Nastavi li premijer Andrej Plenković provoditi politiku snishodljivosti prema dominirajućim i sve agresivnijim rigidno desnim elementima unutar Katoličke Crkve i istoj struji unutar HDZ-a koja se zalaže protiv pobačaja i istodobno ustrajava na poništavanju civilizacijskih tekovina proizišlih iz antifašizma, Hrvatska bi se uskoro mogla naći u situaciji u kojoj se već nalazi Poljska. Štoviše, mogla bi se naći u situaciji da bude na udaru Europskog parlamenta zbog otpora prema europskim vrijednostima, istovjetnim onima u Poljskoj.

Da bi se Hrvatska mogla naći u toj situaciji, za Nacional je potvrdilo i više visokih političkih izvora koji otkrivaju da se unutar HDZ-a vodila prava bitka kako bi umjereno vodstvo stranke blisko premijeru i predsjedniku HDZ-a nedavno zauzdalo svoje zastupnike u Europskom parlamentu. Ta bitka vodila se kada su prošloga tjedna zastupnici HDZ-a u Europskom parlamentu koji pripadaju obitelji Europske pučke stranke (EPP) prvo glasali protiv rezolucije Europskog parlamenta o stanju vladavine prava i demokracije u Poljskoj, a potom se iznenada predomislili.

Ta u hrvatskom medijskom prostoru dosad temeljito prešućena neugodna situacija svjedoči da Plenković još uvijek ne kontrolira potpuno zbivanja i ultrakonzervativna stremljenja u dobrom dijelu HDZ-a, da Hrvatska nema konzistentnu vanjsku politiku te da se zbog Plenkovićeve političke kolebljivosti sve češće i izraženije susreće s otporom frustriranih pojedinaca unutar HDZ-a.

Za rezoluciju protiv politike ultrakonzervativne poljske vlade koja ugrožava temeljne europske vrijednosti glasalo je 438 europarlamentaraca, 152 ih je bilo protiv, a 71 suzdržan. Među onima koji su bili protiv rezolucije kojom se poziva Europsko vijeće da postupi u skladu s člankom 7. stavkom 1. UEU-a, odnosno Lisabonskog sporazuma bili su predstavnici Fidesa, stranke mađarskog premijera Viktora Orbana i HDZ-a koja također pripada klubu europskih pučana. Ovo je tek drugi put da je Europski parlament poduzeo formalni korak prema pozivu Vijeću da započne proceduru sukladno članku 7. Prvi put to je učinio u svibnju 2017. u slučaju Mađarske.

Ovaj članak koji nikada dosad nije primijenjen predviđa da se nekoj članici mogu oduzeti određena prava, poput prava glasa u europskim institucijama, ako sustavno krši načela koja je usvojila ulaskom u EU. Protiv rezolucije o Poljskoj glasali su bivše Plenkovićeve kolegice u EU parlamentu, Dubravka Šuica i Ivana Maletić, kao i novi zastupnici koji su stigli kao zamjene umjesto premijera i Davora Stiera – Željana Zovko i Ivica Tolić. Očekivano, protiv su bile i Marijana Petir i Ruža Tomašić koja je ušla u EU parlament na listi HDZ-a, ali jedina ne pripada klubu EPP-a, nego frakciji konzervativaca.

Prema objašnjenjima hrvatskih zastupnika koja su se mogla pročitati u medijima, razlog protivljenju rezoluciji bila je činjenica da se u glasanje išlo s krajnjom ljevicom i da su kroz pet amandmana koji se odnose na problem kršenja temeljnih europskih vrijednosti, ubačeni i neki koji u tu temu ne pripadaju, nego su stvar supsidijarnosti svake zemlje. Konkretno se misli na pitanja prava na pobačaj, ili kupovanja kontracepcijske pilule za dan poslije. Dvadeset četiri sata kasnije četvero zastupnika iz redova HDZ-a promijenili su svoj glas u suzdržani.

Izvori iz EU parlamenta za Nacional su otkrili da su se mogli čuti žestoki telefonski okršaji pojedinih eurozastupnika HDZ-a u kojima su se opirali tomu da promijene svoj glas o tom pitanju. Kako su se ti razgovori vodili na hrvatskom jeziku, nema sumnje da su ti pojedinci primili pozive iz Zagreba i suočili se s pritiscima u kojima se tražila promjena glasanja. Iako su svi HDZ-ovi eurozastupnici za medije izjavili kako se prije prvotnog glasanja nisu konzultirali sa Zagrebom i kako nisu imali vremena upoznati se sa sadržajem rezolucije, po svemu sudeći bili su izloženi različitim pritiscima iz stranke, zbog kojih su tako postupili i u najmanju ruku izazvali čuđenje među kolegama u Europskoj pučkoj stranci.

