Nakon ruskog napada na Ukrajinu početkom 2022. njemački mediji, a i neki političari uporno su ponavljali kako je rat u Ukrajini “prvi krvavi sukob na području Europe nakon Drugog svjetskog rata”. Valja se prisjetiti da su stotine tisuća izbjeglica početkom devedesetih velikim dijelom završile u Njemačkoj.

Sada se Njemačkoj događa isto, ali s izbjeglicama iz Ukrajine kojih je preko milijun stiglo u Njemačku od početka ruske agresije. Hoće li njemačko društvo ponoviti iste greške kao i u devedesetima kada je Njemačka vlada nakon završetka rata (na papiru) preko 350.000 izbjeglica iz bivše Jugoslavije potjerala u svim smjerovima, usprkos činjenici da se mahom radilo o dobro integriranim članovima društva koji su u kasnijim godinama itekako nedostajali, prije svega njemačkom tržištu rada?

I danas ojačala desnica u Njemačkoj traži povrat izbjeglica kućama i zatvaranje granica. Hoće li i ova vlada popustiti pritisku s desnog spektra? Organizatorima 6. Berlinskog jesenskog salona kazališta Maksim Gorki iz Berlinaje stalo do toga da se greške ne ponove. “Pogled unatrag na rat u Jugoslaviji nam pruža mogućnost da govorimo o onome što se događa danas oko rata u Ukrajini, mogućim posljedicama i o tome kako ćemo se mi kao društvo prema ovim promjenama odnositi”, kaže u razgovoru za DW Shermin Langhoff, intendantica kazališta Maksim Gorki i uz Olivera Frljića jedna od organizatorica ovogodišnjeg salona koji nosi tematski orijentirani naziv “Lost – You Go Slavia”.

Od 28.9. do 10.12. u zgradi kazališta Maksim Gorki u sklopu 6. Berlinskog jesenskog salona mnogi umjetnici povezani s područjem bivše Jugoslavije će dati svoj doprinos traženju pouka iz post-jugoslavenske traume: Oliver Frljić, koji je od prošle godine jedan od umjetničkih voditelja kazališta Gorki, u sklopu salona predstavlja svoje dvije premijere, umjetnice Danica Dakić i Milica Tomić izlažu svoja djela vezana uz sudbinu Jugoslavije, a umjetnik Siniša Labrović, koji od 2018. živi u Berlinu, će svojim performanceom “Long live the war!” ukazati na apsurdnost vojničkih rituala u svakodnevici.

Umjetnica Danica Dakić, koja u Berlinu izlaže svoje djelo “Zenička trilogija”, kaže da nije frustrirana ponekad pogrešnim percepcijama Jugoslavije i prostora koji je nastao njezinim raspadom. “Te drugačije interpretacije ponekad otvaraju prostora novim raspravama koje onda vode do novih rješenja”, kaže Dakić.

Ona smatra da pojam Jugoslavija ponovno postaje privlačan upravo zbog svoje utopijske dimenzije. I njezina kolegica, beogradska umjetnica Milica Tomić koja trenutno predaje u Grazu, primjećuje kako pojam Jugoslavije iznova dolazi u zanimanje javnosti, ali se taj pojam povijesno dekontekstualizira, Jugoslavija postaje ne pozitivna utopija nego neka vrsta upozorenja.

“Uništenje Jugoslavije tj. njezin nestanak postalo je nešto kao neka tamna avangarda Europi”, zaključila je Tomić. Ona u sklopu salona izlaže umjetnički projekt “Četiri lica Omarske” koji se bavi sudbinom jednog od najmračnijih toponima rata u devedesetima, koncentracijskog logora gdje su srpski vojnici držali ne-srpske stanovnike Prijedora i okolice.