U izdanju Muzeja grada Zagreba objavljena je monografija “Zagreb/Grad. Ljudi. Život.” Željke Kolveshi, dugogodišnje kustosice i muzejske savjetnice tog muzeja, gdje je 2019. godine bila postavljena istoimena izložba.

Opsežna popratna publikacija (240 stranica) izdana je dvije godine nakon što se izložba održala, a njezina autorica, ujedno i autorica izložbe, Željka Kolveshi, koja je do mirovine vodila Zbirku slikarstva, grafike i primijenjene grafike MGZ-a, prilagodila je i proširila njezin sadržaj za katalog.

“Knjiga kao medij ima sasvim druge zakonitosti, za razliku od izložbe gdje su uz izložene predmete postavljeni kraći tekstovi, u katalogu su oni prošireni tekstovima i potkrijepljeni bilješkama”, kaže Kolveshi.

Dodaje kako je svojom autorskom koncepcijom htjela pokazati na koji način različiti motivi bilježe grad u određeno vrijeme, a njezino je istraživanje bilo i puno šire, osobito u sekciji koja govori o portretima Zagrepčanima.

Nastojala je pronaći i pokazati veze portretirane osobe i slikara, a ne se fokusirati samo na interpretaciju likovnosti, te je istraživala veze s poviješću i baštinom, u skladu sa suvremenim muzeološkim trendovima.

Po njezinim riječima, bilo joj je važno kontekstualizirati zbirku u povijesti, uvjetima u kojima je određena slika nastala, te ih komplementarno predstaviti da se vidi koliko te slike pripadaju povijesti i baštini Zagreba.

Monografija, kao i izložba, predstavlja segment života Zagreba i njegovih stanovnika kroz likovne prikaze grada i portreta poznatih i nepoznatih građana, ilustracije, karikature, sitnice koje svjedoče o zagrebačkoj svakodnevici, od oglasa, tiskanica do radova pismoslikara.

Povjesničar umjetnosti Nikola Albaneže ustvrdio je u svojoj recenziji kako autorica umjetnine s izložbe tretira prvenstveno kao povijesna svjedočanstva, produkte određenoga vremena i prostora, a radove vrhunskih slikara izlaže usporedno sa slabo poznatima ili anonimnim diletantima i amaterima.

Ocijenio je kako katalog nije samo trajni dokument izložbe, nego i platforma koja je omogućila iznošenje podrobnosti koje bi bile zamorne izložbenom posjetitelju.

“Kolveshi je dodatno razradila pojedine narativne segmente, čime je zaokružila istraživački dio projekta, upotpunivši ga iscrpnom znanstvenom aparaturom: izvorima, bibliografijom, literaturom”, dodao je.

Albaneže je zapisao i kako, u nastojanju da izgradi jedan od mogućih prikaza identiteta grada, autorica polazi od individualnih likovnih realizacija nastalih na poticaje sredine da bi prvo u njima evidentirala zrcaljenje trenutka, a zatim propitala njihov utjecaj i relaciju s dominantnim predodžbama, s onim zajedničkim dojmovima koje bismo – premda svatko, na kraju krajeva, ima svoj doživljaj – ipak mogli nazvati kolektivnom sviješću.