Povodom 27. godišnjice ubojstva obitelji Zec, grupa građana u subotu je položila vijenac, ruže i lampaš na mjesto njihova ubojstva na Medvednici te su održali komemoraciju u spomen na Mihajla, Mariju i Aleksandru koji su ubijeni 1991. – Mihajlo ispred kućnog praga na zagrebačkoj Trešnjevci, a njegova žena i 12-godišnja kćer u sljemenskoj šumi.

Član stranke “Naprijed Hrvatska” i novinar Drago Pilsel u svom je govoru rekao kako je likvidacija Mihajla i Marije Zec te njihova najstarijeg djeteta, 12-godišnje Aleksandre, jedno od najsramotnijih poglavlja novije hrvatske povijesti.

“Taj slučaj, možda jasnije nego drugi, dovodi u pitanje obrambeni karakter Domovinskog rata. Počinitelji su bili pripadnici specijalnih postrojbi koji su oslobođeni zbog proceduralnih grešaka. Neki su nakon toga napredovali u karijeri, neki su odlikovani, što navodi na zaključak da su ljudi ubijani po nalogu državne vlasti”, ustvrdio je Drago Pilsel.

Imućni zagrebački mesar Mihajlo Zec ubijen je kada je pokušao pobjeći iz svoje kuće na Trešnjevci u koju su oko 23 sata upale naoružane osobe, a njegovu suprugu i maloljetnu kći ubojice su odvele do planinarskog skloništa doma Adolfovac na Sljemenu te ih tamo pogubili.

Nedugo nakon što je policija pronašla tijela, uhićeni su pripadnici Merčepove postrojbe – Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snežana Živanović od kojih su neki pred istražnim sucem priznali ubojstva, no na suđenju je utvrđeno kako pred istražnim sucem nisu imali odvjetnika, a što su po zakonu za tako teško djelo morali imati, pa su njihovi raniji iskazi “izbačeni”, te su oni oslobođeni.

“Za osudu nisu bili dovoljni ni svjedoci koji su vidjeli Rimca kako ubija Mihajla Zeca, ni iskazi svjedoka kojima je Mikola priznao ubojstvo. Nije bilo važno ni što je vještačenje pokazalo da je oružje oduzeto od petorke identično oružju kojim je počinjeno ubojstvo, a ni to što su u kombiju nađena vlakna iz odjeće Marije i Aleksandre Zec. Siniša Rimac postao jedan od tjelohranitelja ministra obrane Gojka Šuška. Siniša Rimac je 30, svibnja 1995.. primio orden Nikole Šubića Zrinskog, visoko priznanje za junački čin u ratu iz ruku predsjednika Franje Tuđmana. Shvatio sam to kao afirmacija tog nedjela i poželjni način ponašanja”, rekao je Pilsel.

Gradske vlasti ponovno je prozvao što na Trešnjevci još uvijek ne postoji ulica ili trg Aleksandre Zec i spomen-ploča blizu mjesta ubojstva.

“Dovoljno bi bilo da Grad Zagreb počisti ovaj dio napuštenoga i spaljenoga doma, da se napravi mala šetnjica, da se postave klupe za odmor i za razmišljanje, možda ispod ili u blizini spomen ploče”, predložio je Pilsel.

Aleksandra, Marija i Mihajlo pokopani su u Gornjoj Dragotinji, pokraj Prijedora, rodnom mjestu Mihajla Zeca.

Pilsel je naglasio i da je uz spomen na Aleksandru i na njene roditelje, dužnost svih sjećati se i stotine ostale djece ubijenih tijekom Domovinskog rata i agresije na Republiku Hrvatsku.

Nakon Pilselova govora, glumica Anja Matković kazala je pjesmu “Mati čovjekova” hrvatske pjesnikinje Vesne Parun.

Na komemoraciji su bili i predstavnici “Documente” Eugen Jakovčić, Građanskog odbora za ljudska prava (GOLJP) Zoran Pusić, zaklade “Solidarna” Marina Škrabalo i drugi.

Komentiraj