U subotu 22. srpnja svečano je otvoren jubilarni, 25. Motovun Film Festival, koji će se ove godine prvi put odvijati na dva brda, pod zajedničkim nazivom Cinehill – u Motovunu i na Petehovcu. Festival je otvorio film „Palo lišće“ finskog redatelja Akija Kaurismäkija. Filmski maraton trajao je u Motovunu do ponedjeljka 24. srpnja, a od 26. do 29. srpnja nastavlja se na izletištu Petehovac u Gorskom kotaru. Podršku festivalu pružaju Primorsko-goranska županija, Istarska županija i Turistička zajednica Primorsko-goranske županije, kao i Hrvatski audiovizualni centar.

Bogat filmski program na dvije lokacije podijeljen je u nekoliko cjelina, a to su Glavni program, koji se sastoji od osamnaest premijernih filmova sa svih strana svijeta i prikazuje se na obje lokacije, zatim Cinehill, kratki, natjecateljski program s 25 filmova kratkog metra, koji je u cijelosti prikazan u Motovunu, Izgubljeno/Nađeno, retrospektiva filmova koji u posljednjih 25 godina nisu prikazani na festivalu, potom Specijalne projekcije, filmovi dobitnika počasnih nagrada, Glazbeni filmovi, s glazbenom pratnjom uživo, te konačno Glazbeni program. U Motovunu su publiku do sitnih noćnih sati zabavljali DJ-i, dok je u Gorskom kotaru svakog dana planirana svirka uživo.

Što sve nudi Cinehill festival na novoj lokaciji na Petehovcu, tjednik Nacional saznao je u razgovoru s njegovim kreativnim direktorom, redateljem Nevijom Marasovićem, čiji je film „Pamtim samo sretne dane“ nedavno premijerno prikazan na Pula Film Festivalu. Nakon što je diplomirao filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, svojim dugometražnim prvijencem „The Show Must Go On“ na Pula Film Festivalu osvojio je niz nagrada, uključujući nagradu Breza za najboljeg debitanta i nagradu Oktavijan za najbolji film po izboru kritičara. Njegov drugi dugometražni igrani film „Vis-a-vis“ portal Cineuropa je 2013. godine uvrstio u pet najboljih europskih naslova. S filmom „Goran“ iz 2016. godine osvojio je šest nagrada. Snimio je i režirao humorističnu seriju „Instruktor“, čiji je autor i scenarist zajedno s glumcem Stjepanom Perićem, a 2018. godine snimio je i svoj četvrti dugometražni igrani film „Comic Sans“.

U filmu „Pamtim samo sretne dane“ glavnu ulogu igra nedavno preminuli slovenski glumac Radko Polič, a pored njega tu je i zavidna glumačka ekipa u sastavu: Zlatko Burić-Kićo, Stjepan Perić, Dado Ćosić, Vinko Kraljević, Janko Popović Volarić, Goran Grgić, Milan Štrljić, Goran Bogdan i drugi. Sporedne ženske uloge igraju Tena Nemet Brankov, Lana Meniga, Leona Paraminski, Tonka Kovačić, Nina Violić, Tara Thaller, Alma Prica, Jelena Miholjević, Tihana Lazović Trifunović, Doris Šarić Kukuljica i Ivana Starčević. Uoči početka drugog dijela Cinehill festivala, 26. srpnja, Nevio Marasović danima se nalazi na terenu – u Petehovcu, gdje s ekipom postavlja filmsko selo, u nadi da će sve biti spremno za lansiranje novog festivala.

U ‘Pamtim samo sretne dane’ glavnu ulogu igra nedavno preminuli slovenski glumac Radko Polič. FOTO: Cinehill Festival

NACIONAL: Čestitke na filmu „Pamtim samo sretne dane“, u kojem je svoju posljednju ulogu odigrao legendarni slovenski glumac Radko Polič. Publika je iz Arene izlazila sa suzama u očima, a i vi ste zasuzili.

Tako je. Doista, i ja sam malo zasuzio, koliko god je to možda glupo reći za vlastiti film, koji sam odgledao bezbroj puta dok sam radio montažu, i koji znam napamet. Ali, činjenica da je Radku Poliču to bila posljednja uloga, i način na koji ju je odigrao sve nas je dirnula, pa i mene, dok sam gledao film u Areni. Kada sam vidio ljude oko sebe kako plaču, nisam ni ja mogao ostati hladan. Stvarno je bilo divno i mislim da takvu premijeru više nikad neću doživjeti.

NACIONAL: I glumci su, čini se, isto bili ganuti. Janko Popović Volarić, koji često igra u vašim filmovima, također je priznao da je pustio suzu.

Pola nas je na pozornicu u Areni došlo u suzama. Većina glumaca je film tada zapravo prvi puta vidjela, tako da su ga praktički gledali kao gledatelji. I glumci su, normalno, emotivno reagirali zbog svog kolege kojeg više nema, ali i zbog cijele radnje filma.

NACIONAL: Radko Polič bio je sjajan glumac koji je često igrao u hrvatskim filmovima. Je li još bio u dobroj kondiciji dok ste snimali film?

