Potpuno nadrealna scena: neposredno nakon hapšenja njegove relativno donedavne ministrice i još uvijek članice najužeg partijskog rukovodstva, premijer i šef vladajućeg HDZ-a ispaljuje salve pohvala na njenu adresu. Nitko nije imao takvo znanje, entuzijazam i kvalitetu, mislim da je bila sjajna, veze Andrej Plenković, javno beatificirajući Gabrijelu Žalac i njene sposobnosti u snalaženju s europskim fondovima. O teškim malverzacijama s briselskim milijunima, zbog čega je prošlog tjedna i pritvorena, ni riječi.

Plenkovićev teatar apsurda! Laude u slavu Gabike nisu izraz samo možebitne šokiranosti transferom njegove miljenice u Remetinec. Ako premijer zna što govori, onda biglisanje o navodno neviđenoj izvrsnosti gospođe Žalac – dok je europsko tužiteljstvo sumnjiči za milijunsku pronevjeru – može biti ili poruka pritvorenoj da je se njeni ne odriču, što bi onda moglo imati utjecaja i na njenu obranu, ili Andrej Plenković svojim sasvim neumjesnim komplimentiranjem jednoj posrnuloj ministrici brani sam sebe i svoje odavno opjevane navodno nepogrešive, a u ovom slučaju posve ugasle senzore. Gabrijela Žalac njegov je izbor. Nije naslijeđena. Ne može je otresti s revera, kako ovih dana tvrdi da je za svoju stranku definitivno zatvorio slučaj Fimi media. Kao da se plaćanjem višemilijunske kazne može riješiti kompletno koruptivno naslijeđe Ive Sanadera. A onda mu u neposrednom okružju osvanu čitave nakupine Sanaderovih replika, djeca u HDZ-u duboko ukorijenjenog kriminalnog načina funkcioniranja. Genijalka, lažna genijalka Žalac trebala je biti jedno od lica tog Plenkovićeva navodno “novog HDZ-a“. Pokazala se, međutim, kao Scarface. Kao samo još jedna u HDZ-ovom ešalonu sanaderica. Što ne ide na dušu onom bivšem, nego je odgovornost aktualnog šefa vladajuće stranke.

Ljudi s greškom

Gabrijela Žalac ogoljuje Andreja Plenkovića. Uhićena je zbog koruptivnog namještanja poslova svojim drugarima, dragim gostima na svojim rođendanskim feštama. Izradu softvera vrijednog oko dva milijuna kuna platila je više od 16 milijuna. Tvrtki sumnjiva backgrounda, bez valjane reputacije, s jednim zaposlenim i praktično nikakvom dobiti. Što nije prvi glas o njenim sumnjivim poslovima. USKOK je između ostalog istražuje i zbog uključenosti u aferu Vjetroelektrane, s njenom frendicom, bivšom državnom tajnicom Josipom Rimac. Ružnim indicijama usprkos, Andrej Plenković, koji tvrdi kako on i njegova stranka izgaraju u borbi protiv korupcije, nije vidio ništa neprikladno u tome da aferama izbušenu Žalac drži u Predsjedništvu HDZ-a. Gdje sjede još neki zbog političke korupcije javno prokazani ljudi. Premijer se kompromitiranih ne stidi. Ne samo da će ih javno braniti, nego se oko njih i na druge načine spreman pobrinuti. Gabiki je još lani namještao posao, baš kao što je i s Borg aferom havariranu bivšu ministricu Martinu Dalić nagradio lukrativnim mjestom na čelu Podravke. Previše je oko Andreja Plenkovića ljudi s greškom, opasno toksičnih, a da se to i na njegovu reputaciju ne bi reflektiralo, čak je potencijalno i ugrožavalo.

Presumpcija nevinosti

Afera Žalac striptizira premijera Plenkovića i čitavom serijom sramotnih eskivaža kojima se neugodom zatečeni HDZ sada služi. Iz vladajućih redova tako tvrde kako korupcija nema stranačku iskaznicu. Točno, korupcija nema, ali njeni prvaci često imaju baš HDZ-ovu iskaznicu. Nemoguće je zanemariti i notornu činjenicu da je HDZ jedina stranka u Hrvatskoj osuđena za visokoprofilnu, sistemsku korupciju. Ako vlast kvari ljude, onda nije neočekivano da je više od dva desetljeća vlasti u ukupno trideset godina hrvatskog višestranačja jako pokvarilo HDZ. Još je malignija fraza o presumpciji nevinosti, kojom se i premijer Plenković često, pa i u slučaju Žalac služi. Kao svatko je nevin dok mu se pravomoćnom presudom ne dokaže da je lopov i krimos. To je otprilike kao kad je pokojni Milan Bandić na prijave i optužnice reagirao ciničnom floskulom o institucijama koje neka rade svoj posao. Znajući da institucije ne funkcioniraju i da su duboko impregnirane njegovim vezama. Profesorica Zlata Đurđević, nesuđena predsjednica Vrhovnog suda, tvrdi da pozivanje političara na presumpciju nevinosti znači nepovjerenje u rad državnih tijela. Gabrijela Žalac nije osuđena, ali je uhapšena zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela. Stranka bi takve u najmanju ruku morala suspendirati. Ignorirajući činjenicu da je pod istragom, a postupak se bez ozbiljnih indicija uopće i ne pokreće, tvrdeći da je nevina sve dok nije osuđena, Plenković i HDZ ne pomažu borbi protiv korupcije. Pogotovo to vrijedi u Hrvatskoj, zemlji s tragično sporovoznim pravosuđem. Gdje se na pravomoćne presude i u cijeloj državi važnim procesima zna čekati i po desetak godina.

