Kao i svake godine, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu proslavit će 22. veljače svoj dan. Taj datum odabran je u spomen na dan kada je je 1483. godine otisnuta prva hrvatska tiskana knjiga „Misal po zakonu rimskoga dvora“.

Središnja knjižnica Republike Hrvatske i Sveučilišta u Zagrebu, koja je središnje mjesto prikupljanja i čuvanja pisane i tiskane kulturne baštine, obilježit će ove godine 417. obljetnicu. U sklopu svečanog obilježavanja Dana NSK-a bit će dodijeljeni Nagrada i priznanje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Kao i obično, NSK će tim povodom održati Dane otvorenih vrata, 20. i 21. veljače, kada će svim zainteresiranim posjetiteljima omogućiti obilazak knjižnice uz stručno vodstvo, a bit će organizirano i razgledavanje građe posebne vrste koja inače nije dostupna javnosti.

U godini obilježavanja 500. obljetnice smrti Marka Marulića, koju je Vlada Republike Hrvatske proglasila Marulićevom godinom, i Dani otvorenih vrata NSK-a posvećeni su tom književniku i humanistu. A budući da se ove godine obilježava i 90. godišnjica smrti skladatelja Blagoja Berse, Zbirka muzikalija i audiomaterijala predstavit će se posjetiteljima upravo s temom tih dviju važnih obljetnica. Kroz Zbirku zemljovida i atlasa posjetitelji će se moći upoznati sa starim kartama i planovima, u Grafičkoj zbirci s umjetnicima Marulićeva rodnog grada, dok će se u malome predvorju Knjižnice održati pokazna radionica Odjela zaštite i pohrane pod nazivom „Kako se čuva baština NSK?“.

Više o svemu tjednik Nacional saznao je u razgovoru s dr. sc. Irenom Galić Bešker, voditeljicom Zbirke rukopisa i starih knjiga, te dr. sc. Tatjanom Mihalić, voditeljicom Zbirke muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Tatjana Mihalić, voditeljica Zbirke muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Objašnjavajući što je sačuvano od originalnih Marulićevih rukopisa, u kakvom su stanju i što će posjetitelji moći vidjeti na Danima otvorenih vrata NSK-a, Irena Galić Bešker je rekla: „Nažalost, autografe Marulićevih djela ne čuvamo. Oni su dostupni, ali su pohranjeni u drugim europskim knjižnicama. Od rukopisa ćemo vidjeti jedan zbornik pjesama, koji nije u rukopisu, već je prijepis, a moći će se vidjeti i prijevod ‘Judite’ na suvremeni jezik. To je rukopis jezikoslovca Frana Kurelca iz 19. stoljeća, slično kao što ju je na suvremeni hrvatski ponovo preveo Institut za hrvatski jezik 2021. godine. Moći će se vidjeti i druga Marulićeva djela, naprimjer, bestseler ‘De institutione bene beateque vivendi’. Ne smijemo zaboraviti ni ‘Juditu’ – tri izdanja prvog spjeva na hrvatskom jeziku, kao i Marulićeva latinska djela ‘Evangelistar’ i ‘Quinquaginta parabole’, po kojima je u svoje doba bio svjetski poznati autor.“

Inače, „Judita“ je napisana 1500 godine, a Galić Bešker ističe kako je prva tiskana u Veneciji 1522. godine, 22. travnja, koji se obilježava kao Dan hrvatske knjige, te dodaje: „To je drugo izdanje koje ima NSK, dok prvo čuvaju u samostanu Male braće u Dubrovniku. Važno je spomenuti i jednu zanimljivost – naime, kada je objavljena ‘Judita’ u ‘Starim piscima hrvatskim’ 1869., Vatroslav Jagić je napisao kako je, nakon što je knjiga objavljena u drugom izdanju, imao priliku vidjeti i prvo izdanje i kada ih je uspoređivao, nije bilo razlike. Tako barem piše u predgovoru. Inače, ‘Judita’ je tiskana i kasnije, 1584. i 1627. Godine 1523. izdano je treće izdanje i jedan jedini primjerak te knjige čuva se u Bavarskoj. Moram napomenuti da je ovo drugo izdanje iz 1522. koje čuva NSK, knjižnici darovao Ivan Kukuljević-Sakcinski. Vjerojatno je postojala ta veza u 19. stoljeću između Kukuljevića i Jagića.“

