Energetska politika Andreja Plenkovića posljednjih je šest godina bila jako sporna, tajnovita i za Hrvatsku izrazito štetna, a njegovi motivi za upravo takvu politiku nisu baš sasvim jasni.

Kroz šest godina Plenkovićeve vlade hrvatski energetski sektor još je temeljitije predan na upravljanje Mađarima pa je hrvatska Ina dodatno izgubila ingerencije nad hrvatskim energetskim resursima, u čemu je najvažniji faktor da su obje hrvatske rafinerije onesposobljene – jedna je zatvorena, a u drugoj je proces modernizacije tek nedavno krenuo, i to sporo, a veći dio zime je zatvorena – i da se ni u jednoj više ne prerađuje hrvatska nafta, nego se ona umjesto toga „šiba“ put Mađarske, i to potajno i po sasvim nepoznatoj cijeni – svojim potpisom omogućio donedavni ministar Tomislav Ćorić.

Uz to, u ovoj najnovijoj energetskoj krizi pokazalo se koliko je za Hrvatsku bilo štetno što je Vlada kao suvlasnik Ine dopustila da ta najveća državna energetska kompanija ne istražuje i ne razvija nova nalazišta plina i nafte – ili to čini u sasvim nedovoljnoj mjeri.

Od 2009. kad je Hrvatska iz vlastite proizvodnje zadovoljavala čak 70 posto potreba za plinom, trenutno se iz domaće proizvodnje pokriva manje od 30 posto. Osim toga, Plenkovićeva vlada sve donedavno nije pokazivala nikakvu namjeru da pokuša vratiti vlasništvo nad Inom iako bi to mogla nakon nedavne presude kojom je pravomoćno potvrđeno da je nekadašnji premijer Ivo Sanader kontrolu nad Inom predao Mađarima zato što je bio potkupljen. O svemu tomu Plenković je uglavnom šutio.

Ali sada se to preko noći počelo preokretati, prvenstveno zato što šesti paket sankcija EU-a prema Rusiji može značajno utjecati i na poslovanje Ine. I to zato što ni Ina više neće moći kupovati derivate ruske nafte u Mađarskoj, što je do sada činila, već će morati naći nove izvore.

VIŠE PROČITAJTE U NOVOM BROJU NACIONALA