Marija Sekelez prisjetila se ‘Kaspara’ u Moskvi: “Ljudi su ‘visjeli s lustera’ nakon što je krenula usmena predaja među intelektualcima”

Autor:

Saša Zinaja/NFOTO

Krajem prošlog mjeseca na daskama Teatra &TD premijerno je, nakon više od pola stoljeća, ponovno prikazana predstava ‘Kaspar‘ u režiji Hrvoja Korbara. U središtu drame je jezik kao sredstvo kojim društvo oblikuje pojedinca u namjeri da ga maksimalno prilagodi sebi.

Slučaj dječaka Kaspara Hausera s kraja 19. stoljeća inspirirao je brojne umjetnike pa je tako na temelju toga nastao, između ostalog, film Wernera Herzoga iz 1974. i drama Petera Handkea iz 1967. Riječ je o prvoj Handkeovoj cjelovečernjoj predstavi koja mu je donijela svjetsku slavu, a u kojoj  govori o divljem dječaku Kasparu Hauseru, o njegovom postupnom usvajanju jezika i kulture, a u procesu postaje sve više dehumaniziran.

Vladimir Gerić režirao je 1970. godine ‘Kaspara’, koja je u zagrebačkom &TD-u igrala više od 10 godina i doživjela nekih 250 izvedbi, pri čemu je stekla kultni status. Glumačku postavu ‘originalnog’ hrvatskog ‘Kaspara’ iz 1970. činili su Ivica Vidovića, Marija Sekelez, Veronika Durbešić i Đuro Utješanović. Od tih je glumaca danas živa jedino Marija Sekelez, kazališna, filmska i televizijska glumica, koja se predstave prisjetila za novi broj Nacionala.

Nevjerojatan uspjeh, ispričala je Marija Sekelez Nacionalovoj novinarki Kristini Olujić Ježić, i njih je iznenadila. “Bilo je obožavatelja predstave koji su je po 10 puta gledali, poznajem ljude od 70 godina koji su gledali predstavu i koji bi vam i danas ispričali sve što znaju o njoj. Gostovali smo u nemogućim uvjetima, primjerice, u Austriji u jednom restoranu, bilo je ludo uspješno, najobičnija publika taj je apsurd shvaćala ispravno”, ispričala je.

Ipak, njoj najdraže gostovanje bilo je ono u Moskvi, 1974. ili 1975. “Prvi dan bilo je poluprazno gledalište, drugi i treći dan ljudi su visjeli s lustera, da se tako metaforički izrazim, nakon što je očito krenula usmena predaja među moskovskom mladeži i intelektualcima koji nisu bili upućeni u prvu predstavu”, prisjetila se.

U to je vrijeme u Moskvi vladala cenzura, bilo je to doba željezne zavjese. “Nakon te predstave su čistačice i vatrogasci pisali protestna pisma upravi s tezom da je to jedna destruktivna predstava protiv socijalizma i socijalističkog čovjeka”, prisjetila se za Nacional Marija Sekelez.

Razgovor s autorima ‘novog’ Kaspara pročitajte u novom broju Nacionala.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.