda jer se nezdravo hrane. Nema veze.

Ali ne dirajte nam plaću. Vjerujte mi, niste ni Vi u svemu krivi, i mi smo lijen narod i rijetki su oni koji su voljni raditi. Takvi neće izgubiti volju za radom, ali možda će izgubiti volju za institucijom. I otići će van države, svi će otići- to hoću reći, a od koga ćete onda uzimati novce i tko će Vam raditi kavu?

Nemojte uzimati studentima, jer oni su mladi, hrabri i nadobudni, i otići će bez problema, a Vi ih potičete na to. Osim ako ih negdje na pola puta ne pregazi ćorava starica od 65 godina koja nije obavezna otići na liječnički jer ste joj tako dopustili, iz razloga što joj je mirovina premala za cijenu pregleda!?

Previše se igrate

Situacija je takva da u državi trenutno imate previše ljudi koji su učinili sve što je bilo u njihovoj moći za vlastitu budućnost a sada nailaze na apsurdne i nepotrebne granice koje ih sprječavaju u daljnjem napretku, a ne žele otići iz Republike Hrvatske jer, možda, kao curice koje imaju bolesnu naviku zaljubljivanja u nepopravljive momke, misle da mogu nešto učiniti – i možda zaista počnu nešto činiti, što, vjerujte, neće biti na korist Vama koji ste na vrhu. I ovako su nervozni, još ako su u nervoznoj okolini roditelja branitelja, još ako im stanete udarati porez na bijednu plaću..

Poštovana Vlado, previše se igrate.”

Komentiraj