Koprivnički pankeri Overflow vratili se na glazbenu scenu

Overflow, jedna od najuspješnijih hrvatskih punk grupa, trima singlovima vraća se koncertima. Karijera ovih pankera traje već više od trideset godina tijekom kojih su objavili osam albuma i održali brojne koncerte i turneje po cijelom svijetu. Overflow je i prva hrvatska grupa čiji je spot emitiran na MTV-ju

Ovih dana na scenu se vratio Overflow, jedna od u svijetu najuspješnijih hrvatskih punk rock grupa, i to s čak trima novim singlovima. Godine 1990., kada još nitko u Hrvatskoj nije znao kako će izgledati posljednje desetljeće 20. stoljeća i kada su svjetskim top ljestvicama dominirali Madonna, New Kids On The Block, Lisa Stansfield, Sinead O’Connor i Technotronic, grupa maloljetnika iz Koprivnice osnovala je svoju prvu punk rock grupu Overflow. Činili su je tada 17-godišnji pjevač Goran Živković Žika i njegov 14-godišnji brat Branimir na gitari, Dejan Kostadinović na basu i Dalibor Martinčević na bubnjevima. Pamte da su grupu osnovali 11. veljače 1990. godine. Glazbeno su se obrazovali uz radioemisiju “Po vašem izboru” Ante Batinovića i utjecajni glazbeni magazin Ritam, a punk su upoznavali slušajući Ramonese, Sex Pistolse i The Clash. Slušali su često u to vrijeme i Brucea Springsteena i grupu Queen. Za neke od važnih bendova čuli su tek kroz komentare nakon prvih koncertnih nastupa, ni ne znajući za bendove kao što su NoMeansNo, Bad Religion, Green Day, Offspring itd. Mlada koprivnička punk rock grupa Overflow stvorila je prepoznatljiv, karakterističan zvuk melodičnog pop punka, nesvjesna kalifornijskog vala sličnog zvuka koji je istovremeno krenuo osvajati svijet. Prvi studijski album “Through Department Store” objavili su 1991., i to za pionira nezavisne diskografije Zdenka Franjića i njegovu etiketu Slušaj najglasnije, jer nitko od postojećih diskografa nije prepoznao njihov veliki potencijal. Pjevač grupe Overflow Goran Živković Žika prisjetio se:

“Zahvaljujući glazbenom magazinu Ritam skupili smo jedanaest adresa izdavača ili ljudi za koje smo mislili da nam mogu pomoći. U ljeto 1990. snimili smo demo i poslali ga na svih tih jedanaest adresa. Nakon dva dana Zdenko se jedini javio. Ostali nisu ni odgovorili. Našli smo se s njim za koji dan u Zagrebu i sve se odmah dogovorili. Mislim da je i on prepoznao u nama kvalitetu pa u proljeće 1991. izlazi prvi album.” Čim je izašao, album je dobio pohvale glazbenih kritičara, a publika je pohodila njihove koncerte oduševljena što u Hrvatskoj postoji grupa koja zvuči kao da je stigla iz Kalifornije. Mladalački entuzijazam ubrzo ih je potakao da se maknu iz Hrvatske te su na početku karijere jednom od prvih turneja obuhvatili Italiju, Francusku, Sloveniju i Hrvatsku. Živković se prisjetio prvih nastupa:

“Tih godina kad smo mi počeli svirati, u Zagrebu je bilo dosta koncerata. Postojala je jezgra ljudi koji su bili spremni riskirati i dovodili su bendove, a mi smo bili mladi band u usponu pa smo bili idealni za predgrupu. Tako smo svirali i s francuskim bandom Les Thugs, koji je snimao za diskografsku kuću Sub Pop, legendarne izdavače iz Seattlea koji su startali karijere Pearl Jama, Mudhoneyja i, naravno, Nirvane. Les Thugs je u tom trenutku bio najveći francuski nezavisni band, a redovito su odlazili na turneje u Sjedinjene Države. S njima smo svirali u Rijeci i oni su se u nas odmah zaljubili. Strastveno. Ponudili su nam da izdaju prvo singl, a onda i cijeli album u svojoj izdavačkoj kući Black et Noir. Već te jeseni 1991., baš u najgore vrijeme Domovinskog rata, mi smo svirali svoju prvu francusku turneju. Dio koncerata nastupali smo s njima i to su bili sjajno posjećeni koncerti sa 700 do 1000 ljudi, dio su bili veći festivali, a dio naši samostalni koncerti. Bili smo izvrsno prihvaćeni, reakcije i publike i kritike bile su nevjerojatne.”

