LIKOVNO POVEĆALO Novi vitalitet slike i crteža Đure Sedera

Prateći u posljednja dva desetljeća opus slikara Đure Sedera, u njegovim se izložbenim aktivnostima u kontinuitetu može pratiti daljnji i novi razvoj slike, no njegova je manifestno-intelektualna pozicija „od početaka u šezdesetim godinama bila pozicija zdvojne slikarske svijesti pred činjenicom slike koja je postala upitna“ (Zdenko Rus). Međutim, mlađe generacije hrvatskih umjetnika i kustosa percipiraju ga kao značajnog predstavnika novog vala europskog ekspresionizma u hrvatskom suvremenom slikarstvu, iako je Đuro Seder kao stalni član Gorgone prošao kompleksan dijalog sa samim sobom o temi ispražnjenosti prizora i stvari na slici, koja se u njegovim ranijim djelima iskazivala kroz enformelni senzibilitet i crno-bijelu inačicu suprematizma. No, Seder se tek povremeno, kratkotrajno prepuštao gorgonaškoj ironiji, nihilizmu, i besperspektivnosti, pokušavajući kroz suvisle analize svijeta oko sebe vratiti slici smisao postojanja.

To je evidentno i na novoj izložbi slika i crteža u velikogoričkoj galeriji Galženica, koju je osmislila i priredila kustosica Marijana Paula Ferenčić. U naponu dobrih ideja, u devetom desetljeću života, Đuro Seder u potpunosti dokida teze o tzv. nemogućnosti slike. Ovaj istaknuti umjetnik predstavljen je nizom crteža koji su rađeni između 1970. i tijekom devedesetih godina 20. stoljeća – i koji su sada po prvi puta prikazani javnosti – te recentnim slikama u tehnici akrila na platnu, koje tematiziraju intimno-ljubavne, sakralne, socijalne motive, ali i temu autoportreta. Đuro Seder se u želji za sažimanjem bitnih stvari odlučio za vrlo jasne teme i motive u kojima provlači i dalje gorgonašku svijest o nužnosti kritičkog djelovanja i ne zatvaranja očiju pred nevoljama ovog svijeta u kojemu živimo. Rekla bih da ga je upravo ta „sklonost dubokoj meditativnoj osjećajnosti“ (Zdenko Rus) odvela danas do slikarskih pozicija na kojima jasno i opredijeljeno stoji. Pa iako je ranijih godina njegov ekspresionistički rukopis znao biti mnogo dramatičniji, većih emotivnih amplituda i tenzija, s jačim apstraktnim i reljefnijim tretmanom materije, nove slike emaniraju mir, sklad i potpunu koncentraciju na bitne motive koje zapažamo oko sebe. Ljubavni par, autoportret, kristološki motivi gdje je Krist jasno prikazan kao netko tko nam daje bezuvjetnu ljubav, ali i ljudi s vrećicama i koji kopaju po kontejnerima – sve su to slike našeg svijeta prema kojima Seder ne može zadržati neutralan stav. „Teme egzistencijalne uvjetovanosti Seder njeguje izrazom koji se istovremeno nalazi u emociji i tvarnosti. Neumorna vitalnost njegovog stvaralačkog poleta gotovo djetinjom radoznalošću crpi psihološke i estetske pretpostavke likovne zbilje. Ona je turobna i ranjiva, klaustrofobična i nelagodna, podnošljiva, zaigrana i prihvaćena. Umjetnik se obraća sebi i drugima kroz materičnost i živost slike preko punine boje, potezom otvara prostor mogućnosti koji doziva slikarsko u crtežu i slici, a taloženje boje i gustoća namaza tako postaje fizičkim tragom uranjanja u polje njegove neizvjesnosti“, pojasnila je u predgovoru kataloga izložbe kustosica i povjesničarka umjetnosti Marijana Paula Ferenčić.

Đuro Seder (Zagreb, 1927.), diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu u klasi prof. Antuna Mezdjića 1951., a specijalku je završio kod prof. Marina Tartaglie 1953. godine. Od 1981.-1983. bio je docent na ALU u Zagrebu, od 1983.-1987. obnašao je dužnost dekana, a od 1987. do 1998. bio je redovni profesor. Od umirovljenja do danas u statusu je profesora emeritusa. Redovni je član Razreda za likovne umjetnosti HAZU od 2000., a od 2011. obnaša i funkciju voditelja Gliptoteke HAZU. Bio je članom umjetničke grupe Gorgona od 1959. do 1966. godine. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina objavljivao je poeziju u časopisima Razlog, Kolo, Forum i Republika, a 1978. tiskana mu je zbirka pjesama „Otac iz lonca“. Samostalno izlaže od 1958. godine. Djela mu se nalaze u brojnim domaćim i inozemnim galerijama, muzejima i značajnim privatnim zbirkama.

Novom izložbom koju odlikuje iznimno logičan, jasan i tematski pregledan likovno-prostorni postav, s mnogo prostorno-mentalnih cezura, bez natrpanosti zidova galerije, Đuro Seder ponudio je promatraču zajedno s kustosicom izložbe koncentrat i supstrat svih bitnih načela svojeg umjetničkog svjetonazora. Bez dilema, otvorenih poglavlja ili tobože metaforičkih upitnika.

Komentiraj