U pozadini braniteljskog prosvjeda u Savskoj 66 u najvećoj mjeri stoji rješenje o statusu pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, koji su prije dvije godine ostali bez dijela prava koja su ranije uživali u Republici Hrvatskoj. Rekao je to Nacionalu nedugo nakon početka prosvjeda jedan od istaknutijih predsjednika braniteljskih udruga koji nije uključen u prosvjed, ali je dobro upućen u problematiku branitelja. Da su njegove riječi točne, potvrđeno je već nakon prvog sastanka premijera Zorana Milanovića i ministara Predraga Matića i Ante Kotromanovića, održanog prošlog ponedjeljka s predstavnicima branitelja iz Savske 66. Na tom sastanku, koji je bio otvoren za javnost, sve vrijeme potezalo se upravo pitanje HVO-a. No u medijskim izvješćima, to je ostalo gotovo nezapaženo. Nakon drugog sastanka premijera i branitelja, održanog ovog ponedjeljka, 8. lipnja, u Ministarstvu branitelja, Nacionalu je potvrđeno da je jedna od prvih tema o kojoj se razgovaralo, ovoga puta iza zatvorenih vrata, bila upravo problem prava pripadnika HVO-a.

Jedan od razloga što javnost nije dovoljno upoznata s činjenicom da se velik dio problema koje iznose branitelji iz Savske, odnosi upravo na pripadnike HVO-a, jest i taj što se sami predstavnici prosvjednika, na čelu s Đurom Glogoškim, predsjednikom Udruge stopostotnih ratnih vojnih invalida, u svojim javnim obraćanjima, kad govore o braniteljima kojima su zakinuta prava, potpuno izbjegavaju javno izjasniti o tome da je riječ o braniteljima iz kvote HVO-a. Tako je bilo i na sastanku u Banskim dvorima, održanom u ponedjeljak, 1. lipnja.

“Dvije godine razgovarao sam s ministrom Matićem o naših 147 hrvatskih ratnih vojnih invalida koji su kroz izmjene i dopune zakona gubili prava. Nekoliko puta sastajali smo se s našim predstavnicima iz Udruge stopostotnih ratnih vojnih invalida. Unatoč obećanju gospodina Matića da će to pitanje biti riješeno i da je sve dogovorio s gospodinom Kotromanovićem, vidjeli smo da se to nije dogodilo”, rekao je na sastanku u Vladi Đuro Glogoški. Na to mu je premijer Milanović odgovorio:

“Primjer koji ste naveli s Ministarstvom obrane i invalidima koji su iz HVO-a, što niste naglasili, jest primjer koji ima ogromne, ogromne proračunske implikacije. I zato je, koliko je meni poznato, određena odluka morala biti donesena. Ne protiv vas, nego u zaštitu hrvatskog državnog proračuna od jednog malog broja ljudi i njihovih agenata koji su imali dizajn kako hrvatskoj državi uzeti stotine milijuna kuna. Ne vi gospodine Glogoški, ne vi gospodine Klemm, ne vi gospodine Treščec ili gospodine Jukić, nego odvjetnici. Tu nema nikakvog animoziteta, a najmanje prema ljudima iz Bosne i Hercegovine koji su branili Hrvatsku jednako kao i vi. I koji imaju određena prava. To su naši sunarodnjaci. Ali moramo u nekim stvarima biti jako oprezni.”

[quote_box_center]09

[/quote_box_center]

Glogoški je potom rekao da su ti ljudi 17 godina ostvarivali pravo u Republici Hrvatskoj, prema zakonima Republike Hrvatske, da bi potom bilo odlučeno da više ne mogu ostvariti svoja prava. Cijela priča počela je 20. rujna 2013. godine, kada je Ministarstvo branitelja bez prethodne najave izbrisalo 10.009 ratnih vojnih invalida, pripadnika HVO-a koji su u Hrvatskoj primali mirovine i imali zdravstveno osiguranje iako nisu ratovali na tlu Hrvatske. Ministarstvo branitelja proglasilo je ništavnim rješenja o statusu ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, kao i statusu člana obitelji poginulog ili umrlog hrvatskog branitelja ako osoba potvrdama MORH-a ili MUP-a, ne starijim od šest mjeseci, ne može dokazati svoje sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Poništena su i rješenja o pravu na osobnu i obiteljsku invalidninu te ostale novčane naknade po osnovi oštećenja organizma.

Bila je riječ uglavnom o ljudima koji su prava ostvarili na temelju potvrda o ratnom statusu koje im je izdao general Ljubo Ćesić Rojs.

“Radi se o pripadnicima HVO-a s takozvanog Južnog bojišta, uvedenim u mirovinski sustav Hrvatske. Rješenja su sporna jer su nastala na temelju potvrda o ratovanju koje je 1996. potpisao tadašnji član Zapovjedništva Južnog bojišta, general Ljubo Ćesić Rojs. Sva rješenja su identična i u svima piše da je osoba ranjena na Južnom bojištu. Zanimljivo je i da se to bojište proteglo od Posavine do dubrovačkog zaleđa”, izjavio je tada Predrag Matić.

