Katastrofalna poplava u dolini njemačke rijeke Ahr 2021. najavila je kataklizmu

Autor:

FOTO: Heinz Grates

U dvije njemačke savezne države Sjevernoj Rajni-Vestfaliji i Porajnju-Falačkoj, koje su bile najteže pogođene poplavom, poginulo je skoro 200 ljudi, a klimatolozi upozoravaju da su poplave jedna od najvećih prijetnji u budućnosti

U ljeto 2021. zapadnu Europu pogodile su rekordne poplave. U njemačkom slučaju bila je riječ o najvećoj prirodnoj katastrofi u novijoj povijesti, uz ukupnu štetu od skoro 30 milijardi eura. Jedna od najgore stradalih regija bila je idilična dolina rijeke Ahr, turistička destinacija, poznata po lokalnim vinarijama i planinarskim stazama koja se prostire na području Sjeverne Rajne-Vestfalije i Porajnja-Falačke. U te dvije savezne zemlje poginulo je tada 184-ero ljudi, a teško je ozlijeđeno njih gotovo tisuću. U njemačkoj povijesti jedino je u oluji u Hamburgu 1962. poginulo više stanovnika, 315-ero.

„Možda smo bili pripremljeni na poplave s visinom vode do 4 i pol metra, ali ne i za takvu kataklizmu. Poplava iz 2016. smatrala se jednom od najgorih u stotinu godina, tada je voda dosegnula razinu od tri metra. Te 2021., u samo dva dana s jakim oborinama, vodeni val narastao je 10,6 metara visine, a bujica je bila široka 200 metara. U 24 sata palo je gotovo 200 mililitara kiše po četvornom metru“, prisjeća se Cornelia Weigand, tadašnja gradonačelnica Bad Neuenahr-Ahrweilera, a sada čelnica jednoga od okruga u Porajnju-Falačkoj, naglašavajući kako je ovoga ljeta razina Ahra bila svega – 48 centimetara.

Voda iz planinskih rijeka Ahr i Mosel, inače pritoka Rajne, vrlo se brzo tog kobnog srpanjskog dana 2021. izlila iz korita i velikom brzinom nosila sve što se našlo na putu, pa i stabla. Svom silinom udarila je u kuće koje su se rušile kao domino, tvrde očevici. Neki su se stanovnici nakon toga utopili, neki proveli i 20 sati na krovovima prije negoli su evakuirani helikopterima. Neki su poginuli u vlastitim podrumima tražeći alat, nesvjesni činjenice da neće moći otvoriti vrata nakon što se prostorija napuni s 30 centimetara vode. Neki su skončali u podzemnoj garaži u pokušaju da spase automobil… Poplave su pogodile više od polovine stanovnika Bad Neuenahr-Ahrweilera, njih oko 18 tisuća. Nestale su cijele ulice. Na fasadama mnogih od kuća u najstarijem dijelu pitoresknog gradića, danas poznatog po termalnim kupalištima, i dalje se vidi tadašnja razina razornog vodenog vala. U jednoj od kuća s kraja 18. stoljeća obiteljski je restoran i mali hotel i obitelji Körtgen.

Vodena bujica oštetila je oko 3000 zgrada uz rijeku Ahr. Od 56 tisuća stanovnika koji uz nju žive, 42 tisuće je bilo pogođeno tom prirodnom katastrofom. FOTO: Heinz Grates

„Ironija sudbine jest ta da su te strašne večeri kod nas u restoranu gosti bili članovi Saveznog ureda za civilnu zaštitu i pomoć pri katastrofama. Poplava je nastupila oko 23 sata. U roku od 20 minuta voda je dosegnula visinu od dva metra, pa smo se popeli na gornji kat. Nakon što smo preživjeli najgorih 24 sata u životu, kuća je bila pod vodom još dva dana, a podrum pet. Pri ispumpavanju je vatrogascima pomagala i vojska. Mulja je bilo posvuda, morali smo blato čistiti lopatama. Sve je bilo uništeno. Restoran smo ponovno otvorili za manje od godinu dana. Smatram da je to što se nama dogodilo 2021. samo početak klimatskih promjena. Ovog ljeta svjedočili smo poplavama i požarima posvuda. Sjetite se samo prizora iz Grčke i Libije, mi smo još i dobro prošli. Poplave su za mene jedna od najvećih prijetnji u budućnosti, ne mislim da je to bio događaj koji se neće ponoviti“, smirenim glasom pripovijeda Antje Körtgen.

Vodena bujica oštetila je oko 3000 zgrada uz rijeku Ahr. Od 56 tisuća stanovnika koji uz nju žive, 42 tisuće je bilo pogođeno tom prirodnom katastrofom. Dom je izgubilo njih najmanje 17 tisuća, nastradalo je područje uz rijeku u dužini od 50 kilometara. Uništena je cjelokupna infrastruktura, uključujući i mostove koji su povezivali dvije riječne obale. Oni koji su u svega nekoliko sati ostali bez ičega tijekom sljedeća dva tjedna zbrinuti su u improviziranim prihvatnim centrima. U dolinu je pristigla velika količina državne i privatne humanitarne pomoći.

