NOVO LICE INFLACIJE: ‘Rast inflacije danas se percipira kao pozitivan element ekonomije’

B&B otkriva zašto neki poznati ekonomisti smatraju da inflacija, koja je premašila dva posto, danas nije toliko opasna kao što je bila krajem 80-ih u Jugoslaviji, budući da je sve veći rast cijena često posljedica posve drugih razloga

Strah od inflacije, što kolokvijalno podrazumijeva skuplje troškove života uz upravo najavljena poskupljenja plina, struje i hrane, nadvija se nad Hrvatskom. Već je probijena ciljana stopa inflacije od 2 posto, što je drugo ime za prosječni rast cijena do tih programiranih 2 posto. To je bio, a valjda i ostao jedan od uvjeta Hrvatskoj za uvođenje eura u hrvatski monetarni sustav nedavno najavljen u prvim danima 2023. godine.

Tako su u kolovozu ove godine potrošačke cijene u odnosu na cijene iz kolovoza prošle, 2020., prema podacima Državnog zavoda za statistiku, porasle 3,1 posto. To je više od jednog postotnog poena u odnosu na proklamirani cilj, a podrazumijeva uravnoteženu fiskalnu politiku. Bila je to i najveća stopa inflacije u osam godina, u odnosu na inflaciju iz travnja 2013. Taj rast cijena su najviše pogurale cijene prijevoza rastom od 9,9 posto, alkoholnih pića i cigareta od 5,5 posto, a sada se najavljuje i gotovo dramatični rast cijena energenata i hrane, a to će osjetiti ne samo hrvatsko gospodarstvo zbog porasta troškova proizvodnje i usluga, nego i hrvatska kućanstva.

Darinko Bago, predsjednik hrvatskih izvoznika, do umirovljenja predsjednik Uprave Končara, ocijenio je da je aktualna inflacija atipična. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Inflacija se nastavlja ubrzavati, a o kakvoj potencijalnoj opasnosti može biti riječ ponajbolje govori podsjetnik na godine življenja u bivšoj Jugoslaviji. U drugoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća građani Jugoslavije vjerojatno se sjećaju da je uz tadašnju velikosrpsku politiku srpskog predsjednika Slobodana Miloševića, galopirajuća inflacija bila jedan od detonatora raspada bivše jugoslavenske države. U trenutku kada je 1989. na čelo SIV-a, tadašnje jugoslavenske vlade, došao Ante Marković, kadar iz Hrvatske zatekao je inflaciju od tisuću posto koju mu je u nasljeđe ostavio njegov prethodnik, kolega iz Bosne i Hercegovine Branko Mikulić. Pokušavajući spasiti jugoslavensku ekonomiju, Marković je otputovao u Washington na razgovore s tadašnjim američkim predsjednikom Georgeom Bushom starijim.

U dvije godine mandata Marković je inflaciju praktično sveo na nulu, dinar, jugoslavensku valutu učinio konvertibilnom brišući nekoliko nula na starim novčanicama i dobio odnos od 1:7 u odnosu na tadašnju njemačku marku, što je ostao otprilike odnos sve do danas, ali sada kune u odnosu na euro.

U drugoj polovici osamdesetih godina prošloga stoljeća Jugoslaviju je pogodila galopirajuća inflacija pa je dolaskom 1989. na čelo SIV-a, tadašnje jugoslavenske vlade, Ante Marković zatekao inflaciju od tisuću posto. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Devizne rezerve povećale su se za 3 milijarde dolara, započeo je i privatizaciju tako da se dionice poduzeća dijele radnicima u skladu s tezom da u samoupravnom socijalizmu ona pripadaju radnicima. Bio je to program, kako ga je nazivao Marković, „novog socijalizma“. No taj Markovićev „novi socijalizam“ propao je s raspadajućom državom Jugoslavijom. Sudeći po razgovoru B&B-a sa stručnjacima, inflacija danas više nije takav bauk, nije toliko opasna kao što je nekad bila, a i rast cijena posljedica je posve drugih razloga nego što je tada bio slučaj.

O inflaciji i njenim posljedicama razgovarali smo s Tihomirom Domazetom, redovitim profesorom na Sveučilištu za mir UN-a koje djeluje u 37 zemalja svijeta, Darinkom Bagom, predsjednikom hrvatskih izvoznika, do umirovljenja predsjednikom Uprave Končara, i Nevenom Vidakovićem, docentom na Ekonomskom fakultetu u Mariboru koji je radio kao trader i broker u Americi. Po njima, danas opasnost od inflacije više nije ono što je nekad bila. Dogodio se svojevrsni obrat. Inflacija, odnosno porast cijena kada je kontroliran, ne mora nužno biti opasan po ekonomije država i svjetske ekonomije u cjelini.

