Obrana bivše državne tajnice u Ministarstvu uprave Josipe Rimac, odnedavno ponovno s djevojačkim prezimenom Čulina, u postupku koji se vodi protiv nje kao prvoosumnjičene u aferi Vjetroelektrane iznijela je teške optužbe na račun USKOK-a: tvrdi da su hrvatski organi progona narušili suverenitet susjedne Bosne i Hercegovine, prekršili niz zakona i međunarodnih sporazuma koji reguliraju pravnu pomoć između dviju zemalja, ali i postupili potpuno suprotno vlastitoj dosadašnjoj praksi u gotovo identičnim slučajevima. U središtu ovih optužbi nalazi se prisluškivanje telefona dvojice bosanskohercegovačkih državljana i također osumnjičenika u ovom slučaju, Milenka Bašića i Dragana Stipića – preciznije, njihovih telefonskih brojeva registriranih u Bosni i Hercegovini. Njeni odvjetnici navode da je USKOK to činio na temelju naloga Županijskog suda u Zagrebu i preko Operativno-tehničkog centra za nadzor komunikacija u Republici Hrvatskoj (OTC) bez da je za to tražio odobrenje BiH, ili barem poslao obavijest da se prisluškivanje provodi. Ako su ove informacije točne – a njeni odvjetnici navode da u spisu protiv Josipe Čuline zasad nema nikakvih dokaza da je doista zatražena međunarodna pravna pomoć od susjedne države – radilo bi se o skandaloznom propustu koji bi mogao imati dalekosežne posljedice na ovaj slučaj, a u nekoj mjeri čak i utjecati na kvalitetu pravosudne suradnje između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Obrana Josipe Čuline još je koncem ožujka ove godine predložila da se iz spisa izdvoji niz dokaza protiv nje, između ostalog i onih prikupljenih provođenjem posebnih dokaznih radnji praćenja i prisluškivanja njene komunikacije, no treba reći da se radi o čestom pravnom manevru na koji se u inicijalnoj fazi postupka, prije formalnog potvrđivanja optužnice, često odlučuju obrane osumnjičenika u visoko eksponiranim slučajevima. Bilo zbog pokušaja odugovlačenja postupka, bilo zbog korištenja svih dostupnih pravnih alata kako bi svojim klijentima pokušali osigurati povoljniji položaj. Međutim, u slučaju Josipe Čuline koncem travnja ove godine Županijskom sudu u Zagrebu upućena je dopuna ranije poslanog prijedloga u kojoj se na desetak stranica detaljno obrazlažu dodatni razlozi zašto bi kao nezakonite dokaze trebalo izdvojiti rezultate prisluškivanja po jednog Bašićeva i Stipićeva mobitela. Njih dvojica su, naime, koristili jedan na hrvatskoj i jedan na bosanskohercegovačkoj mreži. Nacional je dobio uvid u ovaj zahtjev obrane Josipe Čuline, o kojemu se Županijski sud u Zagrebu nije izjasnio već punih mjesec i pol dana.

U njemu odvjetnici osumnjičene bivše državne tajnice najprije detaljno opisuju način rada hrvatskog OTC-a i upozoravaju da Županijski sud može izdati nalog jedino za prisluškivanje mobitela na hrvatskim telekomunikacijskim mrežama, a nikako i na mrežama susjednih država. ‘’Nadležnost za prikupljanje dokaza na telekomunikacijskim mrežama Bosne i Hercegovine isključivo je u ingerenciji pravosudnih organa u Bosni i Hercegovini čija tijela temeljem instituta međunarodne pravne pomoći mogu provoditi dokazne radnje na teritoriju vlastite države tek po zamolnici države moliteljice, u konkretnom slučaju Republike Hrvatske’’, objašnjava se u ovom dokumentu i potom citira niz zakona i bilateralnih ugovora sklopljenih od 1996. do 2019. godine. Između ostalog, navode da je Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoć u kaznenim stvarima izričito propisano da domaća pravosudna tijela pomoć od drugih država traže putem Ministarstva pravosuđa Hrvatske, a u iznimnim ili hitnim slučajevima direktno od pravosudnih tijela drugih država ili putem Interpola. Konvencijom o policijskoj suradnji u jugoistočnoj Europi, pak, propisano je da se nadzor državljana drugih zemalja za koje je moguće izručenje – a navode da su to u ovom slučaju Miljenko Bašić i Dragan Stipić – može provoditi tek uz odobrenje njihove države, ili eventualno naknadnu suglasnost ako se radilo o hitnom slučaju. Jednak je slučaj i s ‘’prikrivenim istragama’’ i s prikupljanjem dokaza.

