U zagrebačkoj galeriji ULUPUH u Ilici može se razgledati vrlo zanimljiva i pomalo drugačija izložba fotografija Maje Strgar Kurečić „Other Worlds“. Naime, nemamo često prilike promatrati dobru apstraktnu fotografiju, kao da se i ona povukla pred tzv. life i street fotografijom, portretima, prirodom ili intimnim motivima. U nekom vječitom tihom natjecanju između slikarstva i fotografije, apstraktna fotografija prepustila je slikarstvu i grafici preuzimanje koncepta apstraktnog reduciranja svijeta, stoga nam je svaki takav eksperimentalni iskorak iznimno zanimljiv.

Maja Strgar Kurečić (Zagreb, 1972.) diplomirala je na Grafičkom fakultetu u Zagrebu 1996., gdje je 2007. i doktorirala s temom iz područja digitalne fotografije. Objavila je više od 40 znanstvenih radova iz područja grafičke tehnologije i fotografije. Članica je Zbora fotoreportera Hrvatske i Fotografske sekcije ULUPUH– a. Fotografijom (reklamnom, novinskom, reportažnom i eksperimentalnom) bavi se aktivno od 1991. te je do sada izlagala na više od pedeset selektiranih i žiriranih skupnih izložbi, ali i deset samostalnih u zemlji i inozemstvu. Radi kao izvanredna profesorica na Katedri za grafički dizajn i slikovne informacije na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, gdje predaje fotografiju i grafičku pripremu. Autorica je sveučilišnog udžbenika „Osnove digitalne fotografije“ u izdanju Školske knjige.

Vizualni eksperimenti u kombiniranoj tehnici koje umjetnica radi mogu se povezati s tradicijom kolorističke apstrakcije, ali i tzv. alkemijskog pristupa umjetnosti, gdje stapanje različitih fluidnih matrica koje nas podsjećaju na kozmičke motive rezultiraju teksturama prizorâ za koje je vrlo teško ustvrditi njihovu genezu i stvarateljski postupak. U fotografiji su se već davno afirmirali grafički efekti, igranje foto-emulzijom, različitim kemikalijama uz intervencije na polaroid fotkama – pa čak i paljenje fotopapira ili njegovo izlaganje dnevnoj svjetlosti – no postupci Maje Strgar Kurečić u tom kontekstu nemaju s time veze. Ona, naime, u posudama miješa različite tekućine, materijale i slikarske pigmente veće ili manje kemijske težine, promatra njihov sraz i kemijsku reakciju te takav rezultat fotografira s velikim povećanjem. Na rezultat se ne može unaprijed utjecati, niti kontrolirati sam proces kada jednom započne. Ta procesualnost, neizvjesnost i krhkost ishoda daju pravu ‘starinsku’ umjetničku kvalitetu cijelom procesu i konceptu, gdje se na vrlo autentičan način sjedinjavaju slikarski i fotografski elementi, pri čemu umjetnica ne negira fotografski medij.

Upravo je ciklus „Other Worlds“ ne bez razloga dobio brojne ugledne međunarodne nagrade, a recentna je serija apstraktnih fotografija uvrštena u izbor najboljih apstraktnih fotografija F-STOP magazina (br. 97; Abstraction 2019.). Za svoje je radove samo u zadnje tri godine dobila deset značajnih međunarodnih nagrada i priznanja.