Mišić: ‘Samohrani roditelji suočavaju se s brojnim predrasudama, od težeg pronalaženja posla do nerazumijevanja’

Prva ovogodišnja Čakulaonica, radionica za samohrane roditelje i jednoroditeljske obitelji, održana prije nekoliko dana, po prvi put je, zbog pandemije COVID -19, okupila roditelje na otvorenom, u Maksimiru. Čakulaonicu je pokrenula  novinarka Ana Mišić, osnivačica Udruge i portala Sretna mama. Nacional.hr razgovarao je s Anom Mišić o problemima samohranog roditeljstva, statusu samohranih roditelja i svim problemima s kojima se suočavaju.

Nacional.hr: Osnovali se udrugu Sretna mama i pokrenuli portal pod istim imenom. Otkud  vam ideja da pokrenete te inicijative?

Kako sam po struci i zanimanju novinarka, logičan korak mi je bio da pokrenem novinarski portal www.sretnamama.hr. Udrugu Sretna mama sam pokrenula s namjerom održavanja radionica za samohrane roditelje i jednoroditeljske obitelji, a s ciljem pružanja podrške roditeljima koji su se našli u okolnostima gdje sami moraju odgajati dijete.

Nacional.hr: S kojim se sve problemima suočavaju samohrani roditelji?

Samohrani roditelji se nažalost suočavaju sa brojnim predrasudama, od težeg pronalaženja posla do nerazumijevanja, većim stresom jer znamo da je prosječnoj obitelji uz podršku ‘servisa djed-baka’ uz sve poslovne obaveze teško uklopiti sve obiteljske i poslovne obaveze. A zamislite jednog roditelja uz sve poslovne i obiteljske obaveze i ako se još poklopi da nema logističku podršku. Teško je zamisliti kako izgleda jedan prosječan dan takvog roditelja. A da ne spominjem onu financijsku stranu, ako pričamo o roditeljima bez alimentacije, samohrani roditelj nije isto što i rastavljeni.

Nacional.hr: Koja je intencija ovih okupljanja?

Čakulaonice su pokrenute s ciljem davanja međusobne podrške i umrežavanja i osvještavanja javnosti o izazovima s kojima se takvi roditelji nose. Nažalost, kako nemamo dovoljno niti ljudskih niti financijskih resursa, sve se svodi na moralnu podršku. Međutim, moram priznati,  kada nakon Čakulaonice vidim roditelje da izađu sretni i opušteni, shvatim da sve to ima smisla.

Nacional.hr: Na koji način država može pomoći samohranim roditeljima i pomaže li im dovoljno?

Dovoljno je reći da samohrani roditelji nemaju baš nikakav status, primjerice za dječji doplatak vas nitko ne pita da li živite sami, plaćate li podstanarstvo, da li plaćate vrtić i slično, u obzir se uzimaju samo mjesečna primanja koja se dijele na broj članova kućanstva i to je jedina formula koja se koristi. Mislite li da je to u redu? A to je samo jedan od primjera koji sam navela.  Kako bi država mogla pomoći? Za početak, ugušiti predrasude i olakšati zapošljavanje svim nezaposlenim samohranim majkama i očevima putem sufinanciranja plaća poslodavcima i na taj način potaknuti zapošljavanje ove rizične skupine.  I za ljetovanje treba imati novaca. I kad imate dvije plaće je teško, ako nemate vikendicu na moru. Kako je tek onda jednom roditelju koji želi odvesti svoje dijete na more. Zašto se još nitko nije sjetio da takvi roditelji po ‘defaultu’ imaju značajniji popust, a ne da ovise o nečijoj milosti. Također, potrebna je podrška roditeljima predškolske djece i djece nižih razreda, u Francuskoj je to jako lijepo uređeno pa roditelji ne moraju moliti okolo prijatelje koji su voljni pokupiti dijete iz vrtića jer su morali ostati na poslu.

Nacional.hr: Što ste do sada sve postigli ovim svojim inicijativama?

Sa radošću mogu reći da smo dvije godine zaredom vodili roditelje i djecu na more u sklopu projekta  “Tisuću dana na Jadranskom moru” Valamar Grupe. Također smo pretprošle i prošle godine ostvarili suradnju sa Studijskim centrom socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu,  u svrhu provođenja terenske prakse studenata 2. godine Socijalnog rada. U okviru kolegija “Socijalni rad s obitelji” studenti druge godine socijalnog rada upoznali su se s roditeljima i djecom te su se za vrijeme prakse družili s djecom, a s ciljem razvijanja senzibilnosti i razumijevanja prema ovoj skupini roditelja.

Komentiraj