‘’U spisu predmeta USKOK-a nema traga o tome da su domaća pravosudna tijela zakona ili konvencija, niti da su dostavljene zamolnice putem Interpola ili Eurojusta, te se radi o ozbiljnom i lako provjerljivom propustu USKOK-a’, optužuju odvjetnici Josipe Čuline zahtijevajući izdvajanje ovih dokaza kao nezakonitih. Potom se iznosi nekoliko primjera ključnih za dokazivanje tvrdnje da je USKOK itekako dobro upoznat s procedurom koja bi trebala vrijediti u ovakvim slučajevima jer ju je i sam provodio i o njoj se između ostalog izjašnjavao čak i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Tako je 2017. u jednoj istrazi protiv nekoliko dilera droge s područja Hercegovine, za koje je primijećeno da se koriste i hrvatskim brojevima telefona, ta država koristila institut međunarodne pravne pomoći i obratila se tijelima Hrvatske za prisluškivanje razgovora osumnjičenih. Odgovor je bio potvrdan, pa je iz Hrvatske u BiH upućen spis USKOK-a na 1223 stranice s dodatnih 4 CD-a koji su sadržavali njihovu snimljenu komunikaciju.

Da je praksa bila jednaka i u obrnutom smjeru, kada je Hrvatskoj trebala pomoć Bosne i Hercegovine, svjedoči presuda Vrhovnog suda iz 2014. koju također citiraju odvjetnici Josipe Čuline U tom dokumentu, naime, odlučivalo se upravo o zahtjevu za izdvajanje navodno nezakonitih dokaza, odnosno izlista telefonskih razgovora na telekomunikacijskim mrežama susjedne države. Tvrdilo se da nije vidljivo na koji način su ovi dokazi pribavljeni. ‘’U spisu prileži zamolba USKOK-a upućena nadležnom pravosudnom tijelu Bosne i Hercegovine za pribavljanje i prosljeđivanje predmeta, spisa i isprava koji će biti predočeni kao dokazi. Posebno je zatražena dostava naloga za provođenje posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu te tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba, zatim audio zapisa o provedbi posebne dokazne radnje kao i ispisa ulaznih i izlaznih telefonskih poziva i sms poruka’’, upozorio je između ostalog Vrhovni sud koji je decidirano odbio izdvajanje ovih, navodno nezakonitih dokaza. No time je ujedno i dokazao da hrvatski USKOK još odavno itekako poznaje proceduru pružanja međunarodne pravne pomoći te da ju je i sam koristio. ‘’Shodno svemu navedenom, obrana smatra u cijelosti nejasnim i gotovo nevjerojatnim činjenicu da je USKOK prilikom svog postupanja u cijelosti zanemario navedene propise i upustio se u pribavljanje dokaza na potpuno proizvoljan i neutemeljen način’’, zaključuju između ostalog odvjetnici Josipe Čuline.

U aferi ‘Vjetroelektrane’ Josipa čulina pojavljuje se kao prvoosumnjičena, a među još osmero osumnjičenih su bivša ministrica Gabrijela Žlac i poduzetnici Bašić i Stipić. FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

Opreza radi, treba kazati da rasprava o njihovu zahtjevu nije ni zakazana, a kamoli održana, te da USKOK još uvijek ima priliku eventualno priložiti svoje argumente kojima će dokazati da su u ovom slučaju formalno zatražili pomoć od susjedne države – iako je teško vjerovati da ih ne bi i ranije predočili.

U aferi Vjetroelektrane Josipa Čulina pojavljuje se kao prvoosumnjičena s još osam osoba, pa i bivšom ministricom Gabrijelom Žalac te poduzetnicima Bašićem i Stipićem. Tereti ih se za niz kaznenih djela davanja i primanja mita, zloupotrebe položaja i ovlasti i pogodovanja investitorima za izgradnju vjetroelektrane kod Knina, za što je Josipa Čulina navodno dobila više od milijun kuna. Između ostalog, pod sumnjom je da je obećala poduzimati sve potrebne radnje da, neovisno o ispunjavanju svih propisanih uvjeta, njihovoj tvrtki osigura dobivanje dozvola, rješenja, očitovanja i sklapanje ugovora potrebnih za izgradnju, puštanje u rad, proizvodnju i prodaju električne energije, i to upravo u vrijeme kada im je to nužno. Zauzvrat joj je, tvrdi Uskok, isplaćivana mjesečna naknada od najmanje 40 tisuća kuna, ali i druge nagrade ukupno vrijedne 1.175.174 kune. Obećano joj je, navode istražitelji, da će u osiguranju vjetroelektrane biti angažiran posrednik po njenom izboru i dio provizije za to. Josipa Čulina je, po navodima istražitelja, kod niza institucija i tvrtki – Ministarstva državne imovine, Hrvatskih šuma, HERA-e, HROTE, Ministarstva zaštite okoliša i energetike, HPB-a te HOPS-a – poduzimala niz radnji radi pogodovanja privatnoj tvrtki na štetu Republike Hrvatske, a s Gabrijelom Žalac za nju je lobirala i u HBOR-u da se smanje instrumenti osiguranja povlaštenog kredita.

Iz spisa protiv Josipe Čuline – kojoj je ovo tek jedan od dva postupka u kojima je osumnjičena od USKOK-a – proizašao je niz drugih afera i istraga protiv donedavnih ministara u vladi Andreja Plenkovića.