MALIN ANNA BJÖRK: ‘Američki ultrakonzervativci novcem ruskih oligarha žele oduzeti odavno stečena ženska prava’

Zastupnica švedske stranke ljevice u europskom parlamentu Malin Anna Björk govori o presudi američkog Vrhovnog suda kojom je ugroženo pravo žena na legalni pobačaj te otkriva kako će ta presuda utjecati na žene u Europskoj uniji

Prošloga tjedna američki Vrhovni sud poništio je 50-godišnju presudu Roe protiv Wadea i milijuni žena u SAD-u mogu izgubiti pravo na legalan pobačaj. Naime, zbog ove presude pojedine savezne države mogu zabraniti postupak medicinskog prekida trudnoće. Zbog toga se i održavaju masovne demonstracije diljem SAD-a, dok je predsjednik Joe Biden zamolio prosvjednike da mirno prosvjeduju i ne pribjegavaju nasilju, koje nikada nije prihvatljivo.

Kritizirajući odluku Vrhovnog suda, američki predsjednik poručio je kako su zdravlje i život Amerikanki sada ugroženi. “Ovo je tužan dan za sud i za državu”, rekao je Biden u obraćanju u Bijeloj kući nakon presude, za koju je rekao da vraća zemlju 150 godina unatrag. Obećao je da će se nastaviti boriti za reproduktivna prava, ali je rekao da ne može uredbom nametnuti legalni pobačaj u cijeloj zemlji.

Uoči ove odluke, na plenarnoj sjednici početkom lipnja u Strasbourgu Europski parlament usvojio je izvješće kojim se zalaže da u SAD-u, kao i drugim zemljama, pobačaj i dalje bude legalan pa time i siguran. Za izvješće su glasala 364 zastupnika, 154 bilo je protiv, a 37 suzdržano.

Uoči glasanja održana je burna rasprava o pravu na pobačaj, s fokusom na SAD i na to kako će odluka tamošnjeg Vrhovnog suda da poništi presudu iz 1973. utjecati na ostatak svijeta.

Jedna od govornica na raspravi bila je i Malin Anna Björk, zastupnica švedske stranke ljevice, iz političke skupine Ljevice i krajnje ljevice u Europskom parlamentu. Malin Anna Björk redovita je članica saborskog Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane te zamjenska članica Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove. Nekoliko godina radila je za Europski ženski lobi u Bruxellesu prije nego što je 2009. počela raditi kao politička savjetnica u Odboru za ženska prava i ravnopravnost spolova za koordinatoricu Odbora za GUE/NGL Evu-Britt Svensson. Kao feministica, u svom radu u Europskom parlamentu fokusirala se na feministička pitanja, antirasizam, LGBTQIA prava, zaštitu socijalne skrbi i prava radnika te protivljenje politici štednje tijekom predizborne kampanje.

Nakon rasprave o pravu na pobačaj koji u 21. stoljeću pokušava ukinuti sve više zemalja, dala je intervju tjedniku Nacional.

‘Ako ne govorimo o pravu na legalan pobačaj u ovom parlamentu, ako nas to ne zanima i ne pokazujemo interes, onda ne bismo bili politički relevantni’, kaže švedska zastupnica u Europskom parlamentu. FOTO: Alexis HAULOT/Europski parlament

NACIONAL: Tijekom burne rasprave o tome da Vrhovni sud SAD-a zabrani pobačaj u toj zemlji, što se je i dogodilo prošloga tjedna, čule su se oštre kritike s desnice kako Europski parlament o tome nema što raspravljati jer se radi o suverenoj državi, a ne europskoj koloniji. Zašto je ta rasprava bila važna za EU?

Ta je rasprava bila važna jer se takva odluka može odraziti i na Europu. Ali da cijelu priču stavimo u kontekst, Europski parlament raspravlja o situaciji u mnogim zemljama svijeta. Mi dakako nemamo nikakvu moć ili instrumente jer je vanjska politika još uvijek u kompetenciji vlada svake države članice EU-a, ali mislim da je ova institucija dobro mjesto da se propituju neki bitni problemi, osobito oni vezani uz ljudska prava, da ih se učini vidljivima i da se vrši određeni politički pritisak. Ako ne govorimo o pravu na legalan pobačaj u ovom parlamentu, ako nas to ne zanima i ne pokazujemo interes, onda ne bismo bili politički relevantni.

NACIONAL: Zašto je takva odluka o zabrani pobačaja u SAD-u opasna?

