Mamić tužbu Dražena Ladića protiv Dinama želi koristiti kao dokaz korumpiranosti Đure Sesse

NACIONAL OTKRIVA JEDAN SLUČAJ pomoću kojeg Zdravko Mamić želi dokazati svoje tvrdnje o korumpiranosti predsjednika Vrhovnog suda, a ako njegova pravosudna pozicija postane krajnje neizdrživa, planira na temelju tog slučaja pokušati za sobom povući Đuru Sessu

Ozbiljne neugodnosti prouzročene javnim optužbama o korumpiranosti koje je na njegov račun izrekao nepravomoćno osuđeni bjegunac Zdravko Mamić iz svog utočišta u Međugorju, za predsjednika Vrhovnog suda Đuru Sessu zasad se nisu pretvorile u konkretne profesionalne probleme jer nisu potkrijepljene egzaktnim primjerima i ostale su tek u općenitoj sferi. Nacional ipak otkriva jedan slučaj na kojemu Mamić namjerava argumentirati svoje tvrdnje i, ako njegova pravosudna pozicija postane krajnje neizdrživa, povući Sessu za sobom: radi se o petnaestak godina starom sudskom sporu okončanom tek 2017. godine, u kojemu je današnji predsjednik Vrhovnog suda u samom početku donio jednu neobičnu odluku s navodnim ciljem pogodovanja Dinamu, odnosno Mamiću koji je u tom klubu upravo tada preuzeo prevlast. Iz kruga ljudi upućenih u Mamićeve namjere tvrdi se da je ovo samo jedan od primjera oko kojih bi Sessa mogao imati ozbiljnih poteškoća s pojašnjavanjem svojih postupaka, no u ovom trenutku ne namjeravaju dalje konkretizirati svoje optužbe. Radi se nesumnjivo o pokušaju otvorenog pritiska na najviše pravosudne institucije u Hrvatskoj, i to od osobe nepravomoćno osuđene i pravomoćno optužene za najteža kaznena djela poput vođenja zločinačke organizacije, ali s druge strane i o mogućoj prilici za razotkrivanje načina funkcioniranja hrvatskog pravosuđa u proteklih petnaestak godina, ako ne i više. Zdravko Mamić u mnogo čemu nije kredibilna osoba, no nije sporno da je imao neposredan uvid u brojne procese te da je u mnogima osobno sudjelovao – na koncu, javno se hvalio osobnim prijateljstvom s predsjednicima svih županijskih sudova u državi, zabilježeni su njegovi posredni kontakti s nekim sucima Ustavnog suda u prošlom mandatu, kao i u najmanju ruku pokušaji utjecaja na suce Vrhovnog suda.

Slučaj u kojemu on aludira na Sessinu korumpiranost odnosi se na tužbu koju je još početkom dvijetisućitih protiv Dinama podnio njegov nekadašnji reprezentativni vratar Dražen Ladić, i to zbog potraživanja u iznosu od 400 tisuća eura. Tužbe su istovremeno podnijeli i Joško Jeličić te Goran Jurić, kojima je zagrebački klub također odbijao isplatiti novac tvrdeći da nije pravni sljednik sportskog dioničkog društva NK Dinamo koje je završilo u stečaju. Potonja dvojica naknadno su pristala na dogovor i novac su primila “zaobilaznim” putem, što je jedna od točaka druge optužnice protiv Mamića i ostalih, no Ladić je odbijao isplatu na crno i inzistirao na sudskom rješenju spora. Njegov predmet došao je u ruke suca Općinskog suda u Zagrebu Mladena Ježeka i tada nastaje krajnje neobična pravna situacija: tadašnji predsjednik ovog suda Đuro Sessa uvažava Dinamov zahtjev za izuzećem suca uz obrazloženje da je, pojednostavljeno rečeno, bio previše revan. Ježek je, naime, prilično revno sazivao ročišta i ovaj relativno jednostavan proces očito namjeravao dovršiti u primjerenom roku, što je nagnalo predstavnike Dinama da zatraže njegovo izuzeće. Sessinom odlukom to se i dogodilo. Dražen Ladić je još tada, u siječnju 2004. izjavio:

“Zamislite kakvo sam rješenje dobio. Predsjednik Općinskog suda Đuro Sessa prihvatio je Dinamov zahtjev za izuzeće suca Mladena Ježeka zbog – pristranosti. A u odluci, ne možete vjerovati, piše ovo: ‘Iako u konkretnom slučaju nema dokaza o sudačkoj pristranosti, njegova velika ažurnost nagovještava da bi pristranosti uskoro moglo biti’. Smiješno, zar ne? Sudac je izuzet zato što je radio. Kao, prečesto je sazivao rasprave. Pa gdje toga ima?! No čuo sam da je predsjednik suda bio s Mamićem na večeri.”

