Njemački književnik rođen je u njemačkom Lübecku 6. lipnja 1875. godine. Prozaik, esejist i kritičar, jedan od najznačajnijih njemačkih autora 20. stoljeća, snažno je utjecao na njemačku, ali i sveukupnu europsku književnost. Iz ugledne patricijske obitelji, iznimno obrazovan, uzore je našao u ruskoj i skandinavskoj književnosti, u čemu se oslanjao na brata Heinricha.

Nakon uspjeha prve zbirke novela Mali gospodin Friedemann (Der kleine Herr Friedemann, 1898), od izdavača S. Fischera dobio je ugovor za roman, pa je u 25. godini objavio romansiranu kroniku propasti patricijske obitelji pod naslovom Buddenbrookovi (Buddenbrooks, I–II, 1901), jedan od najznačajnijih njemačkih proznih ostvarenja.

Kada je Hitler preuzeo vlast u Njemačkoj, Mann je emigrirao u Švicarsku, pa u SAD, a 1952. se vratio u Švicarsku. Bio je oštar kritičar fašizma, koji je u emigraciji u govorima i esejima osuđivao kao nasilan i moralno iskvaren režim, a svojim se djelima iskazivao kao predstavnik istinskog europskoga građanskoga humanizma. F. Mauriac tvrdio je da je upravo on u mračnim danima nacističke vladavine sačuvao »netaknutu slavu njemačkoga genija«.