Predstava Hit teatra „Udavače“ izvest će se jubilarni 50. put 10. svibnja u zagrebačkoj Sceni Vidra. Velik je to broj izvedbi i za javno kazalište, ali za nezavisno, obiteljsko kazalište to je ogroman uspjeh. Hit teatar osnovan je prije 11 godina, a umjetnička obitelj Elezović gradi ga uz uspješne predstave za odrasle i za mlade. Matko Elezović piše tekstove i režira, dok Jadranka Elezović i njihova kći Matea Elezović Brdar igraju u predstavama. Matea Elezović Brdar ujedno je i producentica „Udavača“ i cijelog Hit teatra, a u intervjuu za Nacional ta 38-godišnja glumica objašnjava kako je bilo odrastati u umjetničkoj obitelji te kako je raditi na nezavisnoj sceni koja, unatoč tome što se radi više nego u javnim kazalištima, dobiva vrlo malo poticaja. Ili ništa, kako je ove godine slučaj s Hit teatrom.

NACIONAL: Predstava „Udavače“ izvest će se 50., jubilarni put, a rasprodana je već godinama. Kako je nastala?

U početku je predstava bila zamišljena s dva ženska lika koja bi, transformirajući se u različite uloge, duhovito progovarala o svim onim motivima koji ljude dovode pred oltar, no zatim se tijekom procesa rada iskristaliziralo da bi muški lik unio dodatnu dinamiku u dramaturšku i izvedbenu poetiku, pa smo tako u konačnici zaokružili cijelu predstavu koja se sastoji od pet naizgled međusobno nepovezanih priča koje isprepliću običaje i motive različitih svadbi i udaja. Glumci Erna Rudnički i Jan Kerekeš izvrsno su se uklopili u cijelu priču, baš kao i režija iskusnog Marija Kovača te maštoviti kostimi Elvire Ulip. Predstava je pronašla svoj put do publike i dosad ju je pogledalo više od 18.000 ljudi.

NACIONAL: U fokusu su moderna vjenčanja i različite svadbe i tradicije. Predstava „Metoda za brak“ govori o braku i ljubavnim odnosima, „Julijin balkon“ također o ljubavi. Ljubav i odnosi neiscrpna su inspiracija, zašto vi volite raditi takve predstave?

Sami ste dali najbolji odgovor, ljubav je neiscrpna inspiracija. I za tisuću godina, baš kao i danas, ljubav će kao tema i naša preokupacija, pa i ona umjetničko-kazališna, biti jednako intrigantna, višeslojna i luda.

NACIONAL: Tekst za „Udavače“ je napisao vaš otac Matko Elezović. Je li vama kao glumici lakše igrati predstave prema tekstovima koje poznajete? Odnosno, pretpostavljam da ste u nekom trenutku s ocem pričali o tome ili vam je spomenuo da nešto piše. Dakle, sudjelujete u procesu stvaranja predstave od početka, kakav je to osjećaj i što vam se najviše sviđa u procesu?

Neki prirodan slijed događaja i naših obiteljskih spona doveo je do toga da često međusobno surađujemo, pa tako neke predstave u Hit teatru potpisuje moj otac, spisatelj Matko Elezović, ili pak ja u koautorstvu s kolegama s kojima stvaram predstavu doslovce iz korijena. Kada naručujem novu komediju, nimalo ne sumnjam da će je Matko vrhunski napisati. Naš proces rada funkcionira u dva smjera; s jedne strane ja osmislim temu i iscrtam neki kostur, s osnovnim odrednicama, a s druge strane on posao odradi, odnosno napiše cijeli tekst, odlično kao i uvijek… Sve ostale modifikacije koje se pokažu potrebnima radimo u hodu. Nije baš skroman što se honorara tiče, ali isplati se!

Ako je on zauzet ili imam neku drugu ideju, radim autorske projekte. Zaista ih obožavam, jer imaju jednu određenu slojevitost koja ih čini posebnima, a uz to su velik izazov te posjeduju najveći potencijal za kreativnost. No to ne znači da nisam otvorena za treće opcije i tekstove, baš naprotiv.