Kada je Dražen Ladić tužio Dinamo, predmet je pripao sucu Mladenu Ježeku, ali je Đuro Sessa uvažio Dinamov zahtjev za izuzećem suca Ježeka uz obrazloženje da je, pojednostavljeno rečeno, bio previše revan

Nakon što je sudac uklonjen s ovog predmeta, njegovo rješavanje očekivano se oduljilo, što je odgovaralo vodećim strukturama Dinama koje su i u drugim slučajevima odugovlačile s vraćanjem dugova i pritiskale vjerovnike na različite vrste dogovora i nagodbi. Ladić je tek u rujnu 2017. dočekao pravomoćnu presudu, pa je iznos koji je potraživao s kamatama i sudskim troškovima narastao na više od sedam milijuna kuna. Blokirao je Dinamov račun na kojemu u tom trenutku nije bilo sredstava i trebalo je punih pet radnih dana kako bi se novac prikupio, a on naplatio.

Đuro Sessa do trenutka zaključenja ovog teksta nije bio dostupan za komentar svoje odluke iz 2004. o izuzeću suca, dok je sudac Mladen Ježek – koji je u međuvremenu napustio dužnost i postao javni bilježnik – odbio razgovor na ovu temu s novinarima Nacionala. Sama odluka o izuzeću formalno ne mora biti sporna, dapače, no dosad nije poznat slučaj u kojemu je ona donesena upravo s obrazloženjem da “nema dokaza za pristranost, ali ažurnost nagovještava da bi pristranosti moglo biti”. Kako se radi o slučaju koji je pravomoćno okončan i u kojemu je Ladić na koncu dobio satisfakciju, malo je vjerojatno da će se dogoditi formalno preispitivanje Sessina poteza – no svakako se radi o iznimno neugodnom detalju za koji Zdravko Mamić tvrdi da nije jedini.

“Ono što mogu reći jest da je korumpiran Đuro Sessa, sudac koji je predsjednik Vrhovnog suda. Poručujem mu da je korumpiran”, kazao je odbjegli Dinamov gazda prije mjesec dana, elaborirajući tvrdnju svog odvjetnika Veljka Miljevića da ima kompromitirajuće dokaze o najmanje šest visokih pravosudnih dužnosnika. Predsjednik Vrhovnog suda jedini je tom prilikom konkretno imenovan.

“On je jedan nepošten, pokvaren sudac, a kad se stvore uvjeti za to ja ću to bez problema dokazati. Spreman sam da se zajedno podvrgnemo detektoru laži. Toliko je bezobrazan i drzak da jednog uglednog odvjetnika poput Miljevića prijavljuje Odvjetničkoj komori”, dodao je Mamić tom prilikom. Sessa mu je odgovorio tvrdnjom da se radi o bezobraznom pritisku na pravosudne institucije:

“Na te optužbe gledam kao pokušaj da se postigne neki uspjeh u postupku u Bosni i Hercegovini. Zgrožen sam. Pokušavam racionalno se domisliti čemu to koristi i zbog čega Mamić tako brutalno napada mene i moju osobu. U krajnju ruku i na moju obitelj. Nas smo se dvojica sreli možda dvaput, u prolazu. Nemam nikakvih kontakata s njim, nemam ni potrebe ni želje biti u nogometnom svijetu. Što se tiče mojih daljnjih postupaka, moram razmisliti. Konzultirat ću se. Ima jedan mali detalj, kleveta u BiH nije kazneno djelo pa bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi se to pravno moglo postaviti. A što se detektora laži tiče, to nije nikakav dokaz pa se neću spuštati na tako niske grane.”

Mamićeve otvorene optužbe protiv visokih pravosudnih dužnosnika Republike Hrvatske izazvale su nemir u pravosudnom sustavu, ali i sumnje tužitelja da proces izručenja iz Bosne i Hercegovine neće teći glatko kako je zamišljen. Premda su po drugoj, pravomoćno potvrđenoj optužnici protiv njega po svemu sudeći ispunjene formalne pretpostavke za to, simptomatično je da su čak i bosanskohercegovački tužitelji – koji bi po logici stvari trebali zagovarati izručenje – u postupku pred sudom izjavili da ipak nisu ispunjene procesne pretpostavke za to. Nacionalov sugovornik vrlo blizak Državnom odvjetništvu i Uskoku prošlog tjedna iz svog kuta komentirao je nastalu situaciju:

“Kako sada stvari stoje, čini se da je mnogima osim Mamića također u interesu da do izručenja uopće ne dođe, barem u bližem vremenskom razdoblju. On je očigledno neobuzdan i nepredvidiv, a s druge strane prepun osjetljivih informacija i detalja o svojim vezama s brojnim nositeljima visokih političkih, pravosudnih i policijskih funkcija, i to kroz dugi niz godina. Mnogi očito ne žele slušati optužbe na svoj račun, pa makar one dolazile od temeljito kompromitirane osobe u teškoj pravnoj poziciji, očito im je komotnije da on ostane u drugoj državi i na velikoj distanci.”