„Oni koji su najednom postali beskućnici nisu željeli završiti u kontejnerima na rubu naselja. Od doniranog novca nakon dva mjeseca podignuli smo 250 malih montažnih kuća, onakvih kakve viđamo u njemačkim kampovima za odmor. I potom smo one koje je sreća pomazila i koji su imali veći komad zemlje ili prostranije dvorište ispred svog doma, zamolili za dozvolu da te montažne kuće postavimo ondje, kako njihovi sugrađani ne bi završili u getu za žrtve poplava“, objasnila je Nicole Schober, nekonvencionalna umjetnica čija kuća na brdu nije nastradala, koja je u prvim satima nakon katastrofe počela organizirati široku mrežu volontera.

‘Prvi put raspravljamo o tome kako i gdje graditi na obali rijeke, a da kuće ne budu u opasnosti od sve gorih poplava’, kaže Cornelia Weigand. FOTO: Dragan Nikolić

„U prvoj reakciji ljudi svjedočili smo velikoj solidarnosti: 48 sati nakon katastrofe crkva u malom selu u kojem živim bila je prepuna odjeće, tu je bio i svojevrsni koordinacijski centar. Na Facebooku je izniknulo stotinjak skupina za pomoć. Kada želite pomoći u tolikom obimu i zbog tolikog broja donacija, naprosto se nakon nekog vremena morate registrirati kao nevladina organizacija. To smo i učinili. Ubrzo smo diljem regije osnovali 26 informacijskih centara za građane i mrežu centara za pomoć. Najprije smo organizirali seminare u kojima smo ljude poučili kako se mogu prijaviti za pomoć države, a danas im pomažemo u izazovima koje donosi svakodnevni život. U humanitarnim udrugama zaposleno je 60-ak ljudi, njih još gotovo 250 povezano je s našom organizacijom. Lekcija koju smo naučili iz ove katastrofe jest ta da moramo biti ponizni. Mislili smo da sve možemo imati pod kontrolom. Moramo cijeniti okoliš i brinuti se o njemu. Nijemci su nakon svega postali svjesni da država nešto mora učiniti“, rekla je Nicole Schober koja je u posljednje dvije i pol godine primila i sedam prijetnji smrću jer je svojim radom taknula u osinje gnijezdo građevinskog lobija, itekako zainteresiranog za poslove u obnovi.

„U ožujku 2021. njemačko Ministarstvo obrazovanja i istraživanja započelo je s projektom KAHR, u suradnji sa sveučilištima u Aachenu i Bonnu. Taj akronim pokriva klimatsku prilagodbu, poplave i otpornost. Kao lokalna zajednica surađujemo oko budućih modela gradnje ne samo sa sveučilištima, već i s velikim inženjerskim tvrtkama. Projekt uključuje cijeli niz stvari, od hidrografskih studija, proučavanja tehnike ponovne izgradnje mostova do modela ponovne sadnje usjeva… Moramo razmišljati o drugačijem životnom konceptu, onome koji će uzeti u obzir klimatske promjene. Trebamo odgovarajuće sustave za rano uzbunjivanje koji će funkcionirati i ako nestane signala na mobitelu. To je prije dvije i pol godine nedostajalo. Ljudi u svakom trenutku moraju biti spremni na evakuaciju. Založili smo se da takva vrsta pripreme uđe i u školske kurikulume. Da su stanovnici 2021. bili svjesni rizika, možda bi bilo spašeno više života. Nije bitno naći nekoga koga ćemo okriviti za ono što se dogodilo, iako je puno osoba preuzelo odgovornost“, sumirala je nužne iskorake Cornelia Weigand.

„Na osnovu iskustva stečenog u katastrofalnim poplavama u dolini Ahr instaliran je novi sustav uzbunjivanja, uz trenutačno slanje poruke na sve mobilne telefone u ugroženom području. Također je pokrenut proces uspostave zajedničkog zapovjednog centra za zaštitu stanovništva, kako bismo bolje koordinirali mjere koje su potrebne u takvim katastrofama“, napomenuo je Harald Ebner, predsjednik Odbora za okoliš u njemačkom Bundestagu, čija se politička grupacija Zelenih zalaže i za bolji status volontera iz Civilne zaštite.

