Pixabay

Krah američke politike prema Iranu

Objavljeno u Nacionalu br. 630, 2007-12-10

AMERIČKA PRIJETNJA RATOM protiv Irana zbog razvoja atomskog oružja pokazala se promašenom: prema najnovijem izvješću, tajni program prekinut je još 2003.

Izraelski dnevni list Haaretz, poznat po dobrim vezama s izraelskim tajnim službama, objavio je 5. ožujka da je u Istanbulu u Turskoj 7. veljače nestao Ali-Reza Asgari, general Iranske revolucionarne garde, bivši zamjenik iranskog ministra obrane i član kabineta bivšeg iranskog predsjednika Mohammada Hatamija. Prema Haaretzu, Asgari je u nepoznatim okolnostima nestao čim je doputovao u Istanbul iz sirijskog glavnog grada Damaska. List je iznio spekulacije nekih obavještajnih izvora da je iranskog generala otela američka tajna služba CIA u suradnji s izraelskom tajnom službom Mossad.

Turske vlasti tvrdile su da o nestanku ništa ne znaju, američke ga nisu htjele komentirati, ali u Teheran je nakon nekoliko dana konferenciju za tisak održala žena koja je tvrdila da je supruga generala Asgarija. Optužila je zapadne obavještajne službe da su otele njenog muža i tražila njegovo oslobađanje. Rekla je da se otmica dogodila već u prosincu 2006., a ne u veljači 2007. kako je pisao Haaretz, te da je njezin suprug zaista nestao u Istanbulu kamo je doputovao kako bi s poslovnim ljudima razgovarao o kupnji maslinova ulja.

Sljedećih mjeseci o njegovu nestanku pisalo se povremeno, ali je uvelike pao u zaborav. Navodne činjenice o tom nestanku ipak su se pojavljivale s vremena na vrijeme i polako se počela stvarati drukčija slika o tome što se dogodilo. Sve se više tvrdilo da Asgari nije otet, nego da je dobrovoljno prebjegao na Zapad, nezadovoljan onim što se događa u Iranu. Navodno je bio nezadovoljan i svojim položajem, jer je – iako je bio jedan od najiskusnijih iranskih generala – nakon što je umjereni Hatami sišao s predsjedničkog položaja, a na njegovo mjesto došao ratoborni Mahmud Ahmadinedžad – maknut iz vrha iranskih oružanih snaga. U zapadnoj štampi tvrdilo se da je još od 2003. kontaktirao s jednom zapadnom tajnom službom i da je njegov odlazak u Istanbul bio aranžiran kako bi pobjegao na Zapad, a da je prije toga i najveći dio njegove obitelji prešao na Zapad.

Sljedećih mjeseci plasirane su različite informacije gdje je on debrifiran, prema nekim izraelskim tvrdnjama u Izraelu, prema drugima je iz Izraela bio prebačen u američku bazu u Njemačkoj i potom u SAD. Čulo se i da je – neovisno o tome je li bio otet ili je prebjegao – potpuno surađivao s američkim i izraelskim istražiteljima i otkrio mnoge iranske vojne tajne, pa i brojne informacije o iranskom nuklearnom vojnom programu.

Prema američkom dnevniku New York Times, to je bilo presudno za zaokret u procjeni iranskog vojnog nuklearnog programa. Taj zaokret izazvao je prije nekoliko dana veliko zanimanje u svijetu i sigurno će donijeti bitnu promjenu u američkoj politici prema Iranu. Prema novoj procjeni, Iran već četiri godine ne radi na vojnom nuklearnom programu, jer je 2003. odlučeno da se od toga odustane, navodno zbog međunarodnog pritiska. To znači da tvrdnje američkog predsjednika Busha i njegovih suradnika kako Iran stvara atomsko oružje, pa ga – ako ne prestane – treba napasti i uništiti njegova nuklearna postrojenja, nisu utemeljene na pouzdanim obavještajnim činjenicama.

