Max Strus – Spoelstrin joker kojemu je košarka nakon footballa i baseballa bila tek treći izbor

Šuter Miamija Max Strus jedan je od asova koje je iz rukava izvukao Erik Spoelstra, trener Heata koji je u subotu navečer s 2-1 poveo protiv Bostona u finalu Istočne konferencije. Doduše, Spoelstri sigurno pomaže činjenica da Strus protiv Celticsa vjerojatno imao motiv više za dobre igre, naime prvi dodir s NBA, doduše neuspješan, za ovog 196 cm visokog šutera bio je baš Boston. Zašto neuspješan dodir? Jer za Celticse nakon Ljetne lige 2019. nije odigrao niti sekunde, nakon što nije ušao na listu 15 igrača za regularni dio sezone Boston ga je otpustio, ali kao i inače u mnogo slučajeva u sportu i životu, nije svako zlo za zlo. Samo treba malo strpljenja i upornosti.

Max Strus (Chicago, 28. ožujka 1996.) je zapravo slučajno došao do košarke, kao što je uostalom kod njega bilo puno slučajnosti. U srednjoj školi je paralelno trenirao football i baseball. Od footballa je odustao kad je imao 16 godina nakon što je drugi puta slomio ključnu kost. Oba puta kost je lomio na isti datum, 16. listopada.

Želja mu je bila da, kao i otac John, bude sveučilišni baseball igrač, međutim otprilike nakon spomenute ozljede je sa 175 cm počeo rasti „kao iz vode“ a paralelno je rasla njegova ljubav prema košarci, sportu kojim se u mlađim danima bavila njegova majka Debra. Majka je zapravo paralelno igrala i sveučilišnu odbojku i na DePaul sveučilištu je 2000. godine promovirana u Athletic Hall of Fame. Maxu sportskih gena nije nedostajalo a kako je košarkaški napredovao tako je stigla i odluka da potpuno napusti baseball.

Strus je na zadnjoj srednjoškolskoj godini, do tada je već izrastao do sadašnji 196 cm, bio na 19 koševa i devet skokova po utakmici ali je ipak odbio jedinu sveučilišnu ponudu iz Division I, od Chicago Statea, i otišao u Division II na Lewis University gdje je već bio njegov brat Marty.

„Nitko nije trenirao kao Max. Ako biste mu rekli da u nečemu nije dobar ili ako biste mu rekli da nešto ne može napraviti, on bi to koristio kao motivaciju i dokazao da niste u pravu“, prisjeća se njegov trener sa Lewisa, Scott Trost.

Nakon dvije odlične sezone, u drugoj je bio na 20.2, 8.4 i 3.5 koševa, skokova i asistencija po utakmici, otišao je u Division I, na DePaul sveučilište, sjećate se – tamo je studirala njegova majka. I tamo je bio odličan, na zadnjoj godini je imao 20.1 koševa i 5.9 skokova po utakmici i izabran je drugu All-Big East petorku konferencije.

Iako je bio na treninzima Philadelphije, New Yorka, Atlante i Brooklyna, na Draftu 2019. nije izabran a nakon spomenute neuspješne epizode u Bostonu u listopadu je potpisao dvostrani ugovor za Chicago Bullse. Prva NBA utakmica mu je bila, slučajno, protiv Miamija a nakon još samo jedne doživio je tešku ozljedu, popucali su mu prednji križni ligamenti lijevog koljena. Devet mjeseci kasnije Bullsi su ga otpustili.

Strus se oporavio od ozljede i krajem studenog 2020. dočekao Miamijev poziv na treninge. Dvadesetak dana kasnije Heat mu je dao na potpis dvostrani ugovor a nakon 39 utakmica u kojima je prosječno igrao po 13 minuta za 6.1 koš u Miamiju su ga ljetos nagradili s dvogodišnjim ugovorom vrijednim 3.5 milijuna dolara. Ipak, Strus nije bio zadovoljan, praktički čim je sezona završila se dao u dodatne treninge. Proučavao je snimke vrhunskih šutera Klaya Thompsona i Joea Harrisa i pokušavao upiti što više od njihove tehnike.

Očito, rad se isplatio i ove sezone opravdava Spoelstrino povjerenje: nakon što je u regularnom dijelu sezone bio na 10.6 koševa uz 41 posto šuta za tri u doigravanju je brojke podignuo na 12.2 koševa, 3.0/8.3 trica prosječno po utakmici, te 4.4 skoka i 2.1 asistencije.

U subotu u 109-103 pobjedi nad Bostonom Strus je upisao 16 koševa uz 4/7 za tri koša. Važnije od svega, uzeo je i pogodio tricu na 2:16 prije kraja kad se Boston približio na 93-92, tricu koja je vjerojatno prelomila utakmicu.

Spoelstra je Strusa u prvu petorku gurnuo taman pred doigravanje, umjesto Duncana Robinsona. Možda nije samo do Strusa, tko zna, ali Heat je s njim u prvoj petorci na 16-3 i dvije pobjede daleko (ili blizu) od finala NBA lige. Doduše, svjestan je Strus da ga suparničke momčadi često označavaju kao slabu Miamiju defanzivnu varijantu. „Obrana je u dobrom dijelu stvar volje. Znam da me često ciljaju najbolji suparnički šuteri ali pokušavam ih natjerati da se ne osjećaju ugodno u igri protiv mene. Moram reći da mi P.J. Tucker strašno pomaže savjetima gdje moram biti i kada“. I tu očito napreduje: U doigravanju su James Harden i Trae Young protiv njega šutirali ukupno 5/20.

„Kroz sve padove i probleme koje sam prolazio nikad nisam izgubio vjeru u sebe. Jedino pitanje bilo je – hoću li dobiti pravu priliku u NBA. Nakon ozljede nisam znao hoću li dobiti novu priliku i zato sam zahvalan Miamiju što mi ju je pružio“, kaže Strus.

Komentiraj