‘Ne mislim da je to bio događaj koji se neće ponoviti’, pripovijeda Antje Körtgen, čiji je restoran stradao u poplavi. FOTO: Dragan Nikolić

„Njemačka država u fond za obnovu uložila je 30 milijardi eura. Od toga nešto manje od polovine ide za obnovu javne infrastrukture i škola u dolini Ahr, a i privatnih kuća, pri čemu država sudjeluje s 80 posto sredstava. U području s visokim rizikom od poplava nije dozvoljena ponovna gradnja uništenih kuća, tek obnova oštećenih. Riječ je o održivoj gradnji prema novim standardima za buduće generacije. Nema smisla samo nanovo izgraditi uništeno. Prvi put raspravljamo o tome kako i gdje graditi na obali rijeke, a da kuće ne budu u opasnosti od sve gorih poplava. Moramo, naime, uzeti u obzir prilagodbu na buduće klimatske promjene. Moramo obnoviti riječnu obalu i riječno korito, ali tu obnovu mora pratiti i dobro planiranje. U tom procesu osim lokalnih političara i građevinskih tvrtki moraju sudjelovati i građani. Vjerojatno prvi u Europi ispitujemo hidrografske odlike tako velikog područja u kontekstu opasnosti od poplava. Nije u pitanju samo dio rijeke koji prolazi uz naselja u dolini, moramo razmišljati i o tome kako u slučaju jakih oborina spriječiti izlijevanje rijeke uzvodno“, kazala je Cornelia Weigand.

Svakodnevica je u dolini rijeke Ahr daleko od normalne. Primjerice, nijedan od 18 mostova preko rijeke nije u funkciji. Postoje tri privremena prijelaza. Lokalna administracija, pak, nema dovoljno ljudi koji bi obradili stotine privatnih zahtjeva za obnovom. Na izmaku su snaga. U obje nastradale savezne države iz fonda za obnovu dosad je ubrizgan tek manji dio novca.

„Kada je u pitanju obnova javne infrastrukture u dolini Ahr, odobreno je visokih 83 posto zahtjeva za potpore. Ipak svjedočimo kašnjenju u proceduri kada je u pitanju odobravanje prijava iz privatnog sektora, unatoč pojednostavljenom zakonodavstvu i postojanju savjetovališta za pogođena kućanstva. Rokovi za podnošenje zahtjeva za naknadu štete su stoga produljeni. Jedan od razloga sporog ritma obnove u tom segmentu jest taj da postupci prijave zahtijevaju stručnu analizu kako bi se potvrdili razmjeri štete, ali na raspolaganju nemamo dovoljno kvalificiranih procjenitelja. Tu je i problem s osiguravajućim društvima koja ne žele platiti odštetu, a nedostaje i tvrtki za obnovu kuća i infrastrukture“, naveo je Harald Ebner.

‘Lekcija koju smo naučili iz ove katastrofe jest ta da moramo biti ponizni’, kaže umjetnica i ‘zelena’ aktivistica Nicole Schober. FOTO: Dragan Nikolić

Dolina rijeke Ahr u prošlosti je bila siromašno seosko područje. Njezinu vinorodnost otkrili su već Rimljani, a danas je s 560 hektara površine pod vinogradima regija poznata po jednom od najboljih crnih vina u Njemačkoj. To je adut za privlačenje mnogih turista, ali nakon poplave obnovljeno je tek 60 posto smještajnih kapaciteta u hotelskoj i privatnoj ponudi. Šteta lokalnim vinarima popela se na 200 milijuna eura. Neke od prometnica i željezničkih linija i dalje nisu u funkciji, pokrivenost signalom za mobitel je slaba. Obnova kampova za odmor ili biciklističkih staza teški je futur…

„Paket infrastrukturne obnove težak je 4,1 milijardu eura. Većina tvrtki u Bad Neuenahr-Ahrweileru obnavlja svoje poslovne prostore, nisu digli sidro. To je dobro, ova regija treba nadu. Oni koji nisu bili spremni prihvatiti obnovu prema novim odredbama o gradnji, odustali su od daljnjeg poslovanja. Svi želimo što bržu obnovu, ali ona mora biti otporna na buduće poplave. Planiramo, naime, obnovu za sljedećih 200 godina. To uključuje i protokole za djelovanje raznih službi u izvanrednim okolnostima. Između ostaloga, kuće koje se obnavljaju moraju imati izlaz na krov“, neumoljivo je rekla Cornelia Weigand.

Tek nakon razornih poplava u dolini Ahr njemačka država krenula je u stvaranje strateških dokumenata koji će osnažiti klimatsku prilagodbu. Čekanje je bila skupa škola i zbog izgubljenih života i zbog goleme materijalne štete.

Reporter Nacionala u staroj jezgri grada Bad Neuenahr-Ahrweiler. FOTO: Dragan Nikolić

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.

Albertina

prije 3 tjedna

SRETNA NOVA GODINA SVIMA VANI. ZOVEM SE ALBERTINA I SRETNA SAM ŠTO SMO DOŠLI U 2024. ŽELIM BRZO PODIJELITI SVOJE RANO SVJEDOČANSTVO O KAKO SAM DOBILA ZAJAM OD 200,000.00 EURA OVE 2024. GODINE. DAVIDSON ALBERT E-POŠTOM: {[email protected]}