‘Naša karijera vođena je beskompromisno i kontra zdravorazumskih pravila većine muzičara. Primjer za to je naš ostanak u Hrvatskoj’, kaže Goran Živković

Singl “Naked / Beautiful Fire” objavljen je za Black et Noir, no ta francuska diskografska kuća zapala je u financijske probleme zbog bankrota tada najvećeg francuskog distributera pa drugi album nije izašao. Izdavača drugog albuma pronašli su u Hrvatskoj i to je bio Croatia Records. Zahvaljujući tadašnjem zaposleniku CR-a, a danas glazbenom kritičaru Aleksandru Dragašu, pokrenuta je podetiketa T.R.I.P. Records. Nju je Dragaš vodio s Tomislavom Šunjićem koji je ubrzo potom postao njihov menadžer. Godine 1993. za spomenutu etiketu izašao je drugi album grupe Overflow “Dorothy” koji ih je odveo na europsku turneju i omogućio im ulazak na tada vrlo utjecajan MTV. I to u program MTV-ja koji se prikazivao u SAD-u i Velikoj Britaniji.

“Zbog pjesme ‘Dorothy’, kao i odličnog spota u režiji Ivana Roce, postali smo u Hrvatskoj vrlo prepoznatljiv band. Nevjerojatno je bilo da je ‘Dorothy’ na tada jako popularnoj glazbenoj emisiji HTV-a ‘Hit Depo’ nekoliko tjedana bila na prvom mjestu, a dobar dio godine vrlo visoko na toj ljestvici. Imali smo hit, a to je za svaki band najčešće ključna situacija”, rekao je Živković.

Prisjetio se i uspjeha drugog albuma: “Kritičari koji su pisali o albumu ‘Dorothy’ vidjeli su kvalitetu i osjetan rast u odnosu na prvi album. Budući da je album izašao u Hrvatskoj, uvijek je postojao problem vezan uz distribuciju albuma vani. Ono što smo nosili po koncertima širom Europe, brzo smo rasprodavali.”

Nova europska turneja, kojom su promovirali drugi album, obuhvaćala je nastupe u Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Danskoj, Austriji, Njemačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj. U to vrijeme, početkom 90-ih, bili su jedan od rijetkih hrvatskih bendova koji su toliko svirali diljem Europe.

Iako su svoje novo diskografsko utočište pronašli u hrvatskoj podetiketi T.R.I.P. Records, novi EP “The Worm” objavili su 1995. godine za talijansku diskografsku kuću Goodwill Records.

“Mislim da smo u to vrijeme prvi put počeli s našom, kasnije ustaljenom praksom da uvijek tražimo avanturu, drugačiji put, nove i drugačije izazove. Naša karijera zapravo je bila vođena vrlo beskompromisno i kontra svih zdravorazumskih pravila kojima se vodi većina muzičara. Na primjer, racionalna odluka za nas u početku 90-ih godina bila bi odlazak u Francusku i nastavak karijere tamo, ali na to se nismo odlučili jer smo očito voljeli grad iz kojeg dolazimo i voljeli smo se tamo vraćati koliko god to ponekad depresivno bilo. Mislim da je zanimljivo reći da je EP ‘The Worm’ naš bestseller što se prodanih primjeraka tiče, iako ga u Hrvatskoj ima relativno malo ljudi”, rekao je Živković.