Vrlo je izvjesno da je hrvatski premijer dobio dojavu iz Bruxellesa da mora reagirati i natjerati članove svoje stranke da promijene svoj glas protiv rezolucije o Poljskoj jer su upravo europski pučani, s europskim socijalistima čuvari mainstreama i temeljnih vrijednosti Europske unije. Oni žestoko kritiziraju politiku koju na nacionalnim razinama, ali i na razini EU-a provode krajnje desne konzervativne stranke i vlade, poput one u Poljskoj, ali i onu koju zastupaju predstavnici krajnje ljevice i euroskeptičnih stranaka.

Ovakvo glasanje HDZ-ovih zastupnika izazvalo je i oštru reakciju Bojana Glavaševića, zastupnika SDP-a u Saboru koji je rekao: “Glas protiv rezolucije o Poljskoj je glas za šator, plinske boce na ulicama, razbijanje ploča i dvije kolone u Vukovaru’’. On je podsjetio i da postoje indicije da se Poljska nudi kao vođa zasebne skupine zemalja Europske unije. ‘’To bi bio EU dviju brzina, a ta druga brzina prema kojoj ide i Hrvatska je – rikverc’’, zaključio je Glavašević.

Problemi Poljske s europskim institucijama traju od 2015., kada je na vlast došla ultrakonzervativna stranke Pravo i pravda Jaroslawa Kaczynskog koji, iako nema nikakvu državnu funkciju, vlada zemljom iz sjene preko predsjednice vlade Beate Szydlo. Sukobi su počeli zbog niza antidemokratskih poteza poljskih vlasti, od političke kontrole medija i javne televizije, preko pokušaja potpune zabrane pobačaja, do promjene zakona o ustavnom sudu, čiji je rad bio mjesecima namjerno paraliziran kako bi pravosuđe došlo pod kontrolu vlade. Upravo ovaj zakon bio je okidač za inicijativu za izglasavanje rezolucije o Poljskoj.

Frans Timmermans, potpredsjednik Europske komisije, bio je vrlo oštar u svojim upozorenjima poljskoj vladi, istaknuvši u svom obraćanju Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u Europskom parlamentu (LIBE) kako “najavljene promjene u pravosudno sustavu predstavljaju sistemsku opasnost neovisnosti vladavine prava u Poljskoj”. Timmermans se osvrnuo i na marš 60 tisuća pripadnika krajnje desnice u Varšavi i istaknuo kako postoji “fina i tanka granica između domoljublja i nacionalizma, kao i da istinski domoljubi imaju zadatak da se ta granica ne prekorači i ne ode u najgori nacionalizam, a upravo to smo vidjeli na ulicama Varšave”.

Poljska nije bila osobito fascinirana Timmermansovim upozorenjima, kao ni rezolucijom EU parlamenta. Poljski zastupnici iz redova Europskih konzervativaca i reformista (ECR) ocjenjuju da se tu ne radi o vladavini prava, nego iskazivanju moći i optužuju “arogantnost Zapada, a osobito Njemačke za pribjegavanje starim kolonijalnim navikama iz prošlih vremena”, dok su njemačke novinare optužili da provode protupoljske orgije. Ali usprkos rezoluciji EU parlamenta mogućnost aktivacije članka 7. na dugom je štapu jer odluku o tome Vijeće može donijeti jedino konsenzusom svih članica EU-a, što se u ovom slučaju sigurno neće dogoditi. Naime, Mađarska je već najavila da će takvu odluku blokirati, a moguće je da će se tome protiviti i ostale zemlje Višegradske skupine, Češka i Slovačka. Nakon ovakvog glasanja hrvatskih eurozastupnika bit će zanimljivo pratiti kako će se postaviti Hrvatska ako dođe do aktivacije članka 7. i hoće li se definitivno svrstati u klub zemalja koje su već označene kao “problematične” unutar europske obitelji. Tim putem već se kreće, barem ako je suditi prema osobnim preferencijama eurozastupnika HDZ-a prije nego što su ih promijenili pritisci iz Zagreba. Mnogi unutar HDZ-a željeli bi da Plenković u tom kontekstu glasa isto kao Orban. Drugo je pitanje ima li Plenković snage afirmirati u HDZ-u drugačiju politiku od one koju mnogi u redovima te stranke sve izraženije priželjkuju.

