“Treba razbiti famu o tome da pripadnici konstitutivnih naroda neće biti ravnopravni, ako budu tretirani kao građani – pojedinci.” To je prije šest i pol godina, 7. ožujka 2014, u Mostaru izjavio bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, predlažući da Hrvatska “izađe s inicijativom da se mijenja Daytonski sporazum”.

Taj je Mesićev govor HDZ BiH pokušao spriječiti, javno pozivajući bivšeg hrvatskog predsjednika da ne dolazi u Mostar, a ignorirali su ga i mediji, pa je njegov nastup u javnosti ostao nedovoljno zapažen. Usprkos tome – ili baš zbog toga – na Mesićev govor u Mostaru valja podsjetiti baš sad, u povodu 25. obljetnice Daytonskog sporazuma, nakon što je jučer i novoizabrani američki predsjednik Joe Biden podsjetio kako “posao na promicanju multetničke BiH nije dovršen”, a “nacionalizam prečesto pobjeđuje državni interes u BiH”.

Biden: “Nacionalizam u BiH prečesto pobjeđuje državni interes”

Mesić je svoj govor održao u Centru za kritičku misao u Mostaru, u kojemu se njeguju antinacionalističke interpretacije bosanskohercegovačke suvremenosti. “Nisam došao ni u istočni, ni u zapadni Mostar, ni u hrvatski, ni u bošnjački Mostar. Došao sam u grad Mostar, jedan grad, grad svih njegovih građana, ravnopravnih i jednakopravnih”, kazao je u Mesić uvodu.

No odmah i objasnio: “Da me ne biste pogrešno razumjeli, status građanina apsolutno nikoga ne sprečava u ispoljavanju i očuvanju nacionalnog i vjerskog identiteta. Govorim samo o redu vrijednosti, smatrajući da ‘građanin’ i sve ono što iz toga pojma proizlazi treba imati prednost pred svim drugim, pri čemu ne potire ništa od toga drugoga”.

Na takvoj je osnovi Mesić utemeljio cijelo svoje izlaganje, u kojemu je iznio i osnovne crte nove konferencije o BiH, koju bi, predložio je, trebala inicirati Hrvatska, koja je tada, u proljeće 2014, nepunu godinu bila nova članica Europske unije.

“Nikada u povijesti nisu u Bosni i Hercegovini postojali entiteti, zasnovani na nacionalnoj pripadnosti stanovništva”, kazao je Mesić. “Oni su stvoreni tek Daytonskim sporazumom koji je pozitivan zbog toga što je prekinuo rat. No, on je i negativan, jer je – da bi omogućio prekid rata – pravio ustupke nacionalističkoj politici koja je do njega i dovela, i u kojoj su sakrivene klice mogućih novih sukoba”, kazao je Mesić.

I zato, nastavio je, “u današnjoj situaciji Hrvatska mora djelovati. Ona ima odgovornost da djeluje. Hrvatska bi trebala izaći s inicijativom da se mijenja Daytonski sporazum, odnosno Ustav BiH koji je ‘zadan’ tim sporazumom.”

Potom je bivši predsjednik iznio osnovne crte te nove konferencije o BiH, rekavši po kojim bi fazama mogla biti provedena, tko bi na njoj sudjelovao i tko je vodio, a bila bi, po njegovoj zamisli, održana pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda.

Na temelju tog mostarskog nastupa, Mesić i njegovi suradnici načinili su i opsežniji dokument, nazvan “Budućnost Bosne i Hercegovine – platforma za razmišljanje”. Nacrt od nekoliko stranica zamišljen je bio kao apel koji bi, poduprt potpisima osoba od javnog ugleda, bio predstavljen regionalnoj i svjetskoj javnosti. Zamisao je međutim propala, jer, kako za Nacional kažu izvori bliski bivšem predsjedniku, “na ideje iznesene u mostarskom predavanju nije bilo apsolutno nikakvog odaziva”.

A nije se tome ni čuditi, ako se znaju okolnosti tadašnje političke atmofere u regiji i međunarodnoj zajednici. Njih ponajbolje ilustrira postupak tadašnjeg i sadašnjeg visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Valentina Inzka. koji se posljednjih tjedana poziva na promjene u Bijeloj kući pa najavljuje “treću fazu” angažmana međunarodne zajednice u BiH i zaziva njezin obnovljeni interes za BiH. U ono vrijeme, postupao je posve drugačije: premda je bio najavio da će doći na predavanje bivšeg hrvatskog predsjednika u Mostar, Inzko je, nakon HDZ-ova javnog apela Mesiću da ne dolazi, samo nekoliko sati prije početka predavanja, telefonom javio da je – spriječen doći.