Baš kad sam naivno pomislila da je o Ini sve već napisano i rečeno, kao i da su HDZ-tovci iz ove nekada vodeće rvacke kompanije izmuzli sve što se izmusti dalo, osobito nakon što ju je Ćaća Sanader za mito od 10 milijuna eura predao na upravljanje mađarskom MOL-u da i oni malo omaste brk, razotkrivena je nova pljačka epskih razmjera! Ovoga puta vezana uz malverzacije s prodajom plina u koje je, dakako, umočen i opet član HDZ-ta. I to ne bilo koji, već Damir Škugor, direktor Sektora trgovine prirodnim plinom u Ini, koji se tim poslom bavi posljednjih 20 godina. Što bi Francuzi rekli – déjà vu.

Jer kada su HDZ i neki njegovi članovi u pitanju, bili oni visoko ili nisko pozicionirani, krupni ili sitni, na lokalnoj, županijskoj ili državnoj razini, mažnjavanju javnog novca nikad kraja. Očito je u genetskom kodu popriličnog dijela članstva te stranke upisano da se učlanjuješ zato da bi materijalno i na sve mile načine zbrinuo sebe, svoju rodbinu i kumove, a domovinu u koju se HDZ-tovci kunu i drže je u srcu, tko j….

Tko zna pita li se poštenjačina premijer i predsjednik HDZ-ta, onako nadmen i samozadovoljan, potiho sam u sebi: Bože mili, kud sam zašo? U kakvu sam to kaljužu upao kad je svuda oko mene sve sam lopov do lopova? Ako se i pita, to se na njemu dakako ne vidi, jer je odavno svladao doktrinu prema kojoj je napad najbolja obrana.

Zato se i onako bahato obračunavao s HND-om i bezobraznim novinarima, koji traže smjenu ministra Beroša zbog nepotrebne smrti Vladimira Matijanića i nefunkcioniranja zdravstvenog sustava, i objasnio im gdje im je mjesto. Pa neće valjda njemu mediji i javnost smjenjivati ministre! Uostalom, nije se Vili osobno javljao na telefon i dežurao u KBC-u Split dok je umirući Matijanić vapio za liječničkom pomoći. Dakle, njegove odgovornosti nema!

Kao što je poznato, moralna i politička odgovornost najviše pozicioniranih dužnosnika u HDZ-tu uglavnom je nepoznat pojam. Strana riječ koju oni ne koriste. Pa ni u slučaju najnovijeg skandala u Ini, za koji smo saznali zahvaljujući još jednoj spektakularnoj akciji policije i USKOK-a prošloga vikenda, kada su uhićene krupne zvjerke zbog sumnje da su od lipnja 2020. oštetile Inu za gotovo milijardu kuna. Što je, usprkos neopisivoj lakoći pljačke javnog novca i dobara u Rvata u posljednjih 30 godina, do sada rekordna svota.

Osim Damira Škugora, privelo je i ni manje ni više već predsjednika Hrvatske odvjetničke komore Josipa Šurjaka, njegova poslovnog partnera Gorana Husića te predsjednicu Uprave tvrtke Plinara istočne Slavonije Mariju Ratki. Uz njih je u’apsilo i Škugorova oca Danu, inače skromnog penzića iz Šibenika koji se bavi uzgojem maslina, a na čijem se računu nekim čudom našlo pola milijarde kuna. Skromni penzić ljubazno se, prilikom privođenja na policiju, obratio novinarima sljedećim riječima: „Ajde, lešinari!“

Lukavi ko prerijske lisice, osumnjičeni su navodno iskoristili globalni rast cijena plina pa su se dosjetili jadu i preko tvrtke Plinara istočna Slavonija kupovali plin jeftino, a onda ga prodavali skupo na svjetskom tržištu. Radili su to u suradnji s tvrtkom OMS u vlasništvu uvaženog odvjetnika Josipa Šurjaka i poduzetnika Gorana Husića. Kako domišljato i poduzetno! Prema njima su, ko što reče Dražen Oreščanin iz Glasa poduzetnika, i Ćaća Sanader i njegov nasljednik na čelu HDZ-ta Tomislav Karamarko ispali sitni džepari, gotovo domoljubi.

I sve bi prošlo lišo da nisu bili toliko glupi te transferirali skoro pola milijarde kuna na račun spomenutog skromnog penzića Dane. Kao u nekoj epizodi Alana Forda! E, stvarno su paceri. Ili možda nisu? Je li možda uvaženi gospodin Damir Škugor – koji je na ispitivanju u policiji ‘ladno izjavio: “Nisam kriv, to se tako radi u Ini!“ – smatrao da uživa nečiju zaštitu? Je li čovjek, onako naivan, mislio da ga štiti netko u vrhu Ine ili Vlade, njegova matična stranka, da prostite, HDZ – ili netko treći kome je bio namijenjen ostatak para? Tko bi ga znao. Uglavnom, iz nekog samo sebi poznatog razloga bio je uvjeren da nitko neće čačkati po bankovnim računima njegova ćaće. A kad ono – baš ga je to koštalo bajbuka.