Irena Galić-Bešker, voditeljica Zbirke rukopisa i starih knjiga u NSK-u. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Marulić je bio školovan u Italiji, pisao je na latinskom, no „Judita“ je ep napisan na čakavskom, što je osobito važno za hrvatski jezik i identitet. Koliko je taj jezik nama danas razumljiv, analizirala je Irena Galić Bešker: „To je malo teže reći. Trebalo bi pitati prije svega školarce koji Marulića i taj stari jezik čitaju za lektiru s nekih 15, 16 godina. Naravno da im je to teško razumljivo. Teško ga je čitati i u zrelijoj dobi. Iz svog roditeljskog iskustva mogu konstatirati da je to njima jako strano i da možda prerano dobivaju Marulića u ruke. Možda će ovaj prijevod koji je Institut napravio pomoći da im Marulić postane puno bliži autor i čitaniji nego sada. Iako se neki jezikoslovci ne slažu s takvim načinom pristupa književnom tekstu.“

Istaknula je da se tako rijetka građa čuva u posebnim mikroklimatskim uvjetima, sukladno međunarodnim standardima i propisima, a pristup joj je ograničen: „No u ovako rijetkim prigodama kao što je Dan otvorenih vrata, dajemo je na uvid posjetiteljima kako bi doživjeli nešto što im inače nije dostupno. Naravno, dosta je naše građe, pa tako i ‘Judita’, dostupno u digitalnim zbirkama, ali uvijek je ljudima draže vidjeti izvornik. NSK je javna ustanova i nije zgorega spomenuti Baltazara Krčelića koji je i odredio naše današnje poslanje. Naime, on je svoju privatnu knjižnicu još u 18. stoljeću oporukom ostavio Kraljevskoj akademiji, pod uvjetom da ona bude javna. Ta je njegova ostavština osnovica hrvatske Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Dakle, mi trebamo biti i jesmo otvoreni javnosti. Ali, isto tako, naši korisnici jesu profilirani, oni dođu ciljano vidjeti izvornik i provjeriti neki podatak koji im je potreban za istraživanja.“

Irena Galić Bešker napomenula je da u očuvanju takve vrijedne građe surađuju s Odjelom zaštite i pohrane, jer opasnosti uvijek postoje: „Samo nedavno smo imali i potres i koronu, kada je dosta knjižnica u Hrvatskoj to i te kako osjetilo. Mi, srećom, nismo, naša trezorska građa ostala je netaknuta zahvaljujući tome što je kontrolirano pohranjena i taj utjecaj atmosferilija nije toliko izražen kao da je pohranjena uz otvoreni pristup. Osim toga, taj papir je izuzetno kvalitetno izrađen, preživio je 500 godina i puno je kvalitetniji od papira danas ili otprije 50,60 godina, koji je podložniji propadanju.“

Na Danu otvorenih vrata NSK-a Marulićeva ostavština razgledat će se uz vodstvo i u grupama, u međuodjelnoj i međuodsječnoj koordinaciji. Galić Bešker upozorila je na ograničen broj posjetitelja u prostoriji, a i da neće biti homogene grupe, već grupe različitih generacija i zanimanja, „tako da moramo način prezentacije maksimalno prilagoditi takvim raznolikim grupama. Njima ćemo iznijeti nekoliko osnovnih podataka i onda ih pokušati na moderan i vizualno zanimljiv način zainteresirati za svoju građu“.

S obzirom na značaj „Judite“ u okviru europske kulture, Galić Bešker je ukazala na veličinu i važnost samog Marulića u vrijeme dok je stvarao: „On je bio europski čitan autor, proučavali su ga i proučavaju ne samo hrvatski već i europski znanstvenici. A sudeći po marginama u nekim njegovim djelima na kojima su korisnici ispisivali bilješke, bio je i dosta čitan. Po tome se može vidjeti koliko je sadržaj njegovih djela intrigirao i pojedince i institucije. A rekla bih da Marulićevo djelo i danas ostaje otvoreno za različite interpretacije.“

Drugo izdanje ‘Judite’ Marka Marulića koje će građani imati priliku vidjeti u arhivima knjižnice. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Ove godine obilježava se i 90. obljetnica smrti skladatelja Blagoje Berse, jednog od najznačajnijih skladatelja hrvatske moderne. Doktorica znanosti Tatjana Mihalić, voditeljica Zbirke muzikalija i audiomaterijala, podsjetila je na lanjsku 150. godišnjicu Bersina rođenja te da je i prošlu i ovu godinu NSK posvetio i njegovom djelu: „Zbirka muzikalija kao dio NSK-a čuva veliku većinu Bersinih skladbi, odnosno partitura, i to onih pisanih rukom, dakle, u autografu. To je ta izvorna građa značajna za glazbena istraživanja tako da svi oni koji se bave znanstvenim radom na temu Bersine glazbe, dolaze k nama.“

