Prateći u posljednja dva desetljeća opus slikara Đure Sedera, u njegovim se izložbenim aktivnostima u kontinuitetu može pratiti daljnji i novi razvoj slike, no njegova je manifestno-intelektualna pozicija „od početaka u šezdesetim godinama bila pozicija zdvojne slikarske svijesti pred činjenicom slike koja je postala upitna“ (Zdenko Rus). Međutim, mlađe generacije hrvatskih umjetnika i kustosa percipiraju ga kao značajnog predstavnika novog vala europskog ekspresionizma u hrvatskom suvremenom slikarstvu, iako je Đuro Seder kao stalni član Gorgone prošao kompleksan dijalog sa samim sobom o temi ispražnjenosti prizora i stvari na slici, koja se u njegovim ranijim djelima iskazivala kroz enformelni senzibilitet i crno-bijelu inačicu suprematizma. No, Seder se tek povremeno, kratkotrajno prepuštao gorgonaškoj ironiji, nihilizmu, i besperspektivnosti, pokušavajući kroz suvisle analize svijeta oko sebe vratiti slici smisao postojanja.

To je evidentno i na novoj izložbi slika i crteža u velikogoričkoj galeriji Galženica, koju je osmislila i priredila kustosica Marijana Paula Ferenčić. U naponu dobrih ideja, u devetom desetljeću života, Đuro Seder u potpunosti dokida teze o tzv. nemogućnosti slike. Ovaj istaknuti umjetnik predstavljen je nizom crteža koji su rađeni između 1970. i tijekom devedesetih godina 20. stoljeća – i koji su sada po prvi puta prikazani javnosti – te recentnim slikama u tehnici akrila na platnu, koje tematiziraju intimno-ljubavne, sakralne, socijalne motive, ali i temu autoportreta. Đuro Seder se u želji za sažimanjem bitnih stvari odlučio za vrlo jasne teme i motive u kojima provlači i dalje gorgonašku svijest o nužnosti kritičkog djelovanja i ne zatvaranja očiju pred nevoljama ovog svijeta u kojemu živimo. Rekla bih da ga je upravo ta „sklonost dubokoj meditativnoj osjećajnosti“ (Zdenko Rus) odvela danas do slikarskih pozicija na kojima jasno i opredijeljeno stoji. Pa iako je ranijih godina njegov ekspresionistički rukopis znao biti mnogo dramatičniji, većih emotivnih amplituda i tenzija, s jačim apstraktnim i reljefnijim tretmanom materije, nove slike emaniraju mir, sklad i potpunu koncentraciju na bitne motive koje zapažamo oko sebe. Ljubavni par, autoportret, kristološki motivi gdje je Krist jasno prikazan kao netko tko nam daje bezuvjetnu ljubav, ali i ljudi s vrećicama i koji kopaju po kontejnerima – sve su to slike našeg svijeta prema kojima Seder ne može zadržati neutralan stav. „Teme egzistencijalne uvjetovanosti Seder njeguje izrazom koji se istovremeno nalazi u emociji i tvarnosti. Neumorna vitalnost njegovog stvaralačkog poleta gotovo djetinjom radoznalošću crpi psihološke i estetske pretpostavke likovne zbilje. Ona je turobna i ranjiva, klaustrofobična i nelagodna, podnošljiva, zaigrana i prihvaćena. Umjetnik se obraća sebi i drugima kroz materičnost i živost slike preko punine boje, potezom otvara prostor mogućnosti koji doziva slikarsko u crtežu i slici, a taloženje boje i gustoća namaza tako postaje fizičkim tragom uranjanja u polje njegove neizvjesnosti“, pojasnila je u predgovoru kataloga izložbe kustosica i povjesničarka umjetnosti Marijana Paula Ferenčić.

Đuro Seder (Zagreb, 1927.), diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu u klasi prof. Antuna Mezdjića 1951., a specijalku je završio kod prof. Marina Tartaglie 1953. godine. Od 1981.-1983. bio je docent na ALU u Zagrebu, od 1983.-1987. obnašao je dužnost dekana, a od 1987. do 1998. bio je redovni profesor. Od umirovljenja do danas u statusu je profesora emeritusa. Redovni je član Razreda za likovne umjetnosti HAZU od 2000., a od 2011. obnaša i funkciju voditelja Gliptoteke HAZU. Bio je članom umjetničke grupe Gorgona od 1959. do 1966. godine. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina objavljivao je poeziju u časopisima Razlog, Kolo, Forum i Republika, a 1978. tiskana mu je zbirka pjesama „Otac iz lonca“. Samostalno izlaže od 1958. godine. Djela mu se nalaze u brojnim domaćim i inozemnim galerijama, muzejima i značajnim privatnim zbirkama.

Novom izložbom koju odlikuje iznimno logičan, jasan i tematski pregledan likovno-prostorni postav, s mnogo prostorno-mentalnih cezura, bez natrpanosti zidova galerije, Đuro Seder ponudio je promatraču zajedno s kustosicom izložbe koncentrat i supstrat svih bitnih načela svojeg umjetničkog svjetonazora. Bez dilema, otvorenih poglavlja ili tobože metaforičkih upitnika.

Komentiraj

Podijeli objavu
Prethodni članakOtvorene su prijave za METRO Potentials Ready2Lead
Sljedeći članakPatrijarh srpski Irinej na molitvenom skupu u Mlaki
Iva Körbler (Zagreb, 1973), povjesničarka umjetnosti, nezavisna kustosica i urednica Diplomirala povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osnovnu i srednju muzičku školu „Elly Bašić“ pohađala i završila u Zagrebu. Od 1995. objavljuje tekstove, kritike, intervjue i eseje o modernoj i suvremenoj umjetnosti i arhitekturi u stručnim časopisima i novinama. Od 2001.-2009. urednica za likovnu umjetnost i arhitekturu u časopisu „Vijenac“. Bila je pomoćna suradnica za likovnu umjetnost, arhitekturu i glazbu na „Hrvatskom enciklopedijskom rječniku“ (Novi liber, 2002). Suradnica je Nacionala od 2003.-2007. te od prosinca 2014.