Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u ponedjeljak je za nacional.hr analizirao najnovija zbivanja u Ukrajini. Prenosimo njegovu analizu:

“Bivši njemački kancelar Gerhard Schroeder, (1998.-2005.), koji je donedavna biočlan vijeća direktora ruskog diva Rosneftj s godišnjom plaćom od 600 tisuća dolara, boravio je krajem prošlog mjeseca u Moskvi na odmoru i navodno imao susret sa predsjednikom Ruske Federeacije Vladimirom Putinom. Poslije povratka u Njemačku, političar koji je od 1998. do 2005. vodio Njemačku i koji nije osudio vojni napad Ruske Federacije na Ukrajinu – zbog čegaje čitav njegov stožer suradnika podnio ostavke, a Socijaldemokratska partija Njemačke koju je niz godina vodio isključila njegovo ime s popisa najistaknutih članova stranke – objavio je u vodećom njemačkom magazinu Stern prijedlog Moskve za puštanje u pogon cjevovoda Sjeverni tok-2 i spremnost za pregovore o završetku rata u Ukrajini.

Kratki je smisao navodnog ruskog mirovnog prijedloga u sljedećem: dogovor o isporukama ukrajinske hrane i žitarica prema svjetskim tržištima crnomorskom rutom treba smatrati kao prvi korak prema postizanju trajnog mira, sklapanje kojeg podržava službeni Kremlj. Moskva je spremna završiti rat, ako Ukrajina neće postaviti pitanje o povratku ukrajinskog poluotoka Krima, koji je prigrabila Rusija. To je pitanje, navodno, za rješavanje u sljedećoj generaciji. To je moguće razmatrati, ne za sto godina kako je bilo sa slučajem Hong Konga, ali i ne odmah. Gospodin Schroeder je ukazao na opasnost povratka Krima vojnim putem. Po moskovskom razumijevanju, Ukrajina navodno mora postati zemlja sa stalnom neutralnošću kao Austrija, a to znači nikad neće ići putem euroatlantske integracije odnosno dobivanja članstva u NATO. Što se tiče ukrajinskog Donbasa, ta će regija imati kantonalni ustroj kao u Švicarskoj. Ali opet nije do kraja jasno je li u sastavu državno-pravnog polja Ukrajine ili ne. Schroeder također nije precizirao vraća li se ruska vojska na pozicije od prije 24. veljače 2022.

Možemo tek nagađati zašto službeni Kremlj to nije iznio osobno, nego da to kaže bivši njemački kancelar. Zato ovo sve više miriše na poigravanje Moskve nekim bitnim temama. Još prošlog tjedna ministar vanjski poslova Ruske Federacije Lavrov izjavio je da su ruski ciljevi širi od Donbasa i protežu se na veći teritorij Ukrajine, poslije čega je ruski ministar obrane Šojgu proglasio da Moskva želi obnoviti SSSR, pri tome u mnogo jačoj varijanti. To su bile izjave visokopozicioniranih ruskih ministara, što apsolutno odudara od teza gospodina Schroedera.

Moramo razumjeti da Kremlj vodi informacijski rat protiv čitavog demokratskog svijeta, a Gerhard Šchroeder je potpuno moskovski igrač, koji iznosi samo poluslužbene stvari. Jasno da sada Moskva želi pregovoračaki proces dok Ukrajina još nije počela protuofenzivu na jugu i istoku zemlje. Taktika ruske strane uvijek je išla za formulom – osvajanje dijela ukrajinskog teritorija i odmah pregovore, poslije opet napad na ukrajinsku stranu poslije čega opet pregovaranje za sakupljanje snaga za sljedeću ofenzivu. Tako možemo preliminarno zaključiti da Moskva sada hoće pregovaranje, što nije zbog toga što je Kremlj iz jastreba rata postao golub mira, nego zato što ima probleme na različitim bojištima Ukrajine, gdje je ruska vojna inicijativa već na izdisaju.

Interesantno je da je sličan stav faktički u isto vrijeme iznio i bivši predsjednik SAD Donald Trump. On je poručio da bi trebalo imati kooperativniji pristup prema Putinu. Nužno bi bilo dati Moskvi garanciju da Ukrajina nikad neće stupiti u NATO, a Kijev bi se trebao odreći Krimskog poluotoka, da Rusija ne bi bila nervozna. To je stav sličan ublažavanju Hitlera od strane Francuske i Britanije tridesetih godina prošlog stoljeća. Hitler je prvo obećavao da će samo zauzeti Rajnsku demilitariziranu zonu, i to je navodno bilo sve što je Berlin tražio. Poslije su na red došli čehoslovačka regija Sudeti i aneksija Austrije. A to je bio ulazak u krvavi Drugi svjetski rat. Riječi Hitlera poslije pripajanja Austrije 1938., i riječi Putina poslije nezakonite okupacije Krima 2014. su 90 posto identične. Tako, ako bi Ukrajina priznala rusku okupaciju Krima i odustala od članstva u NATO-u, kako govori Donald Trump, ne bi bilo ruskog napada na Ukrajinu 24. veljače. To je točno. Ali bi ga bilo negdje za godinu dana.

Restauracija SSSR-a je primarni cilj Putina, koji sanja da uđe u rusku povijest kao novi imperator. Politika podržavanja kremaljskog popisa želja ostavila bi Ukrajinu usamljenu ispred ruskog ratnog diva. Nitko ne bi želio podržavati zemlju koja dragovoljno se odriče vlastitog teritorija i političkih stavova. Tako Trump na žalost faktički igra na strani Moskve, i nije čudo da je baš on osobno protiv snažne američke podrške Ukrajine. Za njega je 60 milijardi dolara za Ukrajinu, koja brani pola Europe, previše, pri čemu je Afganistan nepovratno pojeo 900 milijardi dolara američkog novaca. To je petnaest puta više, uz potpun američki fijasko. Tako sada svi s dubokom rezervom slušamo izjave Trumpa, kako nikada ne bi dopustio rusku aneksiju Krima, da je bio 2014. bio predsjednik SAD. Reći to je jedna stvar, a realno je djelovanje sasvim drugo. Kako kažu u ukrajinskom gradu Odesi – “Obećavati oženiti i oženiti realno su dvije sasvim različite stvari”.”