NACIONAL: Igrate u gotovo svim predstavama koje postavite u Hit teatru, uglavnom je riječ o komedijama, a vaša majka, glumica Jadranka Elezović, isto tako igra… Dakle, Hit teatar pravi je obiteljski posao, jeste li ponosni na to, kakav je osjećaj biti dio toga?

Odrastajući u takvoj obitelji gotovo je nemoguće pobjeći od kazališnih dasaka. No ipak, svoje sam kazalište postavila na noge prvenstveno da imam slobodu i priliku raditi projekte koje volim. Mama i tata su utemeljili svoje kazalište koje zajedno vode, moj brat Matko Elezović je također glumac koji je osnovao vlastito kazalište i aktivno se njime bavi, a na kraju i ja imam svoje – Hit teatar. Kada se uzme u obzir da smo izrazito temperamentni Dalmatinci, zaključili smo da su tri kazališta u kući idealna. Kada surađujemo jedni s drugima, uživamo, a kada pak radi svatko svoje projekte, također uživamo. Svatko ima svoju slobodu raditi i ići u smjeru u kojem želi, a pritom uvažamo međusobna mišljenja.

NACIONAL: Kako je bilo odrastati uz „kazališne“ roditelje? Je li to razlog zbog kojeg ste glumica?

Ne znam kako je drugoj djeci umjetnika, ali moje djetinjstvo je bilo vrlo kaotično, no isto tako i zanimljivo. Imam dva brata i sestru i kod kuće je uvijek bio neki pozitivan cirkus, a osim toga i zato što je moj otac iznimno duhovit i baš ničemu ne robuje, pa iz tog razdoblja nosim tisuće anegdota i uspomena koje mi i danas izmame osmijeh. Mama je ljubitelj svih grana umjetnosti, i koju god knjigu da uzmem u ruke, ona ju je već čitala. U špajzi kod drugih ljudi su stajali krastavci i zimnice, a kod nas lutke, kostimi, reflektori i maske. Kao klinci smo uvijek visjeli na dječjim matinejama ili kod mame u Kerempuhu, tako da je takvo okruženje zasigurno utjecalo na moj put.

NACIONAL: Zašto i kada je osnovan Hit teatar?

Hit teatar je nastao prije 11 godina, iz potrebe za stvaranjem i kreativnošću te iz želje da se djeci i odraslima ponudi kvalitetan sadržaj.

‘Ponosna sam na publiku koja iznova dolazi. Ona mi je jedini pravi pokazatelj da radimo kako treba’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Nezavisna scena u Hrvatskoj vrlo je aktivna, živa, puno se radi, glumci i pišu i produciraju i režiraju, koliko vam to otežava kreativnost, ograničava slobodu?

To mi je samo poticaj. Osim toga, takva su nepisana pravila nezavisne scene. Osim onog zabavnog sadržaja i svjetla pozornice koje publika vidi, tu je i gomila ugovora i računa, produkcijska organizacija i tehničke stvari koje se moraju brzo i optimalno rješavati. Također, sto puta sami slažemo reflektore, spajamo miksetu i postavljamo scenografiju, a tek zatim se uvlačimo u kostime i izlazimo pred publiku. S druge strane, to nudi i slobodu. Pišeš, produciraš, režiraš. Sam slažeš raspored. Sam biraš ljude s kojima radiš. Sam biraš projekte. Međutim, ne možeš si dopustiti loš projekt, jer nemaš resurse. Uglavnom, zanimljivo je. Plešemo po rubu, zasad uspješno.

NACIONAL: I sami pišete, autorica ste knjiga i slikovnica za djecu, koliko vam je važan taj dio kreativnosti?