“Ovo je teška tema i za samu Europsku uniju”, rekao je za Nacional diplomatski izvor iz Zagreba. ” U Poljskoj se prije svega radi o kršenju ljudskih prava i vladavine prava, a za kontrolu takvih situacija zapravo nema pravih mehanizama unutar EU-a. Doduše, postoji Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) u Beču, ali je ona bez zuba. Potpredsjednik EU komisije Timmermans ide u kontrolu po raznim zemljama, ali se po reakciji Poljske vidi da Komisija zapravo ne može ništa. Što se tiče glasanja hrvatskih eurozastupnika iz redova HDZ-a, to je samo kamenčić u mozaiku koji pokazuje gdje se smještaju određene članice EU-a. To se može staviti i u kontekst šire slike, glasanja za Istanbulsku konvenciju, u kojoj su neki od zastupnika bili suzdržani, a neki protiv. Puno toga bit će ponovo na tapeti kada će se raspravljati o budućnosti EU-a. Onda će se stvarati i već se stvaraju mikrokoalicije. Vidjet ćemo hoće li Hrvatska definitivno ući u formaciju sa zemljama Višegradske skupine, u koju je gura predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, ili će ipak prevladati Plenković koji slijedi Junckerov mainstream. Budući da je u Hrvatskoj na vlasti članica Europske pučke stranke, svi njihovi postupci imaju posebnu težinu”, zaključio je član diplomatskog kora u Hrvatskoj.

I tako dolazimo do pitanja o kojem se u javnosti već dulje raspravlja, a to je tko zapravo vodi hrvatsku vanjsku politiku. Čini se da postoji nekoliko “linija zapovijedanja” između HDZ-a i njegovih europarlamentaraca. Vidljivo je i da Plenković, kojem je područje vanjske i europske politike bio posao veći dio karijere, ne vodi uvijek glavnu riječ. Dapače, čini se da je nekim premijerovim stranačkim oponentima u interesu oslabjeti njegovu poziciju unutar Europske pučke stranke, u kojoj je vrlo visoko kotirao kao zastupnik u Europskom parlamentu, gdje je razvio prijateljske odnose s mnogim visokopozicioniranim dužnosnicima. Dokazuje to i šaljiva gesta predsjednika EU komisije Jeana Claude Junckera koji ga je nedavno pred novinarima uštinuo za stražnjicu. Budući da hrvatski eurozastupnici iz HDZ-a sigurno ne slušaju predsjednicu koja uporno gradi vlastitu vanjskopolitičku agendu i povezuje Hrvatsku sa zemljama Višegradske skupine u okviru Inicijative Triju mora, pod patronatom Donalda Trumpa, pitanje je koga slušaju. Jesu li hrvatski europarlamentarci prvo postupili po naputku političkog tajnika HDZ-a Davora Ive Stiera, a nakon toga dobili ljutiti poziv predsjednika stranke i istaknutog člana europskih pučana i preko noći promijenili svoj glas u suzdržan, nemoguće je doznati. Podsjetimo, upravo je Nacional više puta pisao o Stieru koji je u vrijeme svoga ministarskog mandata glasao protiv mnogih inicijativa EU-a koje se tiču rodne ravnopravnosti i stečenih ženskih prava. U stajalištima Hrvatske kao članice Vijeća za ljudska prava UN-a isticao je da će Hrvatska posebnu pozornost posvetiti “promicanju i zaštiti tradicionalne obitelji, temeljene na braku kao i da će se zalagati za podizanje svijesti o nasilju i progonu kršćanske i drugih vjerskih manjina, osobito na Bliskom istoku”. Budući da je Hrvatska dotad u svojoj vanjskoj politici u odnosu na ljudska prava slijedila mainstream, kao i većina demokršćanskih europskih stranaka, taj konzervativni zaokret neugodno je iznenadio ostale zemlje članice, pa i premijera koji o nekim potezima bivšeg ministra nije bio pravovremeno obaviješten. Upravo zato došlo je do zahlađenja odnosa, a nakon toga i Stierove ostavke na mjesto ministra vanjskih poslova. On je zadržao poziciju političkog tajnika stranke i odlučio raditi na daljnjoj demokratizaciji HDZ-a, ma što to značilo. Znakovito je zvučalo i njegovo objašnjenje zašto je to potrebno, nakon što je HDZ formirao novu vladu s dijelom zastupnika HNS-a: “U ovoj novoj konstelaciji potrebno je jačati i demokršćansku opciju u kontaktu s građanima a ja mislim da to mogu kao zastupnik u Saboru. Velika je čast predstavljati RH u svijetu, ali sada je važnije biti u domovini i širiti demokršćansku opciju i vratiti povjerenje ljudi u institucije”. Koliki je Stierov utjecaj na bivše kolege u Europskom parlamentu, teško je procijeniti, ali činjenica je da su usko surađivali, pa i zajednički rušili Tomislava Karamarka, a Stier je bio cijenjen zbog svojih aktivnosti kao europarlamentarac.

