Hrvatski komunistički aktivist i publicist austrijskog podrijetla, Karlo Štajner, rođen je u Beču 15. siječnja 1902. godine. Preživio je dugogodišnje zatvoreništvo u sovjetskim gulazima, a nakon oslobađanja i povratka u Hrvatsku svoje iskustvo opisao je u antologijskoj knjizi “7000 dana u Sibiru”.

Kao predstavnik Komunističke omladinske internacionale poslan je u Jugoslaviju da bi pomogao u osnivanju komunističke partije. Iz Zagreba bježi pred policijom u Pariz, pa nazad u Beč i Berlin. Svugdje ga goni policija i na kraju odlazi u Moskvu. Nakon što se oženio Ruskinjom Sonjom, uhićuje ga tamošnja policija pod optužbom da je agent Gestapoa. Idućih 20 godina provodi u teškim logorima polarnog kruga, a 1956. oslobođen je svih optužbi. Tada kreće prema Zagrebu gdje će živjeti sve do svoje smrti 1992.

“Sjedio sam u željezničkom vagonu. Napuštao sam zemlju u kojoj sam proveo dvadeset i pet godina svog života i u kojoj su pokopane iluzije moje mladosti. Nije mi bilo teško što odlazim iz države koja mi je ukrala moje najljudskije osjećaje. Kad sam nakon tri dana stigao na pograničnu stanicu, sjetio sam se kako sam prije dvadeset i pet godina prešao sovjetsku granicu, mlad i pun oduševljenja, očekujući da ulazim u socijalističku zemlju u kojoj će se ostvariti moji snovi. Kao da sam se čudom spasio! Ponovno postajem slobodan čovjek!”

Knjigu “7000 dana u Sibiru”, tiskanu 1971., posvetio je supruzi Sonji: „Ovu knjigu posvećujem svojoj ženi Sonji koja me vjerno čekala“. Kada je Štajner osuđen, Sonja je imala 20 godina i bila je u posljednjim mjesecima trudnoće. Rodila je kćer koja je u drugoj godini života umrla od hladnoće i bolesti. Ona je kao supruga narodnoga neprijatelja bila zlostavljana i progonjena, ali se nije željela odreći supruga.