“Broj ubojstava 2001. godine bio je 81, a 2011. godine 48. U dužem periodu mi imamo smanjenje broja ubojstava”, objasnio je. Ipak, možemo reći da je razlika u tome da su zadnje vrijeme intenzivnija ubojstva u obitelji za što Arbanas kaže da su takva ubojstva najčešća i na žalost – to je očekivano. “Ovakva kaznena djela se uglavnom rade prema bliskim osobama. Rijetka su ubojstva nepoznate osobe”, objasnio je stručnjak.

S obzirom da vrlo često susjedi za medije opisuju ubojice kao pristojne i mirne osobe koje su uvijek pozdravile na ulici, čini se da nitko od nas ne može znati što se događa u nečija “četiri zida” ili ljudi ne vide nešto što im je pred očima.

“Ne. Ipak, ako gledamo na većem uzorku onda ipak teška kaznena djela čine osobe koje su inače sklone kaznenim djelima, ali takve nećemo ni spomenuti u medijima niti će se išta o njima govoriti”, kaže Arbanas.

S obzirom na to da susjedi rijetko prije mogu primijetiti da je netko sklon nasilju, pitali smo liječnika, ima li nekakvih naznaka da je čovjek potencijani ubojica.

“Najbolja prognoza je čovjekovo ranije ponašanje. Mi u pravilu kod počinitelja različitih kaznenih djela, imamo visoke stope recidivizma, odnosno rijetko imamo ljude koji će iz čistog mira počiniti takvo djelo. Također, ono što u javnosti postoji neko čuđenje kad se naprave brutalna ubojstva, onda ljudi misle – mora da je bio duševno bolestan, a duševne bolesti su u manje od pet posto slučajeva uzrok počinjenja djela. Znači 95 posto teških kaznenih djela, uključujući ubojstva, ljudi će počiniti iz drugih motiva, a ne iz motiva duševne bolesti”, objasnio je.