Zato što su Sjedinjene Države oduvijek bile odlučujuće za transatlantske odnose. Za neke zemlje više, za neke manje, ali za Europu kao cjelinu svakako odlučujuće. Mislim da je sasvim jasno da je komunikacija između SAD-a i EU-a vrlo intenzivna, kao i da su politički mostovi i utjecaj vrlo snažni. Vidimo to u procesima koji se događaju unutar EU-a, gdje je u nekim državama došlo do potkopavanja demokracije. To je vrlo slično onome čemu smo svjedočili u SAD-u. Steve Bannon, bivši glavni strateg Bijele kuće i glavni savjetnik Donalda Trumpa, jedan od ključnih vođa alt-right pokreta, sada je stvorio svoju bazu ovdje u Europi. To je samo dokaz koliko smo međusobno povezani. Ja dolazim iz Švedske i ne mislim da smo mi u EU-u kopija Amerike, ali taj utjecaj je svakako bitan. I važno je da mi Europljani imamo dovoljno samopouzdanja da kažemo: mi osuđujemo ono što se događa u SAD-u.

NACIONAL: Puno se pisalo kako ultrakonzervativne katoličke organizacije iz SAD-a izdašno financiraju tzv. pro-life pokrete diljem Europe i svijeta, a prema nekim izvorima, to rade u suradnji s ruskim oligarsima. Koji je njihov zajednički cilj?

I jedni i drugi žele oduzeti odavno stečena ženska prava i potkopati demokraciju u svijetu. Mislim da oni imaju veliki projekt o ponovnom uspostavljanju onoga što oni smatraju prirodnim poretkom. A to je nacionalistički i patrijarhalni poredak. Njihov utjecaj preko novca kojim financiraju najmoćnije i najaktivnije organizacije protiv prava žene na izbor vrlo je vidljiv. Oni financiraju njihovo lobiranje i njihovo strateško pozicioniranje, odnosno strateške parnice na nacionalnim razinama, ali i na europskoj razini, osobito u odnosu na Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Vidimo da oni svoje ciljeve ostvaruju na različite načine, umjesto zabrane pobačaja, u nekim je državama bolje poticati tzv. priziv savjesti. U drugim zemljama lobiraju da se održi referendum kojim se traži da se u ustav stavi odredba o zaštiti života od začeća do smrti. Oni su doista vrlo organizirani i utjecajni, imaju razgranatu mrežu diljem EU-a i u konačnici povezuju se s ruskim oligarsima i Ruskom pravoslavnom crkvom. Isto kao i s Katoličkom Crkvom, s druge strane. Svi u EU-u upozoravaju na opasnost koja dolazi iz muslimanske zajednice, ali ja kao žena osjećam se puno ugroženija od Katoličke i Pravoslavne crkve.

‘Komunikacija između SAD-a i EU-a vrlo je intenzivna, a politički mostovi i utjecaj vrlo su snažni. Vidimo to u procesima koji se događaju unutar EU-a, gdje je u nekim državama došlo do potkopavanja demokracije’

NACIONAL: U svojim raspravama u EU parlamentu često ste isticali Poljsku kao zemlju članicu u kojoj su ženska prava potpuno zatrta. Zašto EU samo gleda što se tamo događa? Zar se zbog prihvaćanja milijuna ukrajinskih izbjeglica na to zaboravilo, iako je protiv Poljske pokrenuta procedura članka 7 i trebala je biti financijski kažnjena, pa na kraju ipak nije?

Nije. I Mađarska i Poljska, svaka na svoj način, već godinama krše vladavinu prava, ali su obje zemlje europske institucije „pustile s udice“ na vrlo sistematičan način. Manje Europski parlament, a puno više Europska komisija i Europsko vijeće. Sada Komisija pokušava poduzeti neke akcije, ali je u tom prekršajnoj proceduri vrlo spora i ne koristi sve alate koje ima. Naravno, jer Poljska je velika zemlja, u centru Europe, zbog straha i kukavičluka Europska komisija ponaša se kako se ponaša i smatram da nas je zapravo iznevjerila. No morali bismo shvatiti da, ako dopuste da se takvi procesi nastave u Poljskoj, da će se oni proširiti na veliki dio Europe. To je velika greška i to je izuzetno opasno i za demokraciju, za vladavinu prava i za ženska prava.