S obzirom na činjenicu da nije bio dobrog zdravlja, i već tada nije puno izlazio iz kuće, bio je u onoliko dobroj kondiciji u kojoj je na žalost mogao biti. Ali, kako smo snimali samo nedjeljama, jer restoran „Pri zvoncu“ u kojem je sniman cijeli film radi samo nedjeljama, imao je vremena za odmaranje između setova. Njemu je to jako odgovaralo zbog njegovog stanja, jer je zapravo snimao samo jedan dan tjedno. Uostalom, veći dio filma je sjedio i tako je izdržao snimanja. Ali, već mu je i to bilo dosta naporno i zato mi je posebno drago da je uspio završiti film i da je film stigao u Pulu.

NACIONAL: Je li film već pozvan na neke festivale, ili ide u kina?

Čekamo pozive na festivale, to je sada u tijeku, a film svakako nakon ljeta ide u kina. Hoće li to biti rujan, listopad ili studeni – to još dogovaramo s distributerima. Iskreno, čekali smo i reakcije publike, zato što je film dosta neobičan. Na sreću, reakcije su jako dobre i većina ljudi s kojima sam razgovarao rekla mi je da im se film stvarno svidio. To je inače priča o starcu i retrospektivi njegovog života – on gleda sam sebe u različitim životnim razdobljima i situacijama. On sjedi u prostoru nalik čistilištu, što je u stvarnosti restoran koji je bio u vlasništvu njegova oca. Svi likovi koji se mijenjaju za stolom predstavljaju njega u različitim fazama njegova života, u kojima ga glume drugi glumci. A on kao sudac i porota gleda svoj vlastiti život, svoje greške, kao i stvari koje su ga mučile, ili je na njih ponosan. Kao što sam rekao, film je neobičan, ali svi su, i gledatelji i filmski kritičari, reagirali pozitivno. To nije neki teški art-film koji bi publici bio neshvatljiv, ali nije ni u potpunosti komercijalan. Imao sam potrebu napraviti jedan intiman film, koji se odvija u jednom prostoru, ispričati nečiji život u 72 minute i vidjeti je li to uopće moguće. Bio je to jedan eksperiment, i izgleda da je uspio. Čini mi se da je film stvarno pitak, a to je meni, kao redatelju, najbitnije.

NACIONAL: Vi ste i inače dosta okrenuti publici i manje opterećeni „artom“.

Neki od mojih filmova, primjerice „Comic Sans“, bio je nešto komercijalniji, neki drugi su više za filmofile, ali ja radim prema intuiciji i ne razmišljam o trendovima. Nisam nikada bio vezan uz imperativ nekog „teškog arta“, ali volim da svaki film ipak ima svoju umjetničku vrijednost i poruku iza koje stojim. Kod filmova uvijek postoji ta borba u mišljenjima između struke, odnosno filmskih kritičara, i publike, a ja bih rekao da sam doista više okrenut publici. Nekad to upali, nekad ne, ali svakako se trudim svaki film napraviti iz srca.

NACIONAL: Vratimo se ovogodišnjem Cinehill festivalu, koji nakon Motovuna 26. srpnja seli u Gorski kotar. Navodno ste vi krivi za Petehovac – kažu da je to bila vaša ideja? Je li to točno?

Nije samo moja. To se sve dogodilo relativno nedavno. Na prošlom Motovunu bio sam s Igorom Mirkovićem, koji je razmišljao o nekoj novoj lokaciji i tražio promjenu. Tražio je mjesto koje nije ni Istra, ni more, ni turistički centar. Budući da ja imam vikendicu iznad Delnica u Gorskom kotaru, predložio sam mu da dođe pogledati ovu lokaciju. A i u Gorskom kotaru tinjala je ideja da se tamo dovede neko događanje. Bruno Orešković, voditelj Planinarskog centra Petehovac, razmišljao je da se tamo smjesti neki ljetni festival – glazbeni, filmski ili gastronomski. I tako su se ta moja i njegova ideja dobro spojile s Igorovom željom i ambicijom da promijeni lokaciju. Nakon par obilazaka i razgovora sve se nekako poklopilo, Primorsko-goranska županija je pokazala veliki interes i nekoliko neprospavanih mjeseci kasnije, evo nas tu gdje jesmo.

‘U planinama temperature su puno ugodnije i projekcije će se održavati tijekom cijelog dana’. FOTO: Cinehill Festival

NACIONAL: Je li sve spremno?

