OBLIKOVANJE HRANE: ‘Ljubav prema kuhanju, fotografiji i estetici spojila sam u jedno’

Food styling ili oblikovanje hrane postalo je jedno od najtraženijih zanimanja u svijetu gastronomije, a jedna od naših najuspješnijih stilistica hrane Sabina Penšek, koja je radila za brojne svjetske brendove, govori o stvaranju vrhunske estetike jela

Koliko često poželite neko jelo, prehrambeni proizvod ili piće koje ste samo vidjeli, ali ne i probali? Ma koliko možda znali ili ne znali o kakvoj je hrani ili piću riječ, možete biti privučeni samim njihovim izgledom. Osobe koje se brinu da neko jelo ili napitak dobiju izgled koji će vas na prvu privući zovu se oblikovatelji hrane ili food stylisti. Jedna od najuspješnijih i najtraženijih oblikovateljica hrane, koja se tim poslom profesionalni bavi već punih 15 godina, naša je sugovornica Sabina Penšek. Zahvaljujući reputaciji koju je stekla radeći s brojnim klijentima kao što su McDonald’s, Coca Cola, Ikea, Milka, Ferrero, Pizza Hut, DM, Dr.Oetker, Nestle, Philadelphia, Vegeta, Gorenje, Kraš, Vindija, Špar, Lidl, Billa itd., Sabina zbog svog posla putuje svijetom i vrlo često radi u Poljskoj, Rumunjskoj na Malti, u Srbiji, a boravila je i u Latviji, Ukrajini, Češkoj, Slovačkoj, Austriji, Bugarskoj, Bjelorusiji, Egiptu i Saudijskoj Arabiji. I sama je jako sretna i zahvalna što zbog posla kojim se bavi može toliko putovati, jer voli putovanja i nada se da će je put odvesti još dalje, mada se voli vratiti tamo gdje već poznaje tim, radno okruženje i sam način rada. Kako većinu vremena ipak provodi u Hrvatskoj, razgovarali smo s njom kako bi nam približila posao oblikovanja hrane.

Strastvena je gurmanica i hrana je inspirira pa je uvijek u potrazi za novim jelima, okusima, receptima i sastojcima za miješanje i spajanje. Smatra da je kuhanje sjajna vještina i voli se prepuštati ne samo senzualnosti okusa nego i vizualnim utjecajima. Kako je oduvijek voljela i fotografiju kao umjetnički medij, tako misli da joj je bilo suđeno pronaći veliko zadovoljstvo u kombinaciji svojih strasti koje je uobličila u karijeru food stylista.

‘Svaki put kad naiđem na novi proizvod, projekt je zahtjevniji nego kad radim s poznatim proizvodom, ali to nije jedini čimbenik koji može otežati projekt’, kaže stilistica. FOTO: Privatna arhiva

„U početku sam to počela otkrivati čisto subjektivno. Vrlo rano sam počela putovati s fotoaparatom u ruci. Vjerojatno sam tako naučila estetiku i kritički pogled kroz objektiv. Putovanja su se često vrtjela i oko hrane, a kad sam došla kući, poželjela sam ponoviti ta jela i kod kuće. Fotografirala sam svoje podvige, a kako ih je bilo dosta, odlučila sam napraviti blog o hrani. Vjerojatno su to bili prvi koraci prema razumijevanju koliko je važno imati lijepo dizajniran tanjur na fotografiji – samo estetikom nekako približiti okus i miris gledatelju, jer on to, nažalost, ne može probati kao gost restorana“, rekla nam je Sabina Penšek, koja je završila Fakultet za turizam u Portorožu nakon čega je upisala i Fakultet društvenih znanosti u rodnoj Ljubljani na kojem je studirala komunikologiju. Nakon što je stekla i tu diplomu, odabrala je poslijediplomski studij politologije. Posao oblikovateljice hrane nekako se nametnuo sam po sebi, dok je bila u rascjepu između nekoliko poslova. „Radila sam kao copywriter u reklamnoj agenciji. Posao je bio u redu, samo sam osjećala da nekako ne pašem između četiri zida i da želim nešto raditi rukama. Posao u uredu bio je dosadan. Igrom slučaja počela sam pomagati u produkcijskoj kući i prilično brzo shvatila što food stylist zapravo radi kada sam asistirala stranom food stylistu. Tada mi se dogodilo neko prosvjetljenje. Vidjela sam da mogu spojiti ljubav prema fotografiji, estetici i kuhanju u jednom zanimanju. Kao da sam pronašla dio slagalice koji je nedostajao“, prisjetila se Sabina Penšek.