Tatjana Mihalić istaknula je da je veći dio Bersine ostavštine NSK otkupio još 1956., dok su drugi, manji dio 1999. nasljednici donirali Hrvatskom glazbenom zavodu. Rođen u Dubrovniku, školovan u Zadru, Trstu i na bečkom konzervatoriju, živio je u Sarajevu, Pragu, Splitu i naposljetku u Zagrebu, gdje je 1922. postao prvi profesor kompozicije i instrumentacije na novoutemeljenoj Muzičkoj akademiji i predavao je sve do smrti 1934. godine. No Blagoje Bersa po završetku studija nigdje u Hrvatskoj nije dobio posao pa je morao potražiti sreću u Grazu i Beču.

Na pitanje ima li autobiografskih zapisa u kojima iz Bersina pera možemo saznati o njegovom životu, Mihalić odgovara kako osim partitura pisanih rukom, NSK čuva osam svezaka njegovih dnevnika i jedan sveščić uspomena koje jako dobro prikazuju djelić njegova života: „Bersa je započeo pisati dnevnik još 1904. dok je bio u Pragu i onda ga je nastavio pisati godinama. Tako da je to jedan vrijedni biografski doprinos njegovoj ostavštini. Željela bih dodati kako su taj dnevnik, prijepis i transliteracije njegovih pisama izašli i u suvremenom obliku, 2010. godine, kada je objavljen poseban svezak ‘Sabrana djela Blagoja Berse’ unutar zajedničkog projekta Hrvatskog glazbenog zavoda i NSK-a kao imatelja najvećeg dijela njegovog opusa, pod vodstvom legendarne profesorice s Muzičke akademije Eve Sedak.“ Blagoje Bersa ostavio je bogat opus, između ostalog, tri opere: „Jelka“ (1901., neizvedena), „Oganj“ (1911., praizvedena u Zagrebu) i „Postolar od Delfta“ (1914., praizvedena u Zagrebu; 1918. izvedena u Beču), a napisao je i nedovršeni „glazbeni roman“ „Raskoljnikov“, prema „Zločinu i kazni“ F. M. Dostojevskog. Komponirao je i glazbu za nijemi film „Neretvanska vila“, a njegova najpoznatija simfonijska pjesma svakako je „Sunčana polja“.

No postoje li snimke tih prvih izvedbi? Mihalić kaže kako imaju dijelove snimki koje je NSK dobivao kroz obvezni primjerak suvremenih izdanja diskografskih kuća. „Najvrjednije su nam, dakako, partiture opera ‘Oganj’ iz 1906. godine i ‘Postolar od Delfta’ iz 1912. Najstariji tonski zapis je na šelak gramofonskoj ploči na 78 okretaja iz 1911. i to je stvarno raritet, jer na njoj Marko Bušković, bariton, pjeva ‘Ariju Helvinga’ iz opere ‘Oganj’. Ta ploča izašla je u izdanju Gramophone Concert Recorda i vrlo je rijetka. Zvuk smo presnimili, restaurirali i ona je danas dostupna u digitalnom obliku, putem digitalnih zbirki NSK-a, portala glazbene građe, odnosno, tematskog portala Zvuci prošlosti, kako bi šira publika bila upoznata s repertoarom ranog 20. stoljeća. Nažalost, gramofon iz tog vremena nemamo, ali snimke imamo. One odražavaju i duh vremena, pomalo krče, ali to im daje šarm.“

Posjetitelje Dana otvorenih vrata čekaju stručno vodstvo i bogatstvo autografa Blagoja Berse. Svi zainteresirani imat će jedinstvenu priliku vidjeti kako izgledaju rukom pisane opere, solo popijevke i skladbe iz vokalnog opusa Blagoja Berse. „Uglavnom, bit će zanimljivo i pozivam zainteresiranu javnost da dođe u što većem broju i pogleda glazbeni rukopis našeg najznačajnijeg skladatelja moderne i njegove pisane izvornike“, zaključila je Tatjana Mihalić.

Drugo izdanje ‘Judite’ 1522. knjižnici je darovao Ivan Kukuljević-Sakcinski; originalne partiture berse. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO