Poljski književnik Stanisław Jerzy Lec rođen je 6. ožujka 1909. godine u Lavovu – u Poljskoj. Majka mu je bila kći zemljoradnika, a otac sin barona de Tusch Letza, čija je obitelj prošla “mitski put Židova, od Švicarske, Njemačke do slavenskih zemalja”. U Lavovu je odrastao, u Krakovu počeo kao pjesnik, a u Varšavi proveo najveći dio života.
Rat ga je zatekao u Lavovu. Dvije godine proveo je u koncetracijskom logoru Tarnopolu, odakle je 1943. godine, utekavši od sigurne smrti prerušen u njemačkog vojnika, pobjegao u Varšavu, gdje se uključuje u Pokret otpora i 1944. stupa u poljsku vojsku.

Po završetku rata, osniva poznati poljski satirični časopis Pribadače. Kao ataše za tisak Poljske, godine 1946. odlazi u Beč. Nakon nekoliko godina napušta Beč i sa obitelji odlazi u Izrael, gdje ostaje do 1952. godine. Taj neobičan postupak dočekan je neprijateljski, kako u Izraelu, tako i u Poljskoj. Njegove knjige su zabranjene i povučene iz knjižara. Sljedećih nekoliko godina prestao je sa objavljivanjem. U to vrijeme, cenzuri podliježe, ne samo njegovo djelo, nego i biografija.

U Izraelu ne nalazi sebe. Nostalgičan za Poljskom, sa sinom, vraća se u eri najžešćih staljinističkih čistki.Uskoro, po dolasku u Poljsku, piše svoje remek djelo Nepočešljane misli – aforizmi, koje je počeo redovno objavljivati u tisku 1955. godine. Kritičari naglašavaju da ‘Nepočešljane misli’ nisu samo stvaralački čin, nego i recept za životnu filozofiju. Ovo djelo donosi mu svjetsku slavu.

Lec je izuzetno zahtjevan pisac. Njegove igre riječi od čitatelja, ponekad, zahtijevaju erudiciju. Lapidarnost Lecovih aforizama često svodi misao na jednu riječ, čiju dubinu moramo potražiti u okolnostima u kojima je stvorena. Prividna jednostavnost samo je maska za višeslojne asocijacije. Rijetko kada čitatelj smije biti zadovoljan „otkrivanjem“ dva nivoa. Obično postoji još jedan, i još…