Nakon ovog senzacionalnog otkrića rvacka javnost u čudu se pita – kako je to moguće, osobito dok cijene plina rastu u nebo i prijeti nam nestašica svih energenata? Zar ne postoji neka revizorska služba u Ini, zar nitko ne kontrolira poslovanje, zar u Upravi Ine ne sjede odabranici Vlade koji bi trebali štititi rvacke interese? To su inače Niko Dalić, Darko Markotić i Barbara Dorić, koji su za 2020. godinu, kada je Ina popušila 1,138 milijardi gubitka, prema pisanju Nacionala, dobili preko 300 tisuća kuna bonusa po glavi. E, pa čestitamo! Usput budi rečeno, trenutačni predsjednik Nadzornog odbora Ine je HDZ-ovac Damir Mikuljan, koji je, da apsurd bude veći, ujedno i predsjednik Suda časti HDZ-a. Eto, sve sami časni ljudi, nema što!

Osjeća li možda ministar gospodarstva Davor koji nije Damir Filipović, koji je sve donedavno bio član Nadzornog odbora Ine, neku odgovornost za svinjac koji je iza sebe ostavio? Misli li možda napustiti funkciju na koju ga je posadio njegov mentor Andrej Plenković? A ne, dragi moji, taj film ne bute gledali. Svima koji zazivaju njegovu ostavku Filipović je nadmeno, kako samo on to zna, iz svojih košarkaških visina poručio: “Takve moram razočarati. Naime, sporni ugovor s poduzećem OMS potpisan je dva mjeseca prije nego što sam bio imenovan u NO Ine, a sve to što se događalo, događalo se negdje od sredine 2020. godine. Poznato je tko je u tom razdoblju bio predsjednik Nadzornog odbora Ine.“

Poznato je da je to bio Damir Vanđelić, nesuđeni kandidat HDZ-ta za gradonačelnika Zagreba i odbjegli šef Fonda za obnovu, koji je Filipoviću brzo odbrusio da NO nije bio upoznat sa spomenutim ugovorom i da rezultate sporne poslovne suradnje nije uspio vidjeti jer je razriješen dužnosti prije podnošenja ključnog izvješća o poslovanju. Što bi se narodski reklo – ni on nije ni luk jeo ni luk mirisao. Pa tko onda jest?

I novopečeni ministar financija Marko Primorac iznenađen je i uvređen novonastalim okolnostima. Na pitanje o odgovornosti upravljačkih i nadzornih tijela u Ini, odgovorio je da ne zna kako ti procesi unutar Ine funkcioniraju. „I ja bih volio znati tko je to sve kontrolirao i dozvoljavao. I mene to zanima!“ reče Primorac, nevin poput Alise u zemlji čudesa.

Dakle, kao i obično u maloj zemlji za veliku pljačku i korupciju, krivih nema. Indikativno je da se veliki vođa Andrej Plenković, od trenutka kada je afera eksplodirala u medijima gotovo dva dana nije obratio javnosti. Nakon dugo mudrovanja uspio je smisliti samo da mu nije jasno kako se takva pljačka dogodila i promakla nadležnima u Ini, uz dakako, čestitku institucijama koje rade svoj posao. Doista impresivno! Je li mu možda ipak malo neugodno zbog činjenice da se sve ovo događa pod palicom njegove vlade, i to nakon pustih priča o novom početku i obećanja da to nije onaj HDZ iz vremena Ćaće Sanadera? Čime spekulira, hoće li, onako tvrdoglav, od straha za vlastitu fotelju ipak posmicati nešto ministara i zamijeniti hrvatske članove Uprave Ine, tko bi ga znao.

Nema nikakve sumnje da bi u nekoj civiliziranoj i uređenoj državi, kakva Rvacka nije, pala Vlada. Ili kao što reče HDZ-tov ljutiti kritičar Nikola Grmoja: „Da vam u tvrtki u kojoj država ima veliki udio nestane milijardu kuna, a vi ste postavili članove uprave, to bi značilo samo jedno – odlazak predsjednika Vlade. Imam samo jednu poruku za Andreja Plenkovića: Gukni, golube!” Pa gukni, Plenkoviću! Ako imaš muda, raspiši izbore. Pa da vidimo koliko narod voli tebe i stranku čiji su brojni članovi šampioni neopisive lakoće pljačkanja. Ili si se možda uplašio da te nakon ovoga ni Europćani neće htjeti?