‘Dani snimanja traju najmanje 12 sati, a ponekad se javlja i problem s lokacijom – gdje smjestiti prostor koji će biti prikladan za pripremu hrane ako snimamo u jako malom stanu, negdje usred šume ili čak na brodu’, kaže Sabina Penšek. FOTO: Privatna arhiva

Unatoč „prosvjetljenju“ i odluci o zaokretu u karijeri, njezin prvi angažman, prvi posao oblikovanja hrane, prošao je vrlo stresno, o čemu je rekla: „Prvi ozbiljan i samostalni projekt bio je u Ljubljani, za jedan od većih trgovačkih lanaca. Prije otprilike 13 godina. Morala sam pripremiti pečenog lososa s prilogom od povrća. U teoriji mi se zadatak činio prilično lakim, ali kada sam krenula u stvarne pripreme, činilo mi se da sve ide po zlu. Losos se raspao, koža mu se zalijepila za tavu, proteini su se izlučili i zgrušali i postao je prilično ružan. Ukratko, činilo mi se da je sve krenulo po zlu i da se ne mogu nositi sa zadatkom. Naravno, uz malo prakse uspjela sam sve staviti pod kontrolu i projekt je bio uspješan. Hvala Bogu, inače danas vjerojatno ne bismo razgovarali.“

Stiliziranjem hrane bavi se oko 15 godina. Dosta dugo je samo pomagala i to joj nije bio jedini izvor sredstava, jer u to vrijeme, kada je počinjala, nije bila tolika potražnja za takvim uslugama. Svejedno, danas svakom novom poslu, kaže, pristupa kao velikom izazovu: „Svaki put kad naiđem na novi proizvod, projekt je zahtjevniji nego kad radim s poznatim proizvodom. Naravno, to nije jedini čimbenik koji može otežati projekt. Tu su i složeni kadrovi, odnosno scenarij. Ponekad je problem u nedostatku komunikacije između naručitelja, producenta, redatelja i tako dalje. U svakom slučaju, dani snimanja traju najmanje 12 sati, ako ne i dulje. Ponekad se javlja i problem s lokacijom – kamo smjestiti prostor koji će biti prikladan za pripremu hrane ako npr. snimamo u jako malom stanu ili negdje usred šume ili čak na brodu…“

‘Radila sam kao copywriter u reklamnoj agenciji. Posao je bio u redu, samo sam osjećala da nekako ne pašem između četiri zida i da želim nešto raditi rukama’

Zbog čega, kao zaljubljenica u fotografiju, ne fotografira i oblikovanje hrane kojim se bavi? „Ponekad fotografiram i kuham u isto vrijeme za časopise, recepte ili društvene mreže. Rad obje stvari odjednom je prilično kompliciran i zahtjevan. Hrana ima određenu kvalitetu samo neko vrijeme, pa počinje brzo oksidirati, sušiti se, propadati. Dok se fokusirate na prave kutove i svjetlost, jelo može propasti. Radije se potpuno posvetim jednom dijelu i to radim najbolje što mogu. A za sada je to food styling“, rekla je Penšek. Pitali smo je i koliko su sami klijenti zahtjevni u svojim idejama, a koliko joj daju odriješene ruke pri oblikovanju hrane ili pića, o čemu je rekla: „Klijenti koji imaju vrlo strukturiran način rada rigorozniji su od onih koji su otvoreniji za ideje pri dizajniranju oglasa. Ništa od toga nije pogrešno. Dobra marketinška strategija važna je za svijest o brendu, stoga je važno da kupac točno zna što želi i što želi njegova ciljana publika. Glavne smjernice su tako ocrtane, a unutar njih se uvijek da dašak kreativnosti stilista. Zato i oni biraju nas, ponekad i na temelju tih posebnosti. To također znači puno povjerenja koje klijent stvara sa mnom. Kada se upoznamo, vjerujemo jedno drugome i posao, bez obzira na zahtjeve, ide lakše. S druge strane, ima kupaca koji tek grade svoje brendove pa imaju labavija pravila. Ovdje mogu izraziti više kreativnosti, što također može dovesti do dugotrajnijeg procesa validacije i zahtjevnijeg projekta.“

Kako je riječ o doista specifičnom poslu, o kojem čak i njezini klijenti ne znaju puno, bilo je i njihovih neobičnih zahtjeva koje je morala ispuniti.

