Redatelj Luchino Visconti rođen je 1906. godine u Milanu, porijeklom je iz aristokratske milanske obitelji di Modrone, proveo je mladost punu kriza i mističnih opredjeljivanja. Za služenja vojnog roka zainteresirao se za konjogojstvo i time se bavio 5 godina. U 30. godini odlazi u Francusku, gdje se uključuje u umjetničke krugove (bira prvo film, pa kazalište, opet film, da bi se do kraja života bavio usporedno s oba medija). U Parizu stupa u dodir s francuskom Narodnom frontom i španjolskim dobrovoljcima, te asistira Jeanu Renoiru. Po povratku u Italiju sudjeluje u preusmjeravanju filmskog časopisa »Cinema«, oko kojeg se okupljaju lijevo orijentirani intelektualci i sineasti, kasnije neorealisti.

U prvo vrijeme nakon rata posvećuje se kazalištu; postavlja mahom komade suvremenih dramatičara (Cocteau, Sartre, Achard, Anouilh, Williams) koji su čak smatrani skandaloznima, unoseći u svoju režiju mnogo inovacija i tako anticipirajući kasniji tzv. moderni teatar. Jedan od njegovih najpoznatijih filmova je ‘Smrt u Veneciji’ (Morte a Venezia) po romanu Thomasa Manna, vrlo značajnog za Viscontijev filmski opus, djelo koje impresionira likovnošću i sugestivno ostvarenom atmosferom Venecije zaražene kolerom od koje umire i glavni junak (D. Bogarde), pisac koji kao svoje »zbogom životu« doživljava sentimentalno nagnuće prema prelijepom dječaku. Meditativna ispovijed čovjeka na kraju života i svih nada i očekivanja; kojemu ovaj zadnji »bljesak«, nevini dječak koji ga i ne zapaža, olakšava smrt.

Luchino Visconti je umro 17. ožujka 1976. godine.