Kako se Mamić dogovarao s bivšim nogometašima Dinama

Dražen Ladić jedini je Dinamov igrač koji je na koncu uspio naplatiti svoja potraživanja od kluba još s početka dvijetisućitih, nakon što je neviđenim pravnim manevrom on promijenio pravno ustrojstvo i vratio se u oblik udruge građana, zadržavši titule i ostale privilegije istovremeno ostavivši na ugašenom dioničkom društvu goleme dugove. U poziciji jednakoj njegovoj nalazili su se i Joško Jeličić, Miljenko Mumlek, Goran Jurić i Saša Bjelanović, no oni su s obitelji Mamić naknadno postigli dogovor i naplatili dio svojih potraživanja.

Posebno je zanimljiv slučaj Joška Jeličića koji se konkretno spominje u drugoj optužnici protiv Mamića i ostalih: ovaj igrač od Dinama je potraživao iznos od 844.050 eura i zbog toga je 2002. godine podigao tužbu, da bi kasnije povisio potraživanje na čak 1.565.277 eura, a potom tri godine kasnije vratio ga natrag na početni iznos. GNK Dinamo se branio obrazloženjem kako nije pravni sljednik sportskog dioničkog društva NK Dinamo koje je otišlo u stečaj i s kojim je ugovor imao i Jeličić, da bi Zdravko Mamić iznenada ponudio da će mu u gotovini isplatiti dug, pod uvjetom da odustane od tužbe, što se i dogodilo.

Mamić je potom s Damirom Vrbanovićem kao direktorom Dinama dogovorio da društvo Real Sports Management Limited – jedna od brojnih inozemnih tvrtki njega i njegove obitelji – preuzme potraživanja od Joška Jeličića u iznosu od 1.565.277 eura, što je Dinamo isplatio.

U drugoj optužnici protiv Mamića, čije je detalje Nacional ekskluzivno objavio prije nekoliko tjedana, Jeličićevo ime spominje se na više mjesta te je vidljivo da je današnji televizijski komentator bio izuzetno blizak s članovima obitelji Mamić, osobito Zdravkovim bratom Zoranom. U toj optužnici stoji:

“Svjedok Joško Jeličić istaknuo je kako ga je jednom prilikom Zoran Mamić zamolio da ode u Švicarsku te da na aerodromu preuzme iznos od 45 tisuća eura u gotovini i navedeni novac donese u Zagreb. Na navedeno je pristao te je avionom otišao u Švicarsku, gdje mu je na aerodromu pristupila jedna muška osoba i predala mu iznos od 45.000 eura koji je on potom donio u Zagreb i predao Zoranu Mamiću. Ne postoji niti jedan drugi razlog ovakvog postupanja, izuzev da se prikrije stvarno porijeklo novca Zorana Mamića.”

U njoj su navedeni i drugi detalji ovog poslovno-prijateljskog odnosa:

“Svjedok Joško Jeličić naveo je kako mu se negdje tijekom 2005. obratio Zoran Mamić te ga je zamolio da mu posudi iznos od 130.000 eura te da mu bude jamac vezano za kredite u Hypo Alpe Adria Banci. Naime, u to vrijeme Zoran Mamić bavio se i građevinskim projektima te je za realizaciju tih poslova uzimao kredite u bankama. Budući da je okrivljenog Zorana Mamića poznavao dugi niz godina te su bili u izrazito prijateljskim odnosima, na navedeno je pristao te je Zoranu Mamiću ću prvo posudio iznos od 130.000 eura na ruke, da bi mu potom sa svoja dva depozita od ukupno 760.000 eura u Hypo Alpe Adria Banci jamčio za navedene kredite.’

Kako Mamić ipak nije vraćao kredite, banka je ovršila depozite.”Tada se u cijelu priču uključio i okrivljeni Zdravko Mamić koji je Jošku Jeličiću rekao kako će mu se u svezi povrata tih sredstava javiti okrivljeni Mario Mamić. Uistinu, ubrzo mu se javio i rekao mu kako on stoji iza duga kojeg okrivljeni Zoran Mamić ima prema njemu te da će mu oni, pri čemu je mislio na obitelj Mamić, cijeli taj dug vratiti.’ Na koncu ga je, kako proizlazi iz optužnice, umjesto Mamića vratio Dinamo.

Komentiraj