Slikovnica „Tko je bio Krapinko?“, koja govori o dječaku neandertalcu i njegovom načinu života, nastala je u suradnji s mojom dragom prijateljicom Ivanom Sertić. Nakon „Krapinka“ uslijedila je slikovnica sa sasvim drukčijom temom, koju smo napisale do pola i zbog prenatrpanog rasporeda je još na čekanju. Pisanje me ispunjava, odnosno svako stvaranje. Ne volim statičnost ni stagniranje. I privatno sam takva. Da imam milijarde i ne moram raditi do kraja života, tri dana bih uživala, a četvrti bih već morala početi nešto raditi.

NACIONAL: Jeste li ikada požalili što niste u ansamblu, što ne primate plaću od Grada, da se ne morate brinuti oko prostora i hoće li se karte prodati?

Jesam, mnogo puta. Tijekom pandemije najviše. Gradsko kazalište mi je također jedna od opcija, zašto ne?

NACIONAL: Na što ste najponosniji kad je Hit u pitanju?

Na brojke. Točnije, publiku koja uvijek iznova dolazi. Ona mi je jedini pravi pokazatelj da radimo kako treba. Tisuće i tisuće ljudi koji su gledali i dalje gledaju predstave Hit teatra. Zahvalna sam na tome. I na multimedijalni projekt Moja e-bajkovnica, dječji web s bajkama i pričama koje se mogu čitati, slušati i crtati.

NACIONAL: Što vam je najteže, što nikako ne možete prihvatiti?

Da se nemalen broj puta novac poreznih obveznika dijeli prema kriterijima koji često nisu jasno, kao ni transparentno utvrđeni. Apsolutno sam za podršku mladima i novim projektima, no može li projekt u kulturi koji je prvi put prijavljen i čiji su protagonisti zapravo još neafirmirani u kulturnim krugovima dobiti, primjerice, 50.000 kuna, a kazalište koje je godinama prepoznato i ima konkretne rezultate vječno se zaobilazi s nula dodijeljenih kuna? Zašto se dopušta da se stotinama tisuća kuna financiraju predstave koje se izvedu svega nekoliko puta ili čak dožive samo jednu jedinu izvedbu? I tko za to odgovara? Nitko. Za te su se izdašne iznose mogle mnogo pametnije i kvalitetnije stvari napraviti.

NACIONAL: Kakva je suradnja Hita s Ministarstvom kulture, Gradom? Javljate li se na natječaje, tražite li potporu?

Ministarstvo kulture ove godine Hit teatru nije dodijelilo sredstva za novu predstavu. Dosad bi nas sufinancirali s oko 10.000 kuna za rad na novoj predstavi. Primjerice, možemo usporediti, to je otprilike kao da vi raspolažete s 10.000 kuna da s praznog lista papira pokrenete tjednik Nacional, odrađujete intervjue, pronalazite teme, platite tisak i distribuciju, osigurate honorare kolegama novinarima, zaradite si sami plaću… Apsolutno nemoguće, s 10.000 kuna, zar ne? Tako smo mi tretirani. Što se dogodilo ove godine da su nas sveli na potpunu nulu, zaista ne znam. Srdačan pozdrav Vijeću.

NACIONAL: Jeste li bili na Markovu trgu kad su vaši kolege s nezavisne scene, samostalni umjetnici, tražili bolje uvjete i veće koeficijente kako bi mogli imati bolje mirovine? Kako komentirate odgovor ministrice da ne zna zašto su na prosvjedu?

Apsolutno podržavam kolege i logično bi bilo da nam se koeficijent podigne. Učinjen je malen pomak, ali on, primjerice, nije izjednačen s koeficijentom naših zaposlenih kolega. Imamo istu visoku stručnu spremu, neki od nas slobodnjaka rade daleko više od zaposlenih kolega, pa opet je naš koeficijent manji te u rangu djelatnosti s nižom stručnom spremom. Ne ulazim u komentar ministrice, moguć je razlog što je – čini mi se – u tom razdoblju nešto povišen koeficijent.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi s Hitom?

Jesen mi se čini kao idealno vrijeme za novi kazališni komad. A do tada ćemo nastaviti uveseljavati publiku diljem Lijepe Naše. Na kraju balade, sve ovo i radimo za njih.