Visokopozicionirani predstavnici iz redova europskih pučana u EU parlamentu ne žele komentirati kako je tko glasao, ali ne kriju iznenađenje da hrvatski zastupnici, za koje inače uvijek imaju riječi hvale, glasaju protiv rezolucije koju podržava njihov klub. Potpisnica ovih redova imala je prilike nazočiti plenarnoj sjednici EU parlamenta u siječnju 2016., na kojoj je politiku poljske vlade branila premijerka Beate Szydlo, kada su upravo europski pučani bili najveći kritičari gušenja slobode medija i nepoštovanja ljudskih prava, čak žešći od socijalista. I Miro Kovač, ministar vanjskih poslova iz doba vlade Tihomira Oreškovića, također je dobro umrežen među europskim pučanima, ali i konzervativcima. Njegove osobne međunarodne veze vrlo su raširene jer je, kao i Plenković, najveći dio radnog vijeka proveo kao diplomat u Ministarstvu vanjskih poslova, a obnašao je i dužnost hrvatskog veleposlanika u Berlinu. Iz diplomatskih izvora Nacional je dobio informacije da Kovač na svojim vanjskopolitičkim putovanjima, na koja odlazi kao predsjednik saborskog Odbora na vanjsku politiku, svojim kolegama u Europi i izvan nje daje na znanje da se ne slaže s politikom koju vodi premijer Plenković. S takvom trojicom oponenta u vlastitim redovima koji istovremeno imaju ambicija preuzeti mjesto predsjednika HDZ-a, Plenkoviću očito nije lako održavati disciplinu među svojim europarlamentarcima, a tako ni vlastiti ugled u Europskoj pučkoj stranci.

Sljedeći test za premijera na domaćem terenu bit će ratifikacija Istanbulske konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koju je u rujnu ratificirao Europski parlament i pozvao sve zemlje članice da to učine. Očito je to tema oko koje je došlo do žestokih sukoba unutar HDZ-a pa se ratifikacija u Hrvatskom saboru koja se očekivala na Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama 25. studenoga opet odgađa, odnosno nije ni stavljena na dnevni red Sabora. Podijeljenost oko ovog obvezujućeg međunarodnog dokumenta također se mogla vidjeti i u EU parlamentu, gdje su Dubravka Šuica i Željana Zovko glasale za, dok je Ivana Maletić bila suzdržana, a Ivica Tolić protiv. Budući da je Hrvatska biskupska konferencija pozvala katolike u Hrvatskom saboru da glasaju protiv Konvencije, zbog navodnog uvođenja rodne ideologije u hrvatsko zakonodavstvo, izgleda da će mnogi članovi HDZ-a poslušati ovaj naputak. Jedan od prvih koji je to javno rekao bio je Milijan Brkić koji je ustvrdio kako “HDZ u svojim temeljnim postavkama i vrijednostima ima demokršćanstvo koje podrazumijeva zaštitu obitelji, braka i djece” te da stranka “ne smije dopustiti da se pod izlikom imaginarne zaštite koju se može riješiti nacionalnim zakonodavstvom, uvodi rodna ideologija”. Iste stavove iznio je krajem prošlog tjedna i zastupnik Hrasta u Saboru Hrvoje Zekanović koji je u koaliciji s HDZ-om. Hoće li premijer uspjeti natjerati članove svoje stranke da glasaju u skladu s naputkom Europskog parlamenta, ili će do daljnjega odgađati ratifikaciju Istanbulske konvencije, teško je predvidjeti. No činjenica jest da se HDZ na čelu s europskim premijerom koji ima europske ambicije sve više udaljuje od desnog centra kojem navodno pripada, kao i od europskih pučana, čija su očekivanja od Plenkovića bila mnogo veća.