Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Od pozadinca do vlastodršca: Karamarkova borba za vlast

Objavljeno u Nacionalu br. 813, 2011-06-14

Rat sjednicama Vijeća nacionalne sigurnosti samo je krinka sukoba koji se vodi za prevlast na desnici te ponajprije u HDZ-u, a predvodi ga Tomislav Karamarko, ministar unutarnjih poslova, koji sebe vidi kao novog hrvatskog lidera

U formalnom smislu, Jadranka Kosor zatražila je sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost (VNS) kako bi se vidjelo postoji li u medijima tzv. crni kapital, kojim kriminalno-interesne skupine pomoću tiskovnih i elektroničkih izdanja pokušavaju dirigirati događajima u Hrvatskoj. Ali u stvarnosti, u pozadini inicijative Jadranke Kosor je sve veći sukob između premijerke i ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka za poslijeizbornu prevlast u HDZ-u. Jadranka Kosor smatra da Karamarko priprema teren za njenu političku eliminaciju ako HDZ bude poražen na predstojećim parlamentarnim izborima.

Poraz će za sobom povući unutarnje promjene i politička sudbina Jadranke Kosor sasvim je neizvjesna, ali kod njezinih najbližih suradnika prevladao je stav da glavni problem postaje Karamarko. Zato je najavljena sjednica VNS-a manje-više paravan za obračun Jadranke Kosor i Tomislava Karamarka, u sklopu čega su mediji kolateralna žrtva. Na udaru je Ninoslav Pavić, suvlasnik Europapress holdinga, čija izdanja uglavnom otvoreno podržavaju premijerske ambicije Zorana Milanovića, a samim tim i smjenu vlasti u zemlji. Iz perspektive HDZ-a, sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost treba poslužiti kao posljednje upozorenje Paviću da smanji podršku koju opozicija dobiva u EPH-ovim izdanjima, a usput, slična neformalna poruka poslana je i drugim novinskim izdavačima. Za Jadranku Kosor idući su izbori prijelomni trenutak koji će odrediti njezinu karijeru.

Izgubi li – a sva relevantna istraživanja govore u prilog takvom raspletu – aktualna premijerka bit će označena kao glavni krivac i teško će sačuvati predsjednički položaj. Takav scenarij otvara pitanje tko se nameće kao glavni oponent za vlast u poslijeizbornom HDZ-u, a u krugu predsjednice Vlade zaključili su da je to ambiciozni Tomislav Karamarko. Pritom je pomalo paradoksalan podatak da Karamarko formalno još nije član Hrvatske demokratske zajednice, a opet, ima najveće šanse u budućnosti predstaviti se kao lider nove desnice i obnovitelj ruiniranog HDZ-a. Nedavno je iz premijerkina kruga plasirana optužba da je Karamarko već nekoliko puta pokušao potkopati položaj Jadranke Kosor.