U drugoj polovici devedesetih članovi Overflowa uglavnom su već postali punoljetni i osim o glazbi počeli su razmišljati i o obrazovanju pa su svi redom upisali fakultete. Po riječima Gorana Živkovića, danas su gotovo svi bivši članovi grupe Overflow akademski građani. Možda ne rade svi u svojoj struci, ali su uspješni na svojim radnim mjestima grafičara, socijalnog radnika, učitelja i informatičara. Osim što je pjevač grupe Overflow, Živković je profesor pedagogije i povijesti te radi u osnovnoj školi kao stručni suradnik pedagog. Za malu domaću nezavisnu diskografsku kuću Anubis Records objavili su 1997. svoj treći studijski album “Extremely Perverted Fantasies of Mad Milkman’s Disordered Mind”, koji im je ponovo omogućio česte nastupe širom Europe, i to s tada vrlo popularnim grupama kao što su D.O.A., Urge Overkill i Poison Idea. Tih godina grupu je napustio gitarist i Goranov brat Branimir, kojeg je zamijenio Nikica Jovanović. Godinu dana kasnije, 1998., njemačka diskografska kuća Broccoli Records objavila je njihov 7-inčni EP “Protected By The Badge”. Dakako, ponovo je uslijedila serija koncerata širom Europe, a 1999. objavili su novi album “Unbrestfed 69” koji su snimili u Nizozemskoj i objavili za Anubis Records. Zahvaljujući sve boljoj reputaciji i sve većoj popularnosti, Overflow je otišao na turneju po Njemačkoj i Švicarskoj s američkom punk rock grupom New Bomb Turks, ali svega tri godine kasnije povukli su se sa scene.

“Došlo je do zasićenja s jedne strane. Neki od nas su odlučili agresivnije učiti i završiti fakultete, a dio se počeo baviti organizacijom koncerata i razvojem urbane kulture u Koprivnici pa je pokrenut klub Kuglana 2 koji je nekoliko godina bio jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj koji je ugostio velika svjetska imena nezavisne scene”, objasnio je Živković.

Nakon dulje pauze grupa je 2006. s novosadskim producentom Vladimirom Radušinovićem iz grupe Atheist Rap snimila novi album “Live at… Parties” za Anubis Records. Nekoliko godina kasnije krenuli su na kanadsku i sjevernoameričku turneju te nastupali na Canadian Music Weeku u Torontu, najvećem svjetskom showcase festivalu South by Southwest u Texasu i CMJ Marathonu u New Yorku.

“To su zapravo bile dvije turneje, jedna u proljeće, a druga u jesen 2010. Dobili smo poziv za svirku na znamenitom SouthBySouthwest festivalu u Austinu u Texasu pa smo spojili još gradova i festivala kako bi turneja i tako dalek put imali više smisla.”

Tijekom turneje potpisali su ugovor o distribuciji svojih albuma s distribucijskom kompanijom Orchard. Kad je izgledalo da je to početak velikog svjetskog uspjeha, dečki iz koprivničke grupe Overflow osnovali su vlastitu diskografsku kuću Paf! za koju su 2011. godine objavili možda i najzreliji album u karijeri “Hit Me”. “Album je snimljen dosta prije izlaska i jako dugo vagali smo kome dati povjerenje da objavi taj album. Uložili smo u njega jako puno energije, bili smo prvi put u životu zaista potpuno zadovoljni produkcijom i vjerojatno je prevagnula želja da imamo punu kontrolu nad tim izdanjem. Uostalom, to je bilo vrijeme kad je sve više izvođača pokušavalo svoje karijere usmjeravati prema neposrednom kontaktu s publikom, bez izdavača, uz pomoć interneta. Zato nam se to činilo kao dobra ideja.”

Zahvaljujući ugovoru s distribucijskom kućom Orchard, novi album grupe Overflow dospio je do svojih obožavatelja na svim stranama svijeta, dok su se koncertno usmjerili na najveće open air festivale poput Szigeta u Budimpešti, Exita u Novom Sadu, InMusica u Zagrebu, Terranea u Šibeniku i Punk Rock Holidaya u Tolminu. Iako je do tog trenutka sve u njihovoj karijeri izgledalo idealno, dolazi do velikog preokreta. Godine 2013. snimaju prvi album na hrvatskom jeziku, s pjesmama koprivničkog pjesnika Mihovila Pavleka Miškine, “Overflow & Miškina”, i to za Dallas Records.