Američki potpredsjednik iznio je 27. listopada svoje posljednje upozorenje prema kojem se Iran priprema za nuklearni napad na Zapad To je jedan od najvećih zaokreta u američkoj vanjskoj politici posljednjih godina, koji će se ponegdje smatrati jakim udarcem kredibilitetu američke vanjske politike, američkog predsjednika Busha, a posebno njegova potpredsjednika Dicka Cheneyja i cijele američke obavještajne zajednice. Mjesecima je američka vlada tvrdila da Iran gradi nuklearno oružje i poticala međunarodnu zajednicu, Ujedinjene narode i Međunarodnu agenciju za nuklearnu energiju da ga u tome spriječe, te sama prijetila najoštrijim mjerama ako Iran s tim ne prestane.

Sada je američka vlada objavila novu službenu obavještajnu procjenu, koja opovrgava sve dosadašnje tvrdnje Bushove administracije o neposrednoj iranskoj nuklearnoj prijetnji. U SAD-u od 1950. grupa vrhunskih obavještajnih analitičara i planera za američkog predsjednika radi obavještajne procjene o nacionalnim, međunarodnim i sigurnosnim pitanjima kako bi predsjednik o njima mogao donositi bolje odluke. Takvi analitički dokumenti – nacionalne obavještajne procjene – uvijek su opširni i vrlo značajni, a najčešće ostaju tajni, ali nekad ih vlada i objavi. Sada takve procjene radi Nacionalni obavještajni savjet, koji ima na raspolaganju povjerljive obavještajne informacije iz svih 16 američkih obavještajnih službi.

Sad je taj forum iznio novu procjenu iranskog nuklearnog programa, opovrgnuvši sve što je američka vlada dosad tvrdila, te dao za pravo tvrdnjama iranske vlade da Iran ne gradi nuklearno oružje, barem ne u ovom trenutku. Vrlo je značajno to što je američka vlada tu procjenu prenijela javnosti, iako je ona u proturječju s onim što se dosad govorilo. Prema novoj procjeni, Iran je još 2003. zbog međunarodnog pritiska napustio svoj program izrade nuklearnog oružja i ima pravo obogaćivati uran u mirnodopske svrhe. Doduše, taj uran može se iskoristiti i za nuklearno oružje, ali kad bi Iran sada to i počeo činiti, najvjerojatnije ga ne bi uspio dovršiti sve do sredine sljedećeg desetljeća.

Nakon što je objavljena ta procjena, u Iranu slave “veliku iransku pobjedu”, jer se pokazalo da je Iran stalno govorio istinu, kako je na velikom skupu u Teheranu rekao iranski predsjednik Ahmadinedžad. U Teheranu se procjenjuje da će to bitno oslabiti američki kredibilitet u daljnjim mogućim pritiscima na Iran. U Washingtonu su vladini predstavnici službeno pokušali to prikazati bezazlenim, kao da to nije veliki zaokret, nego samo taktički drukčija procjena roka u kojem Iran može izgraditi nuklearno oružje, jer potencijalna iranska nuklearna prijetnja ostaje i dalje. Čak se tu procjenu pokušalo prikazati kao potvrdu onoga što se u Washingtonu stalno tvrdilo.

U američkim političkim krugovima sad se procjenjuje da je ovo težak poraz američkog potpredsjednika Cheneyja, glavnog zagovornika oštre politike protiv Irana, čak i ratne opcije, te da ovo nije udarac samo njegovoj reputaciji i njegovim eventualnim planovima za mjere protiv Irana, nego i njegovu općem kredibilitetu, pa možda i znak opadanja njegova utjecaja na američku vanjsku politiku, koju je u nekim segmentima osobno vodio.

To pokazuje da on gubi autoritet i u vrhu američke vlasti. Ako je odlučeno da se objavi tajni dokument koji ruši njegovu uvjerljivost, on više nema autoriteta da to zaustavi. Dugo postoji nezadovoljstvo njegovom politikom, pa i jača uvjerenje da je on uvelike odgovoran što se SAD upetljao u iračku krizu iz koje se ne može izvući. Očito su ojačale snage koje smatraju da je prema Iranu potrebna nova politika, da s Iranom treba razgovarati kako bi se postiglo razumijevanje i izbjegao američko-iranski sukob opasnih razmjera, ali i kako bi se postiglo razumijevanje o razvoju događaja u Iraku, gdje Iran ima golem utjecaj. Možda je Nacionalna obavještajna procjena o iranskom nuklearnom programu početak nove politike i znak dolaska na scenu novih ljudi u američkoj vanjskoj politici.