Proteklog tjedna sve se intenzivno pripremalo, istovarivali smo kamione sa šatorima, kupolom, građom, kako bismo doista izgradili „filmski grad“. Svi radimo sve i ništa nam nije teško. Trudimo se da ove nulte godine sve bude što ljepše i što bolje. Imamo dosta iskustva iz ovog dijela koji je filmski, neke stvari učimo putem, a što je najvažnije, imamo veliku podršku lokalne zajednice. Izgradili smo dva kina. Za razliku od Motovuna, gdje su sve projekcije bile noćne, jer su kina na otvorenom i čekao se mrak, ovdje u planinama temperature su puno ugodnije i projekcije će se održavati tijekom cijelog dana. U tu svrhu izgradili smo veliku kupolu, visoku 16 metara, koja će biti poluzatvoreno kino, a koje se zove Francis Ford Kupola. U njemu će se moći gledati filmovi od 10 do 18 sati. A kod Petehovca će biti otvoreno kino, gdje će se održavati večernje projekcije, od 21 sat, ali i koncerti i ostali popratni programi. To je inače sanjkalište i skijalište na 1036 metara nadmorske visine, a publika će sjediti na balama sijena s pogledom na krošnje smreka i bukvi. Dakle, bit će vrlo slično kao u Motovunu, ali ćemo imati puno više dnevnih aktivnosti – od šetnji prirodom, upoznavanja velikih zvijeri do otkrivanja mitologije Gorskog kotara.

NACIONAL: Dakle, pokušavate filmsku publiku natjerati da misli zeleno i zdravije živi.

Da, u skladu sa zelenom europskom politikom. Želja nam je da ljudi, osim što gledaju filmove, uživaju u prirodi i rekreiraju se. Cilj nam je da napravimo zdraviju kombinaciju zelenog festivala i filma u planinama Gorskog kotara.

NACIONAL: Kako je sastavljen program ovogodišnjeg, podijeljenog Motovuna – po kojim kategorijama i gdje će što igrati? Naime, najavljeno je da neće isti filmovi igrati i u Motovunu i na Petehovcu.

Neće, zapravo igrat će potpuno različiti programi. Programom se bavi tim od pedesetak ljudi i program je doista bogat – i što se tiče filmova, i što se tiče glazbe. Ono što znam jest da će od domaćih filmova u Motovunu prigodno igrati „Hotel Pula“Andreja Korovljeva, koji je imao svoju svjetsku premijeru na Pula Film Festivalu. A na Petehovcu će biti prikazan „Escort“, posljednji film pokojnog Lukasa Nole.

NACIONAL: Zanimljiv je i program pod nazivom Izgubljeno/Nađeno. Radi se o „retrospektivi propuštenih prilika, filmova koje smo u prošlih dvadeset i pet godina htjeli prikazati, ali iz različitih razloga nismo uspjeli“.

Taj se program i meni jako sviđa, jer se radi o puno filmova koji su trebali biti prikazani na festivalu tijekom proteklih četvrt stoljeća, ali iz ovih ili onih razloga nisu. Sad su dobili drugu priliku i novi život na Cinehillu, i moći će se pogledati nakon toliko godina. Pa da vidimo što smo propustili.

NACIONAL: Što će otvoriti program u Petehovcu?

Za otvorenje smo odabrali jedan neobičan, mogli bismo ga nazvati distopijskim, film poznatog talijanskog redatelja Paola Virzìja. Riječ je o apokaliptičnoj eko- drami „Suša“, premijerno prikazanoj na Filmskom festivalu u Veneciji. Film dočarava situaciju u Rimu koji je presušio jer već tri godine nije pala kiša, a nestašica vode izazvala je novu, napetu situaciju.

NACIONAL: Koji gosti dolaze?

Sigurno je da će na festivalu, kao i svake godine, biti puno autora i iz Hrvatske i iz regije, ali i iz svijeta. Tako, primjerice, dolazi Jussi Vatanen, glumac iz filma „Palo lišće“ kultnog finskog redatelja Akija Kaurismäkija, kojim će biti otvoren program u Motovunu. Dolazi i ekipa srpskog filma „Munje: Opet!“ predvođena redateljem Radivojem Andrićem i glavnim glumcem Sergejem Trifunovićem. Bit će tu i legendarni glumac Zdenko Jelčić, dobitnik nagrade 50 godina, za pola stoljeća glumačkog djelovanja, te još cijeli niz prijatelja festivala.

NACIONAL: Gdje će svi ti gosti, pa i publika, biti smješteni?

Okupirali smo sve kapacitete gotovo cijelog Gorskog kotara, u mjestima kao što su Delnice, Mrkopalj, Ravna Gora, Fužine, Polane na Petehovcu. Srećom ovdje je sve na petnaestak minuta vožnje, i što se tiče smještaja, čini mi se da će biti lakše nego u Istri. A i festivalski centar nudi pomoć pri pronalaženju smještaja, imat ćemo i shuttle službu koja će voziti publiku i goste na vrh planine. U Delnicama imamo veliki festivalski parking i od tamo će ići prijevoz. Cilj nam je ne zagaditi brdo Petehovac automobilima. Gorski kotar i Delnice su logistički jako dobro razvijeni i sve dobro funkcionira, tako da nam ničeg neće nedostajati.

NACIONAL: Jesu li se Delnice pripremile za festival?

Prošloga tjedna asfaltirali su glavnu cestu u Delnicama, svi nešto rade, a osvanuli su i plakati za festival. Stižu ljudi, kamioni opreme i tehnike, i sve je počelo ozbiljno mirisati na novi festival.