Slučaj Gabrijele Žalac na brisani prostor izvodi i premijera Plenkovića. Zato je tako nervozan pa praska na novinare, vjerojatno bijesan jer su upravo mediji aferu Softver provalili, da bi onda njihovim tragom krenuli istražitelji. Umjesto na svoje kvarne suradnike, odlučio je rigati vatru na one koje posprdno zove transmiterima ili kampistima. Papa Franjo zahvaljuje ovih dana novinarima kao pomagačima u otkrivanju seksualnih skandala u svećeničkim redovima, koje je Crkva prvotno pokušavala zataškati. „Zahvaljujem vam jer nam govorite što u Crkvi nije onako kako bi trebalo biti, jer ste nam pomogli da takve stvari ne gurnemo pod tepih, kao i za glas koji ste dali žrtvama zlostavljanja“, rekao je. Andrej Plenković ne pokazuje baš nikakvu zahvalnost prema onima koji upozoravaju na proklizavanje njegove vlasti. Upravo suprotno, dijeli lekcije novinarima kako bi trebali raditi.

Afera Softver sasvim vidljivom čini veliku obmanu. Kristalno jasno razotkriva da HDZ ne vodi nikakvu borbu protiv korupcije, nego se žestoko angažira u prikrivanju i zataškavanju korupcije. Suspektnim aranžmanima ministrice Žalac portal Telegram bavio se ima tome već dvije godine, da bi premijer Plenković danas tvrdio kako je njenim hapšenjem jako iznenađen. Iznenađen može biti samo činjenicom da je istraga napokon ipak pokrenuta, ne i onim što joj se stavlja na teret. Medijska otkrića o čudnom običaju ministra Beroša da za složene IT poslove angažira cvjećarske obrte još su bez posljedica. Nacional je u nekoliko navrata pisao o silno preplaćenim paketomatima, koje su čelnici Hrvatske pošte lani mimo javne nabave platili najmanje deset milijuna kuna previše. Nitko iz vlasti ni prstom da bi makao. Čak im predsjednik Uprave HP-a, izvjesni Ivan Čulo, kao da je od teflona, i dalje figurira kao jako perspektivan kadar. Mediji laju, ali karavane paketomata i drugih lopovluka prolaze.

Široka mreža

Detalji koji sada cure iz istrage otkrivaju da ministrica Žalac nikako nije bila usamljeni jahač. Njena je mreža vrlo široka i protezala se sve do vrhova države. Usamljeni su ostali rijetki zviždači iz njenog ministarstva koji su na njene suspektne transakcije upozoravali. Nije uspjela ni ona splitska firma koja se još 2018. žalila na nepravilnosti u postupku nabavke softvera, detaljno dokumentirajući prilagođavanje natječaja ministričinim odabranicima. Uzalud jer ih je državna komisija glatko odbila. Nije reagirala, nego je s gospođom Žalac očito komplotirala i Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (SAFU), zadužena za kontroliranje svakog ugovora koji se tiče europskih fondova. Ali ni to se očito nije dogodilo, pa je sada u Remetincu i njen ravnatelj Tomislav Petric, inače HDZ-ov kadar, navodno kum bivšeg ministra Tolušića, koji je iz Vlade morao otići zbog vlastitih nekretninskih dubioza, nakon čega se prebacio u poduzetnike i lani za svoj OPG dobio 2,5 bespovratnih milijuna kuna. Sve upućuje na zaključak da je SAFU, centralno mjesto za interakciju s europskim fondovima, debelo kontaminiran.

Genijalka, lažna genijalka Gabrijela Žalac trebala je biti jedno od lica Plenkovićeva navodno ‘novog HDZ-a’. Pokazala se, međutim, kao Scarface. Kao samo još jedna u HDZ-ovu ešalonu sanaderica. FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

Jednako je strašno i za Hrvatsku porazno da u cijelom tom galimatijasu zloupotreba i kriminala USKOK nije primijetio ništa sumnjivo. Izvidi su obustavljeni, istraga nije pokrenuta, istražitelji nisu vidjeli nikakvo kršenje zakona, nisu našli razloga za svoju reakciju, nisu trznuli na sve one informacije o zlatom plaćenom kompjuterskom programu ministrice Žalac. A onda je tek uspostavljeni Ured europskog javnog tužitelja otvorio nalog za uhićenje i cijelo Gabikino društvance poslao u Remetinec. Što je za DORH velika blamaža, pa sada neke političke opcije, Most prvi, traže da glavna državna odvjetnica Hrvoj Šipek u Saboru objasni kako se takva sramota mogla dogoditi.

Ni premijeru Plenkoviću nije ugodno. Upravo suprotno, postaje mu jako tjeskobno. Zato pucaju živci. Taman je eutanazirao protukorupcijsko Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, dok se DORH – ispunjavajući mu želje u letu – sam dao sedirati i uspavati i baš kad je porihtao sve kako mu paše, uvjeren da više nema smetnji širenju njegove bajke o HDZ-ovoj borbi protiv korupcije, nekakav OLAF počinje čačkati po Hrvatskoj i po kriminalnoj praksi njegovih uzdanica. Vjerojatno počinje strepiti da nitko više ne može biti siguran. Možda već kopaju i po Borg družbi.