Takvim rješenjima, koje je ministar Matić nazvao “sumnjivima”, pripadnici HVO-a su na neki način bili izjednačeni s braniteljima Hrvatske vojske. Pritom treba naglasiti da je svih spomenutih 10 tisuća pripadnika HVO-a i dalje nastavilo primati mirovine, ali su oni sa statusom ratnih vojnih invalida ostali bez invalidskih prava kao što su pravo na njegovatelja, pravo na ortopedska pomagala, prava na automobil i prava na stambeno zbrinjavanje. Njima zapravo rješenja o priznavanju invaliditeta nikad nisu ni bila uručena, već su bila pohranjena u Ministarstvu obrane, a nakon 2002. nestala su pod nerazjašnjenim okolnostima. Sada je situacija takva da oni pravo na invalidninu mogu ostvariti isključivo ako donesu potvrdu MUP-a ili MORH-a o svom ratnom statusu, ne stariju od šest mjeseci, a većina ih to ne može jer uopće nisu zavedeni u hrvatskom Registru branitelja.

[slika2]

Zbog toga je oko 150 pripadnika HVO-a tužilo Hrvatsku, tražeći prava koja imaju i ostali hrvatski branitelji, a te tužbe iznosile su ukupno oko 46 milijuna kuna. Na temelju pravomoćnih sudskih presuda, po tim tužbama Republika Hrvatska je već isplatila oko 40 milijuna kuna troškova.

“U pitanju je još jedan ‘kostur iz ormara’, koji sam zatekao prvog dana kad sam preuzeo Ministarstvo. Problem je to koji je proizvela bivša vlast i za koji mi ovog trenutka nemamo rješenje jer se sudovi vode logikom: dali ste im rješenja, sad im dajte novac. Taj problem je golemih razmjera. Povedu li se i drugi pripadnici HVO-a za tih stotinjak, ne samo da će biti ugrožen budžet Ministarstva, nego i državni proračun jer je riječ o milijardama kuna”, izjavio je prije dvije godine ministar Matić za Večernji list.

Ljubo Ćesić Rojs tvrdio je, pak, da je politička odluka predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška bila da se zbrinu pripadnici HVO-a koji su ratovali s Hrvatskom vojskom.

Kao što smo već spomenuli, na prvom sastanku s braniteljima pretprošlog ponedjeljka premijer Zoran Milanović naglasio je da je riječ o ljudima koji su tužbe podnijeli na nagovor određenih odvjetnika koji su “imali dizajn hrvatskoj državi uzeti stotine milijuna kuna”. Milanović tom prilikom nije spomenuo na koje odvjetnike misli. No Nacional doznaje da je jedan od glavnih aktera te priče odvjetnik Mate Knezović, inače u posljednje vrijeme poznat javnosti kao predsjednik Obiteljske stranke i jedan od čelnika propalog Saveza za Hrvatsku. On je osobno svojedobno bio preuzeo čak stotinu predmeta, odnosno, tužbi pripadnika HVO-a.

Samo u jednom takvom slučaju, kako je naglasio ministar Matić, država je morala isplatiti dva milijuna kuna plus dodatnih dva i pol milijuna kuna kamata. Broj tužbi za sada nije premašio 200, međutim, riječ je o stvari koja bi potencijalno mogla biti vrlo štetna za Hrvatsku.

Prema procjenama Ministarstva da se na tužbu protiv RH odlučilo svih 10.000 pripadnika HVO-a koji su prvotno imali pravo na invalidninu, to bi proračun moglo stajati čak 60 milijardi kuna. Iako se većina ipak nije na to odlučila, a protiv toga bila je i HVIDRA HVO-a, Vlada je zaključila da se mora preventivno zaštititi od takvih potencijalnih tužbi pa je donijela izmjene i dopune zakona prema kojima je za priznavanje statusa branitelja, potrebno imati potvrdu MORH-a ili MUP-a o sudjelovanju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Time su nove tužbe preventivno anulirane jer većina pripadnika HVO-a nema potvrdu MORH-a ni MUP-a. Dapače, velik broj pripadnika HVO-a nema čak ni hrvatsko državljanstvo.

Da je jedan od glavnih razloga postavljanja šatora u Savskoj 66 bio upravo pitanje rješavanja statusa pripadnika HVO-a, šef braniteljske udruge koji je Nacional prvi upozorio na razmjere cijele priče, dokazuje činjenicom da su u šatoru u početku prosvjeda bile izvješene zastave takozvane Herceg-Bosne. Rekonstruirajući fotografije s početka prosvjeda u Savskoj 66, Nacional je utvrdio da su ondje uistinu bile zastave Herceg-Bosne, i to od početka prosvjeda pa sve do pobjede Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima. Nakon toga su te zastave naprosto nestale. Na mjestu gdje se nekad nalazila jedna od dviju velikih zastava Herceg-Bosne, neposredno pored portreta prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana na kninskoj tvrđavi, kasnije je stavljena zastava Europske unije.

Evidentno je da će Vlada morati pronaći neko kompromisno rješenje, ali i da će branitelji morati shvatiti da su sredstva u hrvatskom državnom proračunu ograničena.