Na istoku ništa novo

Autor:

17.06.2019., stadion Maksimir, Zagreb - Hrvatski Telekom Prva liga, 29. kolo, GNK Dinamo - NK Slaven Belupo. Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Prije više od tri mjeseca Zagreb je pogodio potres magnitude 5,5 stupnjeva po Richteru. Markuševec i okolica te centar grada pretrpili su značajna oštećenja, a nisu bili pošteđeni niti drugi objekti poput maksimirskog stadiona. Dok se smirajem situacije vratio i nogomet te gledatelji na tribine, tako su i brzi statičarski pregledi ustanovili kako sjeverna, južna i zapadna tribina imaju zeleno svjetlo za korištenje. Istočna tribina s druge strane dobila je žutu naljepnicu, odnosno privremeno neupotrebljivo. Brzinski statičarski pregled izvršen je prije tri mjeseca.

Dinamo je jučer na svojim službenim stranicama najavio subotnju utakmicu protiv Osijeka uz rečenicu S obzirom da za tribinu istok još nije određen utjecaj potresa na statiku i druge elemente tribine, za utakmicu s Osijekom za gledatelje će biti otvorene tribine: zapad dolje i gore, sjever dolje i sjever gore te tribina jug za gostujuće navijače. U prijevodu, detaljan pregled nije napravljen. U zadnja tri mjeseca centar grada okupiran je kranovima, dizalicama, kamionima i bagerima koji saniraju nastalu štetu. Svako malo stižu obavijesti o zatvaranju pojedinih ulica radi saniranja krovišta ili rušenja oštećenih dimnjaka.

HNS je izdao licencu za natjecateljsku sezonu 2020./21. na temelju pregleda netom prije potresa. Nakon potresa osim padanja staklenih ploča sa sjevera i betona sa zapada, na istočnoj tribini vidljiva su betonska puknuća. Danas, 24. lipnja postavljaju se dva pitanja:

  1. Zašto Dinamo svjesno odugovlači s detaljnim pregledom istočne tribine?
  2. Ako svjesno odugovlači (kako drugačije protumačiti tri mjeseca bez detaljnog pregleda), kocka li se Dinamo sa statikom istoka i njenom sigurnošću uzimajući u obzir svakih par dana manje potrese koji drmaju Zagrebom kao prirodnu seizmološku aktivnost koja se događa nakon većeg potresa?

Posljedice zatvaranja istoka za Dinamo mogu biti višestruke. Najmanje štetna varijanta je zatvaranje istoka što podrazumijeva sve kao i prije uz manje kapacitet stadiona te nemogućnost igranja druge HNL za B momčad s obzirom da je pomoćni teren Hitrec-Kacijan naslonjen uz istočnu tribinu. Potencijalno najveća štetna varijanta je zatvaranje istoka generalno, a i pitanje što bi detaljan pregled statičara mogao značiti za ostale tribine.

Za HNL nema neke prevelike bojazni i Dinamo bi se tu lako mogao prilagoditi s više nego dobrim odnosima u Savezu te zeleno svjetlo za utakmice prvenstva ne bi bilo upitno. S druge strane, ono što je veći rizik su europske utakmice. Zatvaranjem Maksimira, Dinamo nema gdje igrati europske kvalifikacije ili grupne faze. Split, Osijek ili Rijeka su momentalna vatrogasna rješenja no to može trajati jednu europsku jesen (ili proljeće ovisno kako virus bude se ponašao).

Dugoročno postoje dvije opcije rješavanja problema:

  • izmisliti novac za novi stadion, ali uzimajući u obzir troškove saniranja potresa, svjetsku recesiju i vodstvo kluba koja gleda osobne financijske interese, šanse za ovo su jednake planiranoj svemirskoj luci u Udbini
  • riječki poučak; obećanje nove Kantride (u ovom slučaju Maksimira), a istovremeno betoniranje, gletanje i maljanje Rujevice (u ovom slučaju Kranjčevićeve) gdje bi se zadovoljili minimalni uvjeti za odigravanje grupne faze europskih natjecanja u Zagrebu dok ne dođe ljepša vremena za novi, velebni stadion koji se obećava već dvadeset i dvije godine

Prva opcija nažalost nije realna. Zadnjih godina koje su ekonomski bile dobre na državnoj razini, uz mogućnost jeftinog zaduživanja te istovremeno odlične sportske sezone koje su imale pozitivan efekt na bilancu i račun prihoda i rashoda, u Dinamu nisu rezultirale nekim strateškim planom za gradnjom stadiona. Umjesto toga, “na mjesto zločina” vraćeni su nepravomoćno osuđeni za pljačku kluba, odnosno klub pleše po međugorskim notama. Bilo je također gadljivo vidjeti i prepucavanja te prebacivanja loptica između Maksimirske 128 i gradonačelnika Bandića gdje su svi za stadion (Grad kao vlasnik i Dinamo kao korisnik), ali pod uvjetom da ga onaj drugi plati. Kako obje strane imaju toliko afera, optužnica i presuda nitko iole pametan vjerojatno im ne bi dao složiti Lego dvorac, a kamoli što ozbiljnije poput stadiona.

Druga opcija je naravno špekulacija autora ovog teksta koja će možda izaći na vidjelo nakon što se kad-tad napravi detaljan statički pregled i ovisno o tome što UEFA kaže u upotrebljivosti Maksimira.

Slijedi li ostanak ili trajno preseljenje iz Maksimira, podstanarstvo u Kranjčevićevoj (ili možda Varaždin za europske utakmice s obzirom na blizinu) ili domaćinstva koja bi se teško mogla tako nazvati u Osijeku, Rijeci ili Splitu sigurno će biti opcije u mjesecima koji slijede.

Sve u svemu dok se moglo, nije se ništa napravilo. Sad dok se ne može, mora se nešto pod hitno napraviti. Ako ništa drugo, bar zbog sigurnosti gledateljstva jer nikakav nogomet, Dinamo ili europska utakmica ne vrijede koliko je crno pod noktom ukoliko je nekom život ugrožen zbog potencijalno opasnog stadiona.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.