Prvi put za vrijeme desničarskih prosvjeda u aferi “Purda” (iako je tada kritike doživio i ministar unutarnjih posloa), a smatra se da on stoji i iza medijskih napisa u kojima se za početak ljeta predlagalo sazivanje Izbornog sabora HDZ-a, koji je trebao poslužiti da se Karamarka instalira u vrh vladajuće stranke. Signifikantan je bio i Karamarkov nedavni nastup na Bleiburškom polju gdje je najavio “reafirmiranje tuđmanovske Hrvatske”. Vrlo znakovita politička poruka ministra policije, koji formalno nije član ni jedne stranke. Ali bleiburški istup još je jedan djelić u profiliranju Tomislava Karamarka kao zaštitnika tuđmanovskog naslijeđa (to valjda uključuje i Tuđmanovu politiku tajkunizacije i podjele Bosne i Hercegovine) i novog lidera desnice. Karamarkovi suparnici iz HDZ-a strahuju od još nečega. Šef policije raspolaže cjelokupnom dokumentacijom o kriminalu u Hrvatskoj, što znači da je upućen i u nezakonite aktivnosti pripadnika vladajuće stranke, i može ih iskoristiti ako procijeni da je to potrebno u budućem unutarstranačkom obračunu. Karamarko spada među rijetke članove vladajuće koalicije koji nije nesretan zbog kompromitacije Olivera Grbića. Grbića je u Ministarstvo unutarnjih poslova doveo Ivo Sanader i odnos njega i Karamarka nikad nije bio dobar. Osim toga, ministar unutarnjih poslova uvjeren je da se Grbić, nakon Sanaderove abdikacije, približio Jadranki Kosor i stekao njezinu naklonost. Jadranka Kosor pokušava smisliti strategiju kojom će spriječiti ministra unutarnjih poslova, no pitanje je ima li još uvijek dovoljno snage da to postigne. Jedini način da se to spriječi jest izborna pobjeda HDZ-a, koja u ovom trenutku izgleda nerealno. Oporbena Kastavska skupina dobiva dvadesetak posto više glasova nego HDZ, Vladu podupire manje od petine birača, u nadmetanju za premijerski položaj Milanović osvaja 43 posto glasova, a Jadranka Kosor 21 posto.

Za Jadranku Kosor frustrirajuće djeluje podatak da joj popularnost nisu povećali čak ni neosporni uspjesi kao što su borba protiv korupcije i završetak pregovora s Europskom unijom. U takvim okolnostima pritisak na medije za HDZ je posljednja slamka spasa, iako je i to malo vjerojatno. Ali za Jadranku Kosor ulog je dvostruk, jer ne radi se samo o tome hoće li ostati premijerka, nego i što će biti s njom ako HDZ padne s vlasti. To je osnovni motiv sadašnjeg pritiska na medije, a Vijeće za nacionalnu sigurnost postalo je instrument u pokušaju spašavanja Jadranke Kosor i uvod u obračun između nje i Karamarka. Pritom ne iznenađuje da se na meti našao Ninoslav Pavić. Zahtjev premijerke Kosor motiviran je sve čvršćim vezama Europapress holdinga i Milanovićeva SDP-a. U vrhu Vlade uvjereni su da je Pavić odlučio promijeniti stranu i od nekadašnjeg sanaderovca pretvoriti se u milanovićevca, dakako, pružajući SDP-u punu potporu preko Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije. Ne radi se o svjetonazoru, nego poslovnoj odluci. Pavić i njegovi suradnici procjenjuju da će Milanović postati novi premijer, iz čega proizlazi zaključak kako bi podrška HDZ-u bila ulaganje u gubitnike, a otežala bi se i poslijeizborna suradnja s novim vlastima. U kabinetu Jadranke Kosor – blagim rječnikom – Pavićevo ponašanje doživljava se kao izdaja koja zaslužuje kaznu. Uostalom, EPH je još od početka 2010. pod policijskom istragom, koja provjerava financijske transakcije u najvećoj izdavačkoj kući u Hrvatskoj. Policija je već nekoliko puta bila u Slobodnoj Dalmaciji, gdje je temeljito pročešljala sve poslovne dokumente i napravila izvještaje. Postoje dvije verzije kako je sve završilo: po jednoj, nisu našli ništa, dok, po drugoj, sve je prije više od godinu dana završilo kod istražnog suca i samo se čeka političko odobrenje za pokretanje postupka. Sporna je dokapitalizacija Slobodne, koja je provedena putem udjela u vlasništvu adriatica.neta. Nino Pavić je prenio udjele u vlasništvu s EPH na Slobodnu Dalmaciju, tako da je EPH napuhao vrijednost adriatica.neta, pa je cijela dokapitalizacija zapravo bezvrijedna, odnosno njome je Pavić isisao novac iz splitskog dnevnika. Kad je otkriveno da je adriatica.net prezadužena, odnosno da su joj investicijski krediti veći od onoga što bi iz svoje zarade mogla vraćati, sanirala ju je država, odnosno prisilili su set tvrtki da uđu u suvlasništvo adriatice. Pavić se kasnije povukao, ali tek djelomično jer je Slobodna Dalmacija još uvijek vlasnik četvrtine adriatice. EPH je uzeo i nekoliko kredita od Slobodne, no pitanje je ima li u tome išta sporno: obje tvrtke imaju istoga vlasnika, i prelijevanje novca iz jedne u drugu nije nikakva novost.

Ponajprije se radi o moralnoj upitnosti jer umjesto da investira u Slobodnu i tako je ojača, Pavić je umjesto novca u Slobodnu “investirao” dio suvlasništva u adriatica.netu, formalno zadovoljavajući odredbe ugovora s Fondom za privatizaciju, ali faktički ne dajući onoliko sredstava koliko se očekivalo. Prije malo više od mjesec dana Stipe Orešković, Dražen Rajković (svojedobno direktor u EPH) i Ines Lozić (i danas financijska direktorica EPH, koja je u tvrtku došla iz Slobodne) bili su pozvani na informativni razgovor. Orešković i Rajković su bili članovi Nadzornog odbora Slobodne Dalmacije, a Ines Lozić je u Holdingu zadužena za sve financije. Pritom su policijski istražitelji pogriješili, jer je dokapitalizacija udjelom u vlasništvu adriatica.neta provedena kad Rajković više nije bio u EPH. Nakon njega, članica je postala Sanja Mlačak, direktorica marketinga, promocije i prodaje u EPH, te Nikola Francetić, i danas jedan od članova Odbora direktora koji upravlja EPH-om. Iz policije je u medije plasiran neistinit podatak da je Ines Lozić pristala biti pokajnica. Od sjednice VNS-a ne treba očekivati ništa osim zaključaka da institucije trebaju raditi svoj posao i kontrolirati kapital u medijima. Više od toga i nije moguće, u uređenim državama policija i Državno odvjetništvo, valjda, paze na zakonitost i bez zaključaka koje donose ad hoc sastavljena politička tijela bez striktnih ovlasti, kakvo je i Vijeće za nacionalnu sigurnost. No veliko je pitanje bi li, i s blagonaklonim medijima, Jadranka Kosor mogla pobijediti na izborima. Potkraj 90-ih Tuđmanov režim imao je apsolutnu kontrolu nad Hrvatskom televizijom i Večernjim listom, tada najtiražnijim dnevnikom, a HDZ je na trećesiječanjskim izborima 2000. doživio težak poraz. S druge pak strane, prije četiri godine većina medija podržavala je Zorana Milanovića kao novog i nekorumpiranog političara, ali ni to nije pomoglo SDP-u. Zaključak se nameće sam po sebi: mediji sigurno utječu na dio birača, ali njihova podrška nije presudna za to tko će dobiti iduće parlamentarne izbore. No u planovima Jadranke Kosor to je jedan od posljednjih aduta koji su joj ostali. Pad HDZ-ove vlade i odlazak u opoziciju ugrozit će i njezinu političku budućnost, a to je scenarij kakav priželjkuje Karamarko.

Naravno da i dalje postoji niz kondicionala, poput toga koji još hadezeovci sebe vide na čelu stranke pa do neizvjesne reakcije stranačkog članstva na novog vođu. Ali, doista, tko bi se mogao suprotstaviti Karamarku? Darko Milinović je sve samo ne respektabilan političar, čija su baza provincija poput Like i Zagore, a Gordan Jandroković ili Jasen Mesić nikad i nisu stekli podršku unutar stranke. Hrvatska desnica treba novog predvodnika i taj problem sigurno će se otvoriti nakon izbora. Jadranka Kosor procijenila je odakle joj prijeti najveća opasnost, ali budući da nema snage zauzdati ambicioznog ministra unutarnjih poslova, prvo će pokušati pod kontrolu staviti medije. Iako je veliko pitanje može li u tome i uspjeti.

Komentiraj