‘Overflow se zaista vraća na scenu. Nas trojica radimo na novim pjesmama i zabavljamo se muzicirajući u našoj prostoriji od jeseni 2017.’, kaže Živković

“Ideja se u meni rodila sasvim slučajno kad sam naišao na podatak da je 2012. Miškini okrugla obljetnica – 125 godina od rođenja i 70 godina od smrti. Iz čiste znatiželje pročitao sam sve njegove radove, a onda sam prešao na sve što je o njemu napisano i što sam mogao pronaći u koprivničkoj knjižnici. Bilo je to za mene jako uzbudljivo putovanje u prošlost, možda i stoga što sam i sam profesor povijesti, a lokalna povijest oduvijek me jako zanimala. Čitajući poeziju fascinirala me aktualnost njegove poezije, posebno one socijalne koja vrišti protiv nepravde, protiv muke siromašnih, protiv suludosti rata. Osim te, socijalne poezije, potresla me serija njegovih pjesama koje je pisao pokojnoj ženi. Serija tih pjesama zove se “Mrtvoj drugarici” i smatram te pjesme najboljim djelom njegova opusa. Taj album je posveta Mihovilu Pavleku Miškini, ali i Podravini, kraju iz kojeg dolazimo i u koji se uvijek vraćamo. Posveta gradu koji nam je dom i koji nas je oblikovao. To nije bilo samo putovanje u prošlost, nego na neki način i putovanje kući.”

Publika naviknuta na punk rock rifove i pjesme na engleskom jeziku, primila je album “Overflow & Miškina” dosta rezervirano. Unatoč singlovima “Bijeda”, “Invalidova pjesma” i “Pjesma međimurskog zlatara”, grupa Overflow bila je sve manje prisutna na hrvatskoj pa tako i na globalnoj sceni. Bilo je to 2013. Činilo se da je to bio njihov zadnji album. Međutim, ovih dana Overflow se ponovo aktivirao i snima novi album:

“Overflow se zaista vraća na scenu. Nas trojica, Marko Kuhar koji je s nama od albuma ‘Overflow & Miškina’ na bubnjevima, Zoran Piberčnik koji je u Overflowu od 2005. i moja malenkost, radimo na novim pjesmama i zabavljamo se muzicirajući u našoj prostoriji od jeseni 2017. Dakle, počeli smo raditi na novoj muzici prije dvije godine. Počeli smo neobavezno, opušteno, bez ikakvih pritisaka i rokova. Zapravo nismo znali u što se upuštamo. Kako je Nikica koji svira gitaru u Overflowu od 1999., pronašao svoju sreću u Irskoj, potražili smo novog gitaristu i našli ga u Vedranu Dautanecu iz Đurđevca kojeg ćete uskoro upoznati i koji će vas, bez ikakve sumnje, oduševiti svojom svirkom. Radi se o divnom biću, vrlo emotivnom i staloženom čovjeku. Sjajno je i to što s nama jako usko surađuje i Konrad Mulvaj koji je svirao bas u Overflowu do 2002. godine i koji je autor nekih od naših najvažnijih pjesama iz 90-ih. Kono se danas bavi glazbenom produkcijom i ovaj album koji pripremamo on će producirati. Osim što radi na produkciji, uključio se i u stvaranje pjesama. Dio albuma snimali smo u Rojcu u Puli, u Radnoj sobi Pionir, gdje nam je pomagao Edi Cukerić koji nam je koproducent na albumu. S njim je pravi užitak surađivati.”

Album je planiran tek za jesen 2020. godine, no zato će ovih dana objaviti tri singla s pratećim spotovima, i to sve odjednom.

“Ne možemo dočekati da konačno ljudima pustimo muziku koju radimo pa smo odabrali odmah izbaciti tri singla. I opet je to avantura jer su dobronamjerni savjeti išli u smjeru ‘Pa to će vam spustiti broj pregleda na YouTubeu’, ‘Zašto odmah tri?’ itd. Kad čujemo takve savjete, reakcija je obično ‘’Ajmo to napraviti!’ Do albuma će biti još novih singlova. Namjera nam je svaka dva mjeseca izbaciti nešto nove muzike, a voljeli bismo i što prije početi svirati koncerte jer je to naše prirodno stanište i tamo se najbolje osjećamo”, zaključio je Živković.

Komentiraj