‘Dionicom života od Dachaua do Mauthausena’ dnevnički su zapisi Franje Žade koji je preživio užase nekoliko nacističkih logora. Njegov unuk Ivan Žada odlučio ih je prepisati kako bi se sačuvali, a zatim planira naći urednika i izdavača da se ti memoari pretoče u knjigu
‘Jedan mi je SS-ov stražar na dobrom srpsko-hrvatskom odbrusio, kada sam prolazio pored njega, da se još malo strpim pa ću se vratiti u Jugoslaviju onom banditu Titu. Riječi tog izdajnika doživio sam kao da mi je netko zario nož u srce. No nisam smio ništa odgovoriti jer da sam rekao samo dio onoga što mi je bilo u mislima, sigurno bi me na mjestu upucao. Ono što mi je bila satisfakcija jest činjenica da sam tada vjerovao da me do oslobođenja od njihove tiranije dijeli samo koji dan, a sve njih zaslužena kazna. Taj posljednji dan jedva smo hodali, bili smo kao sjenke, izgledali smo kao živi kosturi. Bio je to treći dan da nismo pojeli ni komadić kruha. I danas se čudim kako smo sve to uopće mogli izdržati”…
Komentari