‘Stiliziranje hrane je svojevrsni zanat u kojem se osnove mogu dobiti na tečaju ili radionici, ali krajnji rezultat je kombinacija dobre kreativne ideje i sjajne redateljske izvedbe’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

„Bilo je dosta takvih slučajeva, ali sve se može riješiti ako za to ima dovoljno vremena, novca i odgovarajućih ljudi. Većina nejasnoća i velikih očekivanja klijenta događa se kada su ‘apetiti veći od budžeta’. Ponekad klijent želi kadrove iz reklame napravljene puno skupljom tehnikom i puno više vremena nego što nam nudi dotični projekt. Tada je presudan producent koji može ‘prizemljiti’ klijenta i njegova očekivanja“, objasnila je Sabina Penšek.

Ponosna je na brojne odrađene poslove jer se ipak tim poslom profesionalno bavi oko 15 godina, a zahvaljujući reputaciji, doista je „zatrpana“ zahvaljujući klijentima sa svih strana svijeta. „Ne radi se tu samo o mom doprinosu, nego je to kombinacija dobre, kreativne ideje, sjajne redateljske izvedbe i da se na kraju stvori nešto što je na korak od klasičnih prikaza hrane. Zaista uživam raditi s robotskom kamerom i brzom kamerom. Ponekad se radi o ekstremnim krupnim planovima hrane, ponekad o brzini i zavojima koje robot na robotskoj ruci uopće može izvesti. I tako dobivamo potpuno novi pogled na neko jelo ili sastojak. To je tehnika koja nije dostupna u svakoj zemlji. Ponekad za to postoje specijalizirani studiji ili se tehnika iznajmljuje iz inozemstva“, objasnila je Sabina Penšek.

‘Klijenti koji imaju vrlo strukturiran način rada rigorozniji su od onih koji su otvoreniji za ideje pri dizajniranju oglasa’

Kao strastvena gurmanica voli se odmaknuti od klasične kuhinje kakvu poznajemo u svom gastronomskom okruženju. Više je zanimaju okusi uz koje nismo odrasli. Neobične kombinacije okusa i neobičnih začina. Jako je privlači azijska hrana, a posebno japanska i indijska. Jednako je zanimaju i vrlo čisti okusi kao što su svježa riba, vrhunski odrezak, svježina povrća uzgojenog na farmi. Jela za koja je istaknula da ne trebamo dodavati ništa više od soli, papra, ulja ili maslaca. Uz posao oblikovanja hrane te fotografiranje i spremanje jela iz vlastitog gušta, Sabina ima i svoj blog: „Počela sam pisati blog iz vrlo, recimo, sebičnih razloga. Dakle, vrlo suprotno od onoga što bi blog trebao biti. Ponekad su domaćice zapisivale svoje recepte u bilježnice ili komentare na tekst u kuharici. Počela sam stvarati blog upravo u tu svrhu. Da negdje zabilježim sve svoje kulinarske pothvate“, rekla je te naglasila da je istovremeno kroz fotografiju trenirala estetiku i fotografsko oko.

Zanimalo nas je kako ona, koja svih tih godina profesionalno oblikuje hranu i napitke, sama sebi priprema jelo i koliko joj je važno da ono i dobro izgleda. „Većinu vremena nastojim svoj tanjur učiniti što ljepšim i privlačnijim. Čini mi se da tako pravim danak hrani ili kao da je to neka vrsta zahvale. Da je pokažem što ljepšom u tom trenutku. Ali isto tako mi se čini da tu hranu tada jedem s većim užitkom i slašću“, otkrila je. Svjesna je da se do napretka u tom specifičnom poslu dolazi kroz sam rad, kao i u svim zanatima. „To je svojevrsni zanat u kojem se osnove mogu dobiti na tečaju ili u radionici, ali mislim da se iskustvo ipak najviše računa“

‘Većinu vremena nastojim svoj tanjur učiniti što ljepšim i privlačnijim. Čini mi se da tu hranu tada jedem s većim užitkom i slašću’, objašnjava Sabina Penšek. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Komentiraj