Tihomir Domazet, redoviti profesor na Sveučilištu za mir UN-a, lani je u Londonu objavio knjigu na temu inflacije. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Evo što je na tu temu rekao Domazet: „Kod nas u Hrvatskoj, moji kolege inflaciju pojednostavljeno razmatraju. Inflacija danas i ona inflacija koja je bila prije više desetljeća nije ista. Što se desilo u povijesti s inflacijom? Ne razumije se kako se uloga novca u svijetu promijenila zbog vrlo niskih kamatnih stopa koje su zadnjih godina otišle i u minus. Već dugo živimo u takvom stanju negativnih kamatnih stopa. Tako je 2007. ljudima bilo skupo i nerazumno držati novac na računima jer gotovina nije donosila kamate. Na bankovne depozite plaćali su se manji prinosi od prinosa od ostale imovine, poput trezorskih zapisa. Ljudi su nastavili držati novac na računima u bankama, ali samo zbog svoje likvidnosti, dok su ostalo trošili. Novac se počeo koristiti za kupnju druge imovine. Smanjenje kamatnih stopa dovelo je i do veće potrošnje. Kamatne stope su bile niske zato što se gomilala štednja u odnosu na percipiranu mogućnost ulaganja. Kada su centralne banke povećavale obujam novca, ljudi nisu osjetili potrebu staviti taj novac u unosnije poslove, nego su ga zadržali za sebe i trošili. Gomila novca se povećala koju centralne banke puštaju u opticaj, ali se BDP nije povećavao u odnosu na taj element“, objašnjava Domazet koji je prošle godine s kolegama objavio i knjigu u Londonu na tu temu.

 

‘U većem dijelu svijeta centralne banke su prihvatile inflaciju do dva posto, a takva je inflacija čak i poželjna’, kaže Tihomir Domazet

 

Vidaković je ukazao na jedan paradoks vezan za inflaciju. „Paradoksalno, ali rast inflacije se inicijalno percipira kao pozitivan element ekonomije. Rastom cijena rastu prihodi i poduzeća i države, ali to je na uštrb standarda građana. Nakon godinu dana do dvije ako inflacija bude nepredvidiva i rastuća, onda će doći do problema u određivanju cijena u ekonomiji. Tada ekonomija počinje usporavati. To se naziva stagflacija, a podrazumijeva stagnaciju uz dodatak rasta inflacije. Za Hrvatsku je dodatan problem što ćemo kao mala, otvorena ekonomija imati veću inflaciju nego ostatak Europske unije. To će poskupjeti hrvatske proizvode, a posljedično smanjiti naš izvoz. Tečaj kune s eurom je fiksan, ali imat ćemo veće cijene od Europske unije tako da će naša valuta kada se prilagodi cijena s inflacijom realno aprecirati, drugim riječima ojačati“, ocijenio je Vidaković.

I Darinko Bago ocijenio je da je aktualna inflacija atipična. „U pravilu postoje dvije inflacije: inflacija ponude i inflacija potražnje. Inflacija ponude nastaje kada rastu cijene rada, a tako rastu i materijalni troškovi. To posljedično izaziva inflaciju, dakle porast cijena i poskupljenje proizvoda koje ljudi kupuju. I kada raste potražnja, također rastu cijene“, objašnjava Bago.

 

‘Za Hrvatsku je dodatni problem u tome što će kao mala ekonomija imati veću inflaciju od ostatka Europske unije’, kaže Neven Vidaković

 

Što nam se sada desilo? Prema njegovim riječima, inflacija nije ekskluzivni problem Hrvatske, nego je on došao izvana. „Ono što je mnogima promaklo odnosi se na činjenicu da je Kina u jednom trenutku počela snažno subvencionirati transport robe iz Kine u Europu. Samo Njemačka uvozi iz Kine robe u vrijednosti 2500 milijardi eura, a cijene transporta skočile su za 400 posto. Ako se dobro sjećam, u njemačkim novinama sam pročitao da se 80 posto intermedijalnih proizvoda, odnosno poluproizvoda koji zahtijevaju dodatnu obradu, kupovao u Kini.

Drugi razlog bilo je pucanje dobavnih lanaca sirovina i poluproizvoda. Zbog transportnih troškova ti poluproizvodi prestali su dolaziti iz Kine zbog neisplativosti. Posljedica toga je inflacija u potražnji. Tisuće poduzeća u Njemačkoj koja su kupovala poluproizvode u Kini, sada dolaze u Hrvatsku, Rumunjsku, zemlje u Europi, gdje traže nadomjestak za te poluproizvode. Rokovi su skraćeni, pukli su dobavni lanci pa se sada prihvaćaju veće cijene. Kao treći bitan element pojavila se pandemija. To povećanje cijena je neuobičajen događaj. U svemu tome hrvatsko gospodarstvo je svedeno na ulogu objekta, a ne subjekta. Inflacija se u Hrvatskoj pojavila iz tih eksternih, vanjskih razloga“, ocijenio je Bago.

Neven Vidaković, docent na Ekonomskom fakultetu u Mariboru koji je radio kao trader i broker u Americi, ističe da rastom cijena rastu i prihodi poduzeća i države, ali problem nastaje ako inflacija postane nepredvidiva. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Osvrćući se na ono što se događa u svjetskoj ekonomiji, Domazet je zaključio: „U većem dijelu svijeta centralne banke su prihvatile inflaciju do dva posto, a takva je inflacija čak i poželjna. Govorimo o ciljanoj inflaciji. S druge strane, Japan kao jedna od najrazvijenijih ekonomija svijeta bori se s deflacijom, a ne inflacijom. Prije manje od godinu i svijet je bio u problemu da će pasti u deflaciju, pojavu suprotnu inflaciji koja je pad opće cjenovne razine, a ona može biti i opasnija od inflacije.“

Komentiraj