OTROVNA POLITIKA Frajerisanje

Osim što je dosegnuo vrhunac svoje nesuvislosti u javnim nastupima, DAMIR KRSTIČEVIĆ pokazao je i da nije u stanju kontrolirati vlastiti bijes. A nije u stanju ni disciplinirati zapetljani jezik, što bi jedan bivši general ipak morao

Anemični premijer i njegov kolerični ministar obrane konačno su odlučili pokazati da su pravi frajeri. I to na pravom mjestu i u pravo vrijeme: u hramu rvacke demokracije Hrvatskom saboru, pred kamerama nacionalnih televizija. Dosta je bilo napada na njihovu muškost, vrijeme je da vrate istom mjerom, i to s pozicija vlasti. Neka sad netko premijeru kaže da se ne zna tući i da nije prošao uličnu školu kao, naprimjer, Ćaća Sanader ili Krešo Beljak. Možda je i rastao u finom kvartu, igrao košarku i pekao diplomaciju od rane mladosti, ali Andrej, bogami, ima i mišiće. I kad mu povrijede ponos i taštinu, a osobito kad mu spomenu anemiju i Domovinski rat, zna ih i upotrijebiti. Pokazao bi on Nikoli Grmoji, samo da ga nisu zaustavili tamo neki slabići i panjevi poput Mire Bulja koji ga je držao za kravatu, Gorana Beusa Richembergha, Gordana Marasa ili, što je još gore, Milorada Pupovca. Da je opalio lijevi ili desni kroše Nikoli Grmoji, provokatoru iz Metkovića, nema tog Ivana Pernara koji bi mu mogao konkurirati svojim performansima u Saboru. Ovako su mu pokvarili nastup i osujetili šanse da postane globalna zvijezda. Ne samo među svojim Europskim pučanima, već i među populistima i euroskepticima koji opasno dišu za vrat HDZ-tu.

ŠTO SE TIČE RATNIKA I VOJNIKA Damira Krstičevića koji je podivljao na Franka Vidovića i zavitlavši na njega igračku aviona priredio spektakl bez presedana na Aktualnom satu, njemu je vrijeme da sam sebi prizna da je u vojničkoj penziji. I to već 19 godina. Osim što je dosegnuo vrhunac svoje nesuvislosti u javnim nastupima, pokušavajući obraniti neobranjivo i oprati se od odgovornosti u slučaju propale kupnje izraelskih F 16-ica, pokazao je i da nije u stanju kontrolirati vlastiti bijes. A nije u stanju ni disciplinirati zapetljani jezik, što bi jedan bivši general ipak morao. Iako se silno žilio, još dok je bio kadet u JNA, možda uopće nije za vojsku. Možda je satkan od pogrešnog materijala. Ima pretanke živce i zaplače k’o od šale. Što ćete, čovjek je emotivac, k’o što reče kolega ministar Oleg Butković. I dok je Vlada svojim priopćenjima peglala premijerov ispad i nastojala sanirati nastalu štetu, na Krstičevića nije potrošila previše teksta. Dapače, ni slova u obranu njegova ponašanja nije napisano ni u kakvom priopćenju, a jedine riječi koje smo čuli bile su hladnokrvnog predsjednika Sabora, vječnoga Njonje, koje su glasile: “Potpredsjedniče Vlade, smirite se!” Iz svega bi se dalo iščitati da će Andrej nakon američkih mailova više puta upućenih MORH-u, a koji su preplavili medije, kao i nakon rasprave o interpelaciji koju najavljuje SDP, lijepo zamoliti Damira da vojnički odstupi. Budući da i njegovi stranački kolege misle da će teško podnijeti rešetanje u Saboru, možda mu je bolje da se počne baviti uzgojem cvijeća ili svojom starom tvrtkom KING ICT, koja će ubuduće servisirati neke druge avione. A ne eskadrilu F-16 Barak. Jer ako već mora spašavati nečije dupe, premijer će se vjerojatno i u ovom slučaju odlučiti za vlastito.

I ETO, DOKLE SMO DOŠLI NAKON BESKRAJNIH ZIMSKIH PRAZNIKA uoči kojih su uvaženi zastupnici u Hrvatskom saboru svečano obećali da će se ubuduće pristojno ponašati, rezati nokte, čistiti uši, redovno se šišati i paziti na kulturu međusobnog općenja? Umjesto njih, potpuno su podivljali članovi Vlade i njen predsjednik – bivši europarlamentarac, MVP-ovac ispao iz legla Mate Granića, koji je pola života proveo po europćanskim metropolama. Treba ga razumjeti, jer tamo se stvarno nije imao s kime dobro pomlatiti, a i on je samo čovjek. A ne samo diplomat.