NACIONAL: Ženska prava su ljudska prava, ali od početka ruske agresije na Ukrajinu i vala od preko tri milijuna izbjeglica u Poljskoj, to više nije u fokusu. Koliko daleko će Poljska ići?

Mislim da su spremni ići jako daleko, zato što su izrazito ideološki motivirani. Znam jako puno žena koje namjeravaju napustiti Poljsku ako ih se ne zaustavi. Imam puno kontakata među feministkinjama i različitim aktivistima u Poljskoj i znam da su oni izuzetno hrabri i da pokazuju mnogo snage u otporu takvoj vlasti. No, kao što rekoh, vladajuća stranka Pravo i pravda iznimno je ideološki motivirana da nastavi s takvom agendom, puno više od mađarske vlade i Orbana. On je, kao što je poznato, krajnje korumpiran i ograničio je prava LGBTQIA zajednice, znajući da će za to dobiti potporu dijela javnosti. No u ideološkom smislu PIS je puno radikalniji od njega.

NACIONAL: Iako u Hrvatskoj pobačaj nije zabranjen, on je gotovo nedostupan u mnogim dijelovima zemlje. Nedavno smo imali dva skandala, jedan s trudnicom čiji je plod imao maligni tumor na mozgu i na kraju je morala prekinuti trudnoću u Sloveniji, a drugi s trudnicom koja je nakon obavljenog pobačaja shvatila da je i dalje trudna. Jeste li čuli za to, kako to komentirate?

Čula sam, feministkinje iz Hrvatske su mi o tome pisale. Čula sam i za masovan priziv savjesti u javnim bolnicama, što mi u Švedskoj nazivamo odbijanje medicinske skrbi za pobačaj. Poznato mi je i da većina tih liječnika nema problema sa savješću poslijepodne, kada obavlja pobačaje u privatnim klinikama za puno veći novac. To je svakako najveća prepreka kada se govori o dostupnosti pobačaja. U Italiji, na primjer, neke su žene zbog toga umrle, jer im siguran pobačaj u javnim klinikama nije bio dostupan, baš zbog priziva savjesti. Smatram da bi to trebalo daleko strože regulirati u svakoj zemlji članici, odnosno željela bih vidjeti da se takva praksa zabrani. Mi nemamo priziv savjesti u Švedskoj ako radite u zdravstvenom sustavu. Možete ga imati ako se radi o služenju vojnog roka ili slično, ali ne i u bolnicama. No, kao što sam rekla, upravo je priziv savjesti jedna od glavnih strategija svih organizacija i pokreta koji se protive pravu žene na izbor. I to ne samo na individualnoj razini, već i na razini cijelih bolnica i klinika.

Novinarka Nacionala Zrinka Vrabec Mojzeš i švedska političarka Malin Anna Björk u Europskom parlamentu. FOTO: Alexis HAULOT

NACIONAL: Poznato je da je pitanje zdravstvenog sustava u nadležnosti nacionalnih vlada. No može li EU učiniti nešto da zaustavi taj trend?

Teško. Čak i u Europskom parlamentu pravu na izbor ne protivi se samo krajnja desnica, već i veliki dio desnog krila Europske pučke stranke. Naravno da se tome protive i svi među Europskim konzervativcima. To znači da se, iako unutar samog Europskog parlamenta imamo većinu koja se zalaže za pravo žene na izbor, za to moramo boriti gotovo na svakodnevnoj razini. Stalno organiziramo neke akcije, upozoravamo zastupnike na njihovu odgovornost, kao i na činjenicu da ih se prati i s njihove nacionalne razine. Puno radimo s aktivistima i pružamo im podršku. I premda EU nema kompetencija nad zdravstvenim sustavima država članica, ni nad zakonima o pobačaju, mi ipak stvaramo neki okvir. EU ima ulogu moralnog kompasa, kada su u pitanju ljudska prava. A jedno od prava jest i odlučivanje o svom vlastitom tijelu. I zato ne možemo šutjeti. Ako šutimo, na kraju će to značiti da zauzimamo stranu onih koji na silu žele zabraniti pravo na izbor. Ono što možemo učiniti više jest financiranje. Od početka pandemije došlo je do poticaja za veću suradnju na području zdravstva unutar EU-a. A za mene je reproduktivno zdravlje dio toga. Odnosno, moralo bi biti. No kada razgovarate s Komisijom, oni se u to ne žele previše dirati. Smatraju da je to previše delikatno pitanje i da se ne treba miješati u nadležnost država članica jer je preosjetljivo. Preosjetljivo? Da se radi o muškarcima, da oni mogu ostati trudni, kladim se da pobačaj ne bi samo bio zakonit, već bi klinike za prekid trudnoće bile vrlo ugodna mjesta, na kojima bi se ćaskalo i možda čak pijuckalo vino. Bez stigme i bez srama. Jer, čak i danas, u zemljama u kojima je pobačaj legalan, žene su izložene napadima, stigmatizirane su i prisiljene na čekanje, kako bi patile. Jer u pozadini svega je misao da ne bi trebale biti tamo, da zbog toga trebaju biti kažnjene i trebaju se sramiti.

