Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u petak je za nacional.hr analizirao nadolazeće predsjedničke izbore u Rusiji, položaj naroda Ingušetije te drugu godišnjicu bombardiranja rodilišta u Mariupolju.

“Putinov režim će 17. ožujka održati takozvane “predsjedničke izbore” i potaknut će ukrajinske građane na područjima koja je privremeno okupirala ruska vojska na sudjelovanje u ovoj farsi. Uključivanje Ukrajinaca na privremeno okupiranim područjima u ruske izbore još je jedan korak osvajača u smjeru nezakonitog uključivanja okupiranih područja Ukrajine u sastav Rusije.

Sudjelovanje Ukrajinaca na ruskim izborima nema nikakve veze s očitovanjem volje i pravno je ništavan čin. Osobe koje sudjeluju u organizaciji i održavanju nezakonitih izbora na privremeno okupiranim područjima ili javno pozivaju na njihovo održavanje, odgovarat će u skladu s Kaznenim zakonom Ukrajine prema članku o kolaboracionističkoj djelatnosti.

Istodobno, trenutno ukrajinsko zakonodavstvo ne predviđa kaznenu odgovornost samo za činjenicu sudjelovanja, uključujući prisilno sudjelovanje, u takozvanim “izborima” koje je pripremila Ruska Federacija u privremeno okupiranim regijama Ukrajine. Bojkot ruskih “izbora” na okupiranim područjima oblik je otpora okupaciji koji približava pobjedu Ukrajine.

U isto vrijeme, svaki Ukrajinac pod okupacijom mora uzeti u obzir stupanj osobnog rizika, djelujući u inat osvajačima. Rusija je totalitarna diktatura čiji je vladajući režim izbornu proceduru pretvorio u ritual lišen svoje primarne suštine. Takozvani “izbor” Putina za još jedan predsjednički mandat 2024. godine bit će najgori u povijesti Rusije, jer će biti popraćen nasiljem nad milijunima građana Ukrajine na privremeno okupiranim područjima.

Legitimitet pseudo izbora ne može se kategorički priznati. To su najavile demokratske zemlje svijeta. Još jedan navodni reizbor Putina za šefa države politička je farsa i demonstracija potpunog prijezira prema demokratskim institucijama izbora u svrhu povremene obnove vlasti. Prerušavanje diktatora u navodno izabranog od naroda ukazuje na pokušaj da se svijetu predstavi kao demokratski izabrani političar koji je zapravo uzurpirao vlast.

Putin je na vlasti u Ruskoj Federaciji od 1999. i to mu se toliko sviđa da svakom građaninu Rusije koji se usudi predložiti diktatoru da vlast podijeli s nekim drugim prijeti smrt ili, u najboljem slučaju, dugogodišnja robija. Stoga ne čudi da se Putin druži s istim pojedincima koji žele vladati državama do kraja života, a da uopće ne razmišljaju o alternativi ovakvom načinu rada.

Putin se dugo svrstao uz bjeloruskog diktatora Lukašenka i sjevernokorejskog Kim Jong-una. Diktatori pokušavaju poduprijeti jedni druge kako bi ostali na vlasti. Stoga cijeli slobodni svijet mora ujediniti svoje napore kako bi se učinkovito suprotstavio diktatorskoj Internacionali koja ugrožava demokratska načela i slobode mnogih naroda.

Istovremeno, već je indikativna bila 16-satna bitka Oslobodilačke vojske Ingušetije s ruskim kažnjenicima u gradu Karabulak Republike Ingušetije. Inguši su jedan od naroda koje je Kremlj porobio, koji traže slobodu i samoodređenje. U Staljinovo vrijeme cijeli je jedan narod protjeran iz svojih domova na sjevernom Kavkazu, optužen za navodnu suradnju s njemačkim Wehrmachtom 1942.-43. Zatim, nakon Staljinove smrti, Ingušima je dopušteno da se vrate svojim domovima, kao i njihovim deportiranim susjedima Čečenima.

Moderna Rusija, kao i Staljinov Sovjetski Savez, totalitarna je diktatura i zatvor za narode koji žele živjeti i stvarati slobodno. Dana 23. veljače 2024. Vrhovna Rada Ukrajine usvojila je Rezoluciju kojom se priznaje pravo Inguša na stvaranje nezavisne suverene nacionalne države, osuđuje zločine Rusije nad Ingušima i vraća teritorijalnu cjelovitost Ingušetije.

Prošle godine je Odbor za neovisnost Ingušetije najavio početak formiranja oružanih snaga Ingušetije. Inguši se suprotstavljaju Moskovskom Carstvu i u svojoj domovini i u redovima Obrambenih snaga Ukrajine. Tijekom bitke u Karabulaku, ruski vojnici su upotrijebili bacače plamena “Bumbar” protiv pobunjenika u području višekatne stambene zgrade. Ruske trupe ne obraćaju pozornost na prijetnje životima civila ni u Ukrajini ni na teritoriju Ruske Federacije. Inguški pobunjenici nisu teroristi, kako ih Kremlj proglašava, već ruski vojnici koji su ih pokušali uništiti.

A prije točno dvije godine ruska avijacija napala je rodilište u Mariupolju. Ozlijeđeno je 17 osoba, među kojima su trudnice i rodilje. Jedna od žena umrla je zajedno s djetetom. Rusija protiv Ukrajine vodi genocidni rat, koji je popraćen sustavnim kršenjem međunarodnog humanitarnog prava i ratnim zločinima. Snimka tragedije Mariupolja tijekom ruske opsade postala je široko poznata zahvaljujući hrabrom radu fotoreportera.

Rusija ne može sakriti svoje zločine lažima i prijevarama. Ruska propaganda je lagala, kao da je rodilište u Mariupolju vojna baza pukovnije Nacionalne garde “Azov”, a da su trudnice navodno vozile na mjesto “insceniranja” zračnog napada. No, trudna Mariana Pidgurska s fotografije Jevgenije Maloletke, koja je doista trebala roditi u kasnije bombardiranom rodilištu, nije bila “glumica” kakvom ju je ruska propaganda isprva proglasila. Unatoč činjenici da je Rusija ugrozila život ove žene i njezinog nerođenog djeteta te lagala i izrugivala se njezinoj nevolji, Pidgurska je kasnije bila prisiljena postati poslušno oruđe ruske propagande na privremeno okupiranim područjima.

Drama Mariane Pidgurske zapravo je minijaturna priča o tome kako se agresorska država planira obračunati sa svim Ukrajincima: pretvoriti žrtve svog nasilja u prestrašene vjerne podanike koji im “opraštaju” sve nepravde”, napisao je.