Američke i izraelske novine iscrpno izvještavaju o tome kako je nastala Nacionalna obavještajna procjena o Iranu, ali i o tajnovitom nestanku iranskog generala u Istanbulu, istražujući je li to što je on prebjegao bilo ključno za zaokret u procjeni iranskog nuklearnog programa. Ima znakova da je to moglo imati neku ulogu, što analitičari zaključuju po nekim vremenskim podudarnostima. Nacionalna obavještajna procjena, tvrde američki listovi, trebala je biti gotova još proljetos, ali je dovršenje odgođeno jer su na vidjelo došle nove činjenice, upravo kad je moglo biti završeno prvo Asgarijevo ispitivanje. Američki listovi pišu da je prvotni izvještaj trebao biti vrlo kritičan prema Iranu, da se u njemu tvrdilo da Iran gradi nuklearno oružje, koje će uskoro biti dovršeno, te će Iran postati velika prijetnja SAD-u i njegovim saveznicima, ali i svojim susjedima. Ali nakon što su na vidjelo došle nove činjenice, američki obavještajni analitičari zaključili su da je Iran prekinuo svoj program.

Neimenovani američki obavještajni izvori tvrde da se taj zaokret nije temeljio samo na jednom izvoru, nego na raznovrsnim novim informacijama, a to su i otkrića američkih špijuna i analize uhvaćenih telefonskih razgovora i drugih vrsta elektroničkih komunikacija unutar Irana. Posebno se spominje novootkrivena dokumentacija koja potječe iz Irana, a osobito dokumenti u kojima pojedini ratoborni iranski rukovodioci negoduju što je iranski nuklearni program prekinut.

Analiza 16 tajnih službi

U SAD-u od 1950. grupa vrhunskih obavještajnih analitičara i planera za američkog predsjednika radi obavještajne procjene o nacionalnim, međunarodnim i sigurnosnim pitanjima. Takvi analitički dokumenti nekad budu i objavljeni. Sada takve procjene radi Nacionalno obavještajno vijeće, koje ima na raspolaganju povjerljive obavještajne informacije iz svih 16 američkih obavještajnih službi. Prema najnovijem izvješću Vijeća, Iran je još 2003. zbog međunarodnog pritiska napustio svoj program razvoja nuklearnog naoružanja.

SAD i Iran na rubu rata

Nekoliko puta činilo se da je ratni sukob neizbježan, SAD je čak koncentrirao pomorske i zračne snage blizu Irana. Tvrdilo se da će SAD na Iran istodobno ispaliti tisuće projektila, te ne samo uništiti iranski nuklearni program, nego i toliko oštetiti iransku vojnu i civilnu infrastrukturu da će zemlju baciti 20-ak godina unatrag.

Takve prijetnje Iranu potkrepljivane su obavještajnim tvrdnjama kako SAD ima dokaze da Iran obogaćuje uran, što je dokaz da stvara nuklearno oružje, a jedino je bilo upitno hoće li Iran imati to oružje već za nekoliko mjeseci ili tek za godinu-dvije. Iran nije poricao da obogaćuje uran, čak je nekoliko puta objavio podatke da u tome napreduje, ali je stalno tvrdio da to čini jer mu je to potrebno za mirnodopsku nuklearnu tehnologiju za proizvodnju električne energije koja mu nedostaje. Iran nije nijekao niti da razvija raketnu tehnologiju, a u SAD-u su te dvije pojedinosti povezivali kao iranski napor da uskoro postane nuklearna sila koja će nuklearnim raketama ugrožavati ne samo svoje neposredne susjede i Izrael, nego čak i Europu. Takva su upozorenja iz SAD-a dolazila stalno, a posljednje je iznio potpredsjednik Cheney 27. listopada.

 

Komentiraj

Source:Maroje Mihovilović