NACIONAL: Nedavno ste u Europskom parlamentu u svojoj raspravi istaknuli i problem prava žena izbjeglih iz Ukrajine. Naime, 90% izbjeglica su žene i djeca. Kakva je situacija s njima?

Bila sam jako iznenađena činjenicom da je tijekom tjedana i mjeseci rasprava o ukrajinskim izbjeglicama i u nadležnom odboru Europskog parlamenta, pa i u samoj Europskoj komisiji bila potpuno rodno slijepa, odnosno neutralna. Činjenica je da dolaze žene i djeca i svi naši napori, kao i način na koji ih prihvaćamo mora biti prilagođen tome. Dakle, treba uzeti u obzir njihovu ranjivost i njihove specifične potrebe. Žene imaju svoje specifične potrebe i probleme, djeca svoje, osobito ako stignu sama. Sjedila sam na nekoliko sastanaka na kojima to pitanje uopće nije bilo spomenuto. U jednom trenutku zamolili smo organizacije koje rade na terenu u Poljskoj da dođu i kažu nam što trebamo činiti. To je bilo izuzetno korisno, nakon toga imali smo raspravu u Europskom parlamentu u kojoj su istaknuti posebni rizici, poput trgovine ljudima, ili opasnosti koje vrebaju s vrlo lukrativnog tržišta prostitucije, osobito u Njemačkoj i Nizozemskoj. Tu su i prava na pristup sigurnom transportu i smještaju, pomoć u brizi oko djece. Još uvijek nemam niti jedan odgovor, niti od Komisije niti od Vijeća, koji bi mapirao podatke jesu li zapadnoeuropski muškarci iskorištavali ukrajinske žene.

‘Priziv savjesti jedna je od glavnih strategija svih organizacija i pokreta koji se protive pravu žene na izbor. Mi u Švedskoj nemamo priziv savjesti ako radite u zdravstvenom sustavu’

NACIONAL: Hrvatski parlamentarac Fred Matić, član SDP-a, bio je izvjestitelj za Rezoluciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju žena u Europskoj uniji u kontekstu zdravlja žena. Iako je Rezolucija izglasana u Europskom parlamentu, o njoj se nikada nije raspravljalo u Hrvatskom saboru. Ima li takav dokument ikakav utjecaj unutar EU-a, budući da nije obvezujući?

Ima, jer je njime izražena pozicija Europskog parlamenta s vrlo komfornom većinom, a taj dokument se prvenstveno koncentrira na zdravstvenu perspektivu. Kolega Matić ima pravo kada kaže da u tom kontekstu ne bismo trebali samo govoriti o pravu na pobačaj, već i općenito o pravu na reproduktivno zdravlje, na medicinski potpomognutu oplodnju i slično. Međutim, krajnjoj desnici čak je i samo obrazovanje o reproduktivnom zdravlju i prevencija neželjene trudnoće sporna.

NACIONAL: U hrvatskim školama ne postoji obvezno seksualno obrazovanje. Pretpostavljam da je u Švedskoj drugačije.

Prevencija prije svega znači osnaživanje žena u njihovim pravima, dostupnost kontracepcije i informiranost. U Švedskoj oko toga postoji široki konsenzus i svijest, a do svega toga ne može se doći ako nemate dobar obrazovni sustav kroz koji će mladi ljudi dobiti ispravne zdravstvene informacije. Gdje će ih inače pronaći? Na ulici, na internetu, društvenim mrežama? Ima toliko porno stranica koje su dostupne, na kojima su žene iskorištavane na različite načine. Zar je to oblik seksualnosti za koji želimo da ga djeca smatraju normalnim? Mislim da smo na tom planu napravili puno grešaka. Mladi su izloženi doista vrlo ružnim i bolesnim pogledima na to što znači biti s nekim u vezi. Zato smatram da je nužno omogućiti im sveobuhvatno seksualno obrazovanje, a na tome se radi i na razini EU-a. Preporuke o tome zauzele su veliki dio izvješća kolege Freda Matića i bila sam ugodno iznenađena kada je ta Rezolucija izglasana. Sjećam se da nam prije otprilike deset godina nije prošla. Zato što je jedan od glavnih ciljeva organizacija i zastupnika koji se protive pravu žene na izbor bilo upravo seksualno obrazovanje. Oni su tvrdili da se o tome ne smije govoriti djeci. Kao što Orban sada zabranjuje da se u školama uči o homoseksualnosti. I stranka Pravo i pravda i Orban upravo su opsjednuti zabranom seksualnog obrazovanja.