TAKO JE SVOJIM ISPADOM ANDREJ USPIO ZASJENITI i gotovo zaboravljene eskapade svoga prethodnika Zoke Milanovića, kojeg smo svojedobno, s ovoga mjesta, upućivali na autogene treninge. Tko bi rekao da ćemo to isto morati preporučiti i uvijek suzdržanom Plenkiju, koji je u posljednje dvije godine izluđivao javnost svojom letargijom, u funkciji stabilnosti. Toliko je bio flegmatičan i dosadan da bi publika zaspala slušajući namještene intervjue ili govore na početku sjednica Vlade. Eto, konačno je pokazao višak testosterona i zavidnu dozu neočekivane agresije i time bez sumnje stekao brojne simpatije među ženskom populacijom koja će ga ubuduće gledati drugim očima. A i stranački jastrebovi i desničarski puleni sigurno će pokazati više strahopoštovanja. Pa i Josip Đakić, koji se psovkama pridružio šefovu napadu na Grmoju. Točnije, “odjebi!” nije psovka za Jopu, to mu dođe kao dobar dan.

Eh, Milijane Brkiću, nekada Vaso, odbrojani su ti dani! Plenki je postao heroj među tvojima!

Nagrnuo je na političkog neprijatelja golim šakama, k’o što se i radi među pravom muškadijom. Tako je zauvijek potopio beznadnog Davora Bernardića, koji je svojim glavicama zelja, čokoladama i satiričnim doskočicama mjesecima pokušavao privući pozornost javnosti i podignuti vlastitu popularnost. Uzalud mu sve jer nije bio ni blizu provokacije koju je spontano izazvao pobješnjeli premijer. Ma koliko se trudio, osim što mu je rejting ispod razine statističke greške, ankete pokazuju i da je Bero sasvim nepoznat među mladim biračima koji se u čudu pitaju: Davor Bernardić? A koji je taj?! E da se sad samozapali na Markovu trgu, teško da bi mogao išta učiniti za svoju vidljivost u javnosti. Dotle Živi zid, populistička protestna stranka čija lupetanja opasno privlače razočarani puk kojem je pun k… SDP-a, HDZ-a i potrošenih političara, nezadrživo raste.

SVJESTAN JE TOGA I PLENKOVIĆ koji, usprkos svemu, ipak ne bi volio da mu oni postanu glavni oponenti na političkoj sceni. Taj eksperiment u kaotičnim hrvatskim prilikama ipak je preopasan, ma koliko mrzili SDP-ovce i bivše komunjare, kojih je veći dio ionako završio u HDZ-tovim redovima. Jedan drugi bivši istaknuti komunjara, koji je završio u vlastitoj, po sebi nazvanoj stranci BM365, frajer je sam po sebi. Ne mora se tući, ne mora psovati, dovoljno je da ucijeni Vladu s četiri, pet projekata zbog kojih kuleru Jandrokoviću odmah skoči tlak. I kao HDZ-tov glasnik najavljuje nove izbore. Frajeriše se i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i optužuje srednjoškolce koji se ne ustaju na hrvatsku himnu za velikosrpsku agresiju. I čeka da premijer totalno ispali na živce.

No razlika između saborskog ridikula Ivana Pernara, uvjerljivo najpopularnijeg političara među novim generacijama, i predsjednika rvacke vlade, kao i ostalih HDZ-tovih kolerika, u tome je što zločesto dijete iz Živog zida svoje performanse pomno i racionalno planira, režira i promptno stavlja na društvene mreže. Pritom se ni najmanje ne nervira, već se odlično zabavlja. Kao i njegovi brojni obožavatelji na internetu.

Njegovo prividno ludilo izuzetno je dobro kontrolirano i dozirano, dok provale bijesa premijera i nesretnog Damira Krstičevića to svakako nisu. Naprotiv, odraz su potpunog odsustva bilo kakve racionalnost. E, pa tko je tu lud, pitam ja vas?

Možda da pitamo doktora za sve Ivana Pernara, koji osim upale pluća, raka i depresije, zacijelo liječi i još neke tegobe. Sve osim gripe, koju je i sam popušio. No ako ne možete kontrolirati sami sebe, lupetate besmislice u javnosti, živite u paralelnoj stvarnosti kao Davor Bernardić, patite od viška taštine, narcisoidnog poremećaja ili anemije, poput našeg premijera, za sve to postoji jedinstveni lijek. On se zove vitamin C.

Ako ne upali, možete se lijepo žaliti DORH-u ili ministru Kujundžiću. Dođe vam na isto. I u jednom i u drugom slučaju neće se dogoditi ništa. A Ivan Pernar jednog dana smijat će vam se iz Banskih dvora. Odakle će ga iznijeti stražari kada će se, kao predsjednik vlade, u znak protesta protiv Europske unije i NATO pakta, kao i obveznog cijepljenja, skinuti gol i hodati po žici prema zgradi Hrvatskog sabora. Jer za razliku od aktualnog premijera Plenkovića, Pernar vjeruje u miroljubive metode. Puno su efikasnije i donose planetarnu slavu. Čulo se za njega i u Europskom parlamentu i jedva čekaju da im se pridruži. Takvi su frajeri tamo na visokoj cijeni.

Komentiraj

Source:Zrinka Vrabec Mojzeš