NACIONAL: U Hrvatskoj je ratificirana Istanbulska konvencija, ali uz razdor u vladajućoj stranci, HDZ-u, koja je članica EPP-a. I u Europskom parlamentu bili su podijeljeni, dio je glasao za, dio protiv. Kakvu težinu ima Istanbulska u EU-u?

Europski parlament izjasnio se za ratifikaciju Konvencije u EU-u, ali se tome i dalje protivi nekoliko zemalja članica. Neke su se čak i povukle iz Konvencije, poput Bugarske. Tamo je na to utjecala pravoslavna crkva. Dakle, vidimo da crkve ciljaju i na taj instrument borbe protiv nasilja nad ženama u obitelji, a to je jedan od najvažnijih međunarodnih instrumenta za obranu ljudskih prava. Osobito kada se radi o rodno uvjetovanom nasiju. K tome, radi se o europskom standardu. No te zemlje nalaze ispriku u „rodnoj terminologiji“, što je apsurdno. To je samo ideološka isprika, kako bi se zadržala kontrola nad ženama i kako bi ih se moglo nekažnjeno fizički zlostavljati. I naravno kako bi LGBTQIA zajednica ostala i dalje potlačena. To je dio njihove ideologije, oni žele društvo koje nema nikakvo poštovanje prema ženi.

‘Moramo pružiti podršku ženama koje se odupru i Putinovu režimu i ruskoj agresiji na Ukrajinu. Moramo pružiti potporu i ruskim majkama koje ne žele da njihovi sinovi ginu zbog suludih ambicija’

NACIONAL: Koliko je ruska agresija na Ukrajinu i opasnost od širenja rata, inflacija, rast cijena energenata gurnula pitanje ženskih i ljudskih prava u drugi plan?

Rekla bih da je to realnost i da upravo doživljavamo smanjivanje demokratskog prostora, jer se svi moramo ujediniti protiv Putina i njegove agresije na Ukrajinu. A ja dodajem da se moramo ujediniti u obrani demokracije, ljudskih prava i vladavine prava. Jer ako to ne učinimo, napravit ćemo upravo ono što Putin želi. Doživjet ćemo imploziju svega na što bi se suradnja između europskih zemalja trebala odnositi. Mislim i da bi bilo vrlo korisno da čujemo više o iskustvima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, pa i Slovenije, što se događa s ljudskim pravima, ženskim pravima, nacionalizmom kada je zemlja u ratu. Zanimljivo je kako sam dobila Apel žena za mir, samo dan nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, koje su inicirale feministkinje i cijele regije Zapadnog Balkana. Zato što one imaju to iskustvo koje, na primjer, žene iz Švedske nemaju.

NACIONAL: Jesu li ruske feministkinje, čije su najpoznatije predstavnice punk band Pussy Riot, najžešća opozicija Putinu?

Znam da su izuzetno hrabre, da su bile po zatvorima, da doživljavaju nevjerojatno represiju režima i mnoge od njih plaćaju vrlo visoku cijenu. Moramo pružiti podršku svim ženama koje se odupru i Putinovu režimu i ruskoj agresiji na Ukrajinu. Moramo pružiti potporu i ruskim majkama koje ne žele da njihovi sinovi ginu zbog Putinovih suludih ambicija i ne žele svoje sinove slati u taj rat. Fascinirao me govor predsjednice Majki Srebrenice, Munire Subašić, pred Europskim parlamentom. Ona je molila svjetske političare da zaustave taj rat i sram me je priznati, ali ona je vjerojatno jedina osoba koju sam čula da je na plenarnoj sjednici govorila pred Europskim parlamentom o ruskim majkama. Jer i ruske majke gledaju kako njihova djeca